Cr(k)vena krpa za bikove

Tweet

Piše: Josip Jović

Policijska intervencija u jednom noćnom klubu u Krešimirovu gradu podigla je, kako stoji u jednom novinskom naslovu, Šibenik i Dalmaciju na noge! Moglo se, doduše, primijetiti kako je i Split bio na nogama, ali čini se da to nije bilo zbog tog noćnog, već zbog nogometnog kluba, koji je ovih dana igrao svoju još jednu “povijesnu utakmicu”. Oko tih događaja u inače gluho doba noći u klubu “Azimut” i oko njega mogle su se čuti dvije verzije.

Jedna je ona samih organizatora, po kojime je jednostavno policija u tri sata bezrazložno upala u klub koji ima dozvolu za rad do četiri sata te je navodno zbog prebučne glazbe u klubu i ispred njega privela dvojicu vlasnika. I sve je dovedeno u svezu s propovijedima biskupa Ante Ivasa o neobuzdanim zabavama ispred Katedrale, koji je onda preko HDZ-a isposlovao spomenutu intervenciju.

Službena, policijska verzija govori nešto drugačije. Biskup u svemu nije imao nikakvu ulogu, već je intervencija uslijedila nakon dojava uznemirenih građana, što se inače redovito radi. Svirka je na otvorenom dozvoljena do ponoći s tolerancijom za još dva sata, a u zatvorenom prostoru do jutarnjih sati, s tim da se ne čuje izvan tog prostora. Kako ti uvjeti nisu poštivani, policija je zamolila za snižavanje decibela, na što su se vlasnici oglušili i u pijanom stanju čak vrijeđali policijske djelatnike, zbog čega su privedeni i odvedeni na triježnjenje.

Kome vjerovati?

Kome vjerovati, pitanje je sad. Većina medija, začudo, svoje je povjerenje dala organizatorima zabavnih predstava, iako redovito zagovaraju mirni san turista i kad pijetlovi pjevaju na Šolti. Kod prometnih prekršaja i u medijima i na sudu više se vjeruje službenom izvješću nego prekršiteljima. Više smo, osim toga, skloni vjerovati ljudima koji obavljaju neku javnu funkciju nego onima koji rade svoj biznis.

Kako još k tome dati potpuno povjerenje jednom od dvojice vlasnika koji je bio osuđen zbog dilanja heroina, te pomilovan od predsjednika Republike 2000. godine, zbog čega je načelnik splitskog odijela za droge svojevremeno u znak prosvjeda podnio ostavku. Da intervencija nije ishitrena, govori i peticija građana stara godinu dana, kao i njihova tužba protiv gradskih vlasti.

Također je očigledno kako HDZ-ova vlast u Gradu nije tražila intervenciju, kad je iz njihovih reakcija očito da su više na strani “Azimuta”.

Ali, naravno, kad je u pitanju ideologija, činjenice nemaju nikakvu važnost. Jer, s terena o javnom redu i miru odmah se preko noći kliznulo na ovaj ideološki. Na žestokom se udaru raznih kritičara našao prvenstveno biskup Ante Ivas. Upotrijebljene su sljedeće kvalifikacije: povratak u srednjovjekovlje, neprijatelj napretka, turizma i mladeži, kulturocid, klerofašizam… Izabrani su televizijski sugovornici koji će otprilike na toj crti objašnjavati slučaj.

Priređene su i svojevrsne, unaprijed sa suzdržanim pozivom najavljene demonstracije. Stotinjak mladih, kojima je, kao i činjenicama, lako manipulirati, s upaljenim lampionima sutradan navečer pojavilo se pred katedralom sv. Jakova s nježnim porukama: “Biskupe, večeras nema spavanja”, ili “kultura i tolerancija”.

Etikete ovoga tipa redovito malo ili nimalo govore o onome kome su namijenjene, ali jako puno govore o onima tko ih šalje. Ta čudna uzbuna, taj skoro orkestrirani, agresivni, netolerantni i osuđujući medijsko-politički nastup (čija je najnovija žrtva i ugledna liječnica dr. Nela Sršen nakon što je izrekla nekoliko pohvalnih riječi o Dariju Kordiću) u biti samo zbog održavanja reda moguće je objasniti alergičnim reakcijama iz lijevo-liberalnih krugova na sve što dolazi iz Crkve i što je s njom povezano, a što nije samo hrvatski fenomen, bilo da se radi o moralnim sudovima ili političkim stavovima.

U ovom konkretnom slučaju posebno je izazovna bila sama osoba biskupa Ivasa koji je poznat kao oštar kritičar politike vladajućih. Poslužio je kao cr(k)vena krpa za razjarene bikove. Revnosno istraživačko novinarstvo iskopalo je priču staru šest godina kako se u Katedrali kopa grobnica za biskupa, što je inače već stoljećima uobičajeno, iako je, istina, pomalo deplasirano. Mada, nije jasno radi li se o kripti ili arheološkom istraživanju.

Kulturni identitet

Najsmješnije je od svega što se jedan disko, kakvih ima u svim našim gradovima i gradićima, s pijankama i sjedeljkama i još koječim, predstavlja kao stvar urbanog i to kulturnog identiteta Grada, a ja mislio kako identitet Šibenika čine Katedrala, crkve i tvrđave, Krešimir Veliki, Juraj Dalmatinac, Juraj Šižgorić i Faust Vrančić, knjižnica i čitaonica, festivali šansone i dječjeg stvaralaštva, kazalište i aluminijska industrija, gimnazija i veleučilište, Dražen Petrović, Vice Vukov, Arsen Dedić, Mišo Kovač i šibenske klape.

Naravno, potrebni su i zabava i noćni život, ali mora li to biti baš ispred te jedinstvene katoličke katedrale? Netko će se možda sjetiti diskoklub otvoriti i u njoj samoj. A imat će i solidne argumente: glazba će se manje čuti u eksterijeru, privući će se brojni turisti, a dio prihoda mogao bi se namijeniti za obnovu crkvene infrastrukture i za arheološka istraživanja.

(Slobodna Dalmacija)

Tweet