Crnogorski „Hrist“ i „Pilat“

Crnogorski „Hrist“ i „Pilat“

14 oktobra 2013

cedomir-anticPiše: Čedomir Antić

Blago onom ko čita Pobijedu. Ne samo da dozna kako je Crnogorska pravoslavna crkva jedna od najdrevnijih crkava, koja je (to nije našlo mesto u članku, ali sigurno je) ustvari proširila hrišćanstvo u ovim našim krajevima. Pobijeda nas uči kako da budemo pristojni i fini. Poslanici u nekakvom skupštinskom odboru drznuli se da ispituju jednog tužioca. Nevaspitani… Našao se još tu neki advokat jedne nevladine organizacije, pa tek što je on bezobrazan. Pobijedin dopisnik i urednik na sve to mogu samo da kažu jedno: „Ju, ju, ju…!“ Ali kakav bi to bio članak onda, pa stoga umeću malo filozofije. Kažu „suvišna riječ“ na odboru. Ne znam kako su reagovali kada je funkcioner DPS-a hteo pred kamerama da premlati potpredsednika Nove srpske demokratije… Funkcioner vladajućeg režima je odustao, verovatno zato što nije poneo uniformu i pendrek, a poznato je da krv (pa makar bila i tuđa) može trajno da upropasti bele letnje odevne kombinacije. Kako li je o tome javila ova profesionalna novina. Ako je i bilo nekih propusta mogli bi kasnije da zabeleže narodnu pesmu o tom događaju koja se svakako peva u nekom od DPS-ovih izbornih uporišta ili makar u nekoj kancelariji MUP-a.

Crnogorska vlast se dosetila da u ovoj državi postoji kanonski priznata pravoslavna crkva. Mnogo je to povredilo koalicione partnere režima i mnogobrojne mini stranke koje su nastale u skladu sa načelom da svako ko je bio za nezavisnu Crnu Goru pre petnaest godina, a ima fakultetsku diplomu, može i mora da osnuje stranku sa sobom na čelu. Jer šta je to nego licemerje? Šta je ravnopravnost građana u zemlji u kojoj se zna da su ravnopravni samo oni koji ne samo da podržavaju već i pripadaju režimu? Spominje jedan od vođa Dukljana kako je Crnogorska pravoslavna crkva „Hrist“, a Đukanović „Pilat“. Nešto mi ne liči na Hristovu crkvu organizacija koju ni režim Mila Đukanovića nije tri puta hteo da registruje. Koju ne priznaje niti jedna kanonska pravoslavna crkva. Crkva koja ima malo sveštenstva, a njeno monaštvo je nepoznato, verovatno će ih naposletku i pronaći crnogorski MUP. Ali kad smo već kod Pilata. Pa upravo taj što mudro zbori, i piše u trideset i dva znaka, daje Đukanovićevom režimu demokratsku masku. Šta bi bilo od Hrišćanstva da su apostoli sedeli Pilatu uz skut? Ali kakvo „Hrišćanstvo“, takvi i „apostoli“.

Ministarka odbrane Crne Gore prepuna je optimizma. Kaže Crna Gora je prvi sledeći kandidat za ukazak u NATO. Moram da pitam, mada moguće je da ja nisam toliko stručan za Atlantik kao gospođa Milica Pejanović Đurišić – ko sve učestvuje u toj važnoj trci? Na Balkanu su izvan NATO ostali Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Makedonija. SAD i NATO su na Kosovu, u Makedniji i u BiH toliko angažovani da je pitanje njihovog pristupanja stvar forme. Izvesno je da Srbija, koja je proglasila vojnu neutralnost i u kojoj ogromna većina građana ima najgore mišljenje o NATO-u, nije namerna da skoro u taj savez uđe. Slično je i sa Bosnom i Hercegovinom u kojoj su Srbi u stanju da zaustave procese uključivanja i to ne samo zbog sećanja na podlu i krvavu ulogu NATO u hrvatskom pohodu na Republiku Srpsku Krajinu, višednevno bombardovanje Republike Srpske i napad NATO na Srbiju i Crnu Goru, već i zato što im za uzvrat nude smanjivanje prava i samostalnosti njihovog entiteta. Pošto NATO nema konsenzus ni oko imena Makedonije, teško je zamisliti da ova država bude skoro primljena. Ostaje dakle Kosovo. Ali, dozvolite da primetim, sve članice NATO nisu priznale Kosovo kao nezavisnu državu. Dakle, Crna Gora se takmiči sama sa sobom. Biće to teška borba.

Pre nekoliko meseci objavljeni su izveštaji o neuspehu kampanje popularizacije NATO u Crnoj Gori. Nevladine organizacije plaćene za to nisu imale policijsku podršku Đukanovićevog režima. Zato su tribine završile malobrojnom posetom i uz obavezne provokacije. Možda bi bilo dobro da ovoga puta iz partijskih, državnih i evropskih fondova bude napravljena lutrija. Prisutnima na tribinima biće podeljeni lozovi igre na sreću koja dodeljuje: dve hiljade plaćenih mesta u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi na premijerski potpis, petstotina stanova evroatlantske solidarnosti po principu „ključ u ruke – baza u Boku“ i naravno, poseta albanskim manastirima u Republici Kosova, sa posebnim razgledanjem muzeja nevaspitanja gde će biti predstavljeno kako su Srbi od kneza Vojislava, Sv. Save, Garašanina do Borisa Tadića ubijali i progonili mirne narode Ilire, Dukljane, Tribale, Makedonce, Kelte…

Prvi test ove nove politike biće parada homoseksualaca. Malo sam zabrinut. Da li se neko u vlasti Crne Gore pita odakle toliki pritisak da parada bude održana? Kako to da nevladin sektor ne zahteva održavanje sličnog skupa u Sarajevu, Prištini ili Skoplju? Uredu je Budva, ali zašto ne i Novi Pazar i Tetovo? Zašto ne Tuzla? Zar veliki čovekoljupci ne koriste prava manjina, pa i seksualnih, samo kada treba opravdati neku nepravdu prema većini? Osim ako cilj nije zabrana pravoslavne crkve u Crnoj Gori, a mislim da to mnogo ne zanima naše evro-američke prijatelje, onda je ta neprijatnost ustvari učinjena Đukanoviću. Pošto smo videli kako reaguju predsednik i premijer Srbije na pritiske, mislim da bi bio red da u duhu takmičenja na paradi 20. oktobra u prvom redu bude i Milo Đukanović. Filip Vujanović bi, posle nereguarnosti na predsedničkim izborima kada je navodno izbran, samo kompromitovao čitavu ideju „prajda“.

(Napredni klub)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *