Čišćenje Ustavnog suda

Čišćenje Ustavnog suda

15 avgusta 2014

SanjaModrićPiše: Sanja Modrić

Bliži se kraj prvog ili drugog mandata za petoro od ukupno 13 članova Ustavnog suda, a kako je jedno mjesto već tri godine nepopunjeno, dogodine slijedi veliki reizbor za skoro polovicu dužnosnika »četvrte vlasti« uključujući i dugogodišnju predsjednicu Jasnu Omejec .

Suci za narednih osam godina napokon će se prvi put birati prema pravilima koja su bitno poboljšana u izmjenama Ustava 2010. i to će biti prilika da sebi napokon upišemo jedan jak bod u izgradnji demokratskih institucija društva.

Hrvatska je, naime, sve do tih ustavnih promjena, bila crna vrana europskog miljea u kojoj ustavne suce bira obična većina saborskih zastupnika da bismo tek 2010. konačno dobili postroženu odredbu o dvotrećinskoj većini.

U velikoj mjeri upravo tom nasljeđu možemo zahvaliti što su se kod nas ustavni suci uvijek birali kao na sajmu, po principu sirove trgovine između vlasti i opozicije, u čijem finalu su natpolovične većine zastupnika vrlo lako mehanički izglasavale (i) kandidate sumnjivih kvaliteta oko kojih su se iza paravana nagodile njihove stranke po kriteriju političke bliskosti.

Pri tome, naravno, problem nije to što se stvar odigrava u političkoj areni, niti to što su na Markov trg sjedali suci o čijim su političkim orijentacijama znali i vrapci na krovu.

Politika je, na ovaj ili onaj način, važan faktor u izboru ustavnih sudaca u svim europskim zemljama premda su modeli u raznim državama vrlo različiti. O sucima se u pravilu glasa u parlamentima. A ustavni sudovi u osnovi i jesu politička tijela koja vrednuju zakone sa aspekta ustavnosti.

Drugo, zadana je stvar da i ustavni suci imaju svoje političke i svjetonazorske stavove pa se ne treba praviti da se to može izbjeći kad ne može.

No, zrela društva žele da vrata ustavnih sudova budu zatvorena ne pred osobama od krvi i mesa, nego pred sucima bez integriteta koji će se dati politički instrumentalizirati onima koji su im pomogi da se vinu do svojih položaja, i tome služe razni osigurači u proceduri izbora.

Jedan od njih je i taj općeprihvaćeni dvotrećinski koji umjesto principa gole većine afirmira dobrobiti konsenzusa na temelju transparentnog postupka i visokih stručnih kriterija iza kojih će htjeti stati najmanje 75 posto svakog parlamenta.

Nama se dobro obila o glavu ta krajnje vulgarizirana ideja međustranačkog »dogovaranja« u kojoj političke grupacije igraju igru koja se zove »ti ćeš dići ruku za moga, a onda ću i ja za tvoga« jer su točno na taj sporni način došli na svoja mjesta svi sadašnji članovi Ustavnog suda.

To, srećom, automatski ne znači da nitko od ustavnih sudaca ovoga sastava nije figura koje bi prošla test visokog ugleda u pravnoj struci i test dvotrećinske većine, ali da dosta njih ne bi, o tome nema zbora.

Nije nam do toga da u ovoj kratkoj formi uzimamo mjeru imenima koja su ravno u sudačke toge uskočila kao drugorazredni političari, trećerazredni pravnici, anonimni činovnici raznoraznih ministarstava i samozvani ustavni stručnjaci, no takvih »šarži« u aktualnom sastavu našeg Ustavnog suda sigurno ima barem više od pola.

Nova pravila trebala bi dogodine tome odsvirati kraj, ali pravi kraj bit će tek 2017. kada mandati istječu posljednjima od sudaca starog režima, Mati Arloviću i Antunu Palariću.

(Novi list – RIjeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *