Čišćenje štala

Čišćenje štala

17 jula 2014

Zlatko GallPiše: Zlatko Gall

Sjećate li se sjajnog filma “Beskrajni dan” (“Groundhog day“) redatelja Harolda Ramisa u kojem se glavni lik, a glumi ga Bill Murray, svakog jutra iznova budi u istome danu? Baš tako sam se osjećao ovih dana pročitavši vijest da je splitskom sucu Robertu Pešutiću na Županijskom sudu u Rijeci izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od četiri godine zbog mita te zloporabe položaja i ovlasti.

Naime, o Pešutiću kao školskom primjeru “devijacija” u pravosuđu u ovoj sam kolumni pisao nekoliko puta i uvijek se iznova, baš poput Billa Murraya, osjećao zarobljenim u vječno ponavljajućoj vremenskoj petlji. Prvi put još u travnju 2005., kad sam zapisao: “Sređivanje hrvatskog pravosuđa nije za smrtnike, nego posao samo za junake s licencom onozemaljskih moći. Ne mislim pri tomu na Supermana – jer i njemu bi zacijelo pogubnije od zelenog kriptonita glave došli bizarni sudski slučajevi i njihovi još bizarniji ‘raspleti’ – već na mitskog Herakla.

Čeka se Heraklo

Čovjek ili, preciznije, polubog iz antičkog mita je naime nakon opjevanog čišćenja Augijevih štala jedina osoba koja bi se mogla do grla zakopati u govna i iz nemile situacije izići neokaljana…”

Ove sam retke potom citirao u kolumni objavljenoj u listopadu 2011. Povod je, doduše, bio drugačiji, no sadržaj u suštini isti pa ga se vrijedi podsjetiti: “Zbog teksta u kojem sam uzgred spomenuo (i) Pešutićevu arbitražu u slučaju prepisanog Đapićevog magisterija – kao i mnogi kolege koji su se ‘drznuli’ ukazati na njegov profesionalni lik & djelo – marljivi me sudac tužio za klevetu. Koliko znam, slučaj je odavno odbačen kao neutemeljen jer je došao u ruke sutkinji koja je posve drugačijeg profila od onog ‘kolege’ Pešutića.”

Što sam to tada napisao što je suca Pešutića tako uzbudilo? Ništa osim “dijagnoze” koja je – na našu žalost – i šest godina kasnije jednako aktualna: “Teško se oteti dojmu da su bizarne oslobađajuće odluke za neupitna krivična djela, uvredljive ‘olakšavajuće okolnosti’, uvjetne kazne za monstruozne zločine, korupcija ili – kako se to politički korektno i neutuživo kaže – prekoračene i zloupotrijebljene ovlasti, išta drugo do bjelodan dokaz katastrofalnog stanja u hrvatskom sudstvu (…)

Kao i u mnogim drugim slučajevima koje je javnost doživjela kao pravosudne skandale i ovaj je, umjesto pouke o zločinu i kazni te dobru i zlu, odaslao samo jednu jedinu poruku: nedjelo se – u konačnici – isplati. Barem dok u priču ne uvedu Herakla koji će zasukati rukave, zaroniti u fonju i konačno očistiti pravosudne štale. I od naslaga nataloženog dreka i od dijela njihovih stanovnika…”

Olakotne i otegotne okolnosti

Mitskog Herakla, nažalost, još nismo dočekali – zapisao sam tada i, srećom, bio u krivu. Naime, nepravomoćna presuda sucu Pešutiću koju je u Rijeci prije par dana izrekla predsjednica sudskog vijeća Ika Šarić, pokazala je da ipak ima nade. Ne samo zbog odmjerene kazne, nego prije svega zbog obrazloženja rigorozne presude.

Sutkinja Šarić posebno je naglasila da je Pešutićevo djelo “društveno pogibeljno”, da se splitski sudac branio “prebacujući odgovornost na druge suce” te da je narušio ugled “ne samo splitskog suda, nego i hrvatskog pravosuđa uopće, ugrozivši povjerenje građana”. Što je u svakom slučaju, baš kao i neiskazano žaljenje i kajanje, zacijelo otegotna okolnost.

Zašto to naglašavam? Stoga što je zločin korupcije doista veći i pogubniji što je osoba koja ga je počinila više rangirana na društvenoj ljestvici, ali i stoga što bi sličan kriterij mogao (morao) vrijediti i u nekim drugim slučajevima. Je li, recimo, olakotna okolnost ako je pljačkaš ili jatak družine uhićene zbog razbojstva čelnik lokalne Hvidre ili je to možda ipak otegotna okolnost budući da kompromitira cijelu jednu skupinu?

Je li pedofilu iz sakristije olakšavajuća okolnost dugogodišnji rad s djecom nježne dobi čije je povjerenje tako brutalno iskoristio, a nekom visokopozicioniranom službeniku koji je zloporabio položaj za osobnu korist olakotna okolnost njegova “dokazana državotvornost”? Pitanja su, dakako, retorička jer odgovor bi trebao biti jasan: nije!

Zločin i kazna

Uzgred, dok se u Rijeci sudilo Pešutiću, u Splitu se pred Županijskim sudom trebalo održati ročište petorici optuženih za ratne zločine u postupku nazvanom “Lora 2”. Iako je suđenje odgođeno zbog bolesti odvjetnika, nije odgođen prosvjed predstavnika braniteljskih udruga koji su digli glas jer se, kako su prenijeli mediji, sudi hrvatskim vojnicima/policajcima, dok su mnogi s one druge strane abolirani za druga ili slična djela (sic!).

Poruka je jasna: jebeš mučenja, torture i brutalna ubojstva, pa i ljagu koja je bačena na cijelu braniteljsku populaciju jer, eto, to su činili i “drugi” koji su prošli “lišo”. Ne samo zbog Zakona o oprostu, kroz koji su se možda i provukli krivci, nego mnogo više zbog zagubljenih materijalnih dokaza, “nedostupnih” svjedoka, nestalih pištolja i traljavo odrađenih “predmeta”.

Zbog čega je, baš kao i zbog Pešutićevih korupcijskih nestašluka, kako je to točno dijagnosticirala sutkinja Šarić, bilo “osramoćeno cijelo hrvatsko pravosuđe”.

(Slobodna Dalmacij)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *