Цветко са лица читао судбине

Cvetko sa lica čitao sudbine

28 juna 2017

KO god bi ušao u našu kuću, Cvetko bi ga portretisao. Portrete u olovci nikome nije naplatio, a kako nije bio materijalista, nije mario ni koliko će dobiti za one koje je radio u ulju. Bio je srećan da nekom učini zadovoljstvo i pokloni mu portret. Imao je ogromno srce i bio veliki kavaljer.

Ovo, za “Novosti”, priča Ljiljana Lainović, udovica velikog slikara, koji je pored ogromnog slikarskog opusa (sa najprepoznatljivijim, čuvenim “belim slikama”) i desetak knjiga eseja i maksima, iza sebe ostavio i jedan rekord, vredan Ginisove knjige. Naime, računa se da je Cvetko Lainović (1931-2006) za života uradio više od 10.000 portreta, njemu znanih, ali i neznanih ljudi.

– Portrete je počeo da radi sa 10 godina, kao dečko, i to se pročulo po Crnoj Gori, pa su Milunović i Lubarda tražili da pred njima slika. Bili su oduševljeni – objašnjava Ljiljana Lainović, njegova treća i poslednja životna saputnica. – Jedan autoportret je uradio sa 13, drugi sa 17, bilo je to 1947, kada je nastao i portret njegove bake. Zanimljivo je da je na njemu, uz unuka, potpisana i baka Marija Lainović. Portretisao je svog brata Rista, koji je kasnije doktorirao francusku književnost, zatim školske drugove, familiju…

Kada bi radio portrete, priseća se sagovornica, Cvetko bi sve vreme pričao sa svojim modelom:

– Smatrao je da portret mora da bude autentičan. Ulazio bi u dušu čoveka, čitao misli, karakter… Mogao je da vam na licu vidi budućnost, sudbinu. Književni kritičar Čedomir Mirković je tvrdio da mu je Cvetko u očima “uhvatio” čak dve misli.

Na uporni nagovor svoje supruge i prevodioca Zorice Terzić, u vreme kada je imao veliku izložbu u našem kulturnom centru u Parizu, u jednom restoranu u Latinskom kvartu, portretisao je vlasnika, markantnog Korzikanca:

– Imao je brčiće, plave oči. Učinilo mi se da ima zanimljivo lice. Cvetko se upustio u razgovor sa njim, pa ga zamolio da se pet minuta smiri, kako bi ga “uradio”. Napravio je oblik glave, čelo i došao do očiju. Odjedanput je stao i dugo ga je gledao u oči. Opet je pokušao i opet stao. A onda mu je rekao: “Vi ste rođeni ubica”. Nas dve smo se ukočile. Međutim, Korzikanac je nekoliko trenutaka gledao Cvetka u oči i odgovorio: “Gospodine, vi ste u pravu, ja sam bio u legiji stranaca 15 godina, sve te smrti su u mojim očima”. Posle ovog slučaja u Parizu, Cvetko mi je kazao: “Ja ću postati kao Vanga. Više nikom ništa neću da kažem, ovo je postalo strašno”.

Portretisao je i mnoge ugledne i slavne ličnosti, gde god da se našao. Kada je izlagao u Vašintonu, Čikagu i Njujorku, Lainović je uradio portert Nensi Regan, supruge tadašnjeg američkog predsednika, a zahvalnicu Bele kuće Ljiljana još čuva u njihovom domu na Senjaku. Dva puta je radio i portret princa Tomislava Karađorđevića, od toga jednom na koloniji u Oplencu:

– Na toj koloniji je za jedan dan uradio 17 portreta, a profesor Boško Karanović mu je štopovao vreme. Radio ih je u dva-tri minuta i svi su bili odlični. Imao je Božji dar. A na savetovanju o kiču i umetnosti u Sokobanji, na kome se okupilo dosta umnih ljudi, profesora univerziteta, umetnika, toliko je bilo intersovanje za Cvetkove portrete da su ga organizatori zamolili da malo “izmesti” atelje, jer su svi zaboravili šta je tema skupa.

Svojevrsan lični rekord oborio je kada je tokom izložbe u Kulturnom centru u Baru, krajem devedesetih, u vreme izbora u Crnoj Gori, da bi izbegao razgovore o politici – uradio čak 120 portreta.

Na Cvetkov rođendan, minulog 6. aprila, u Kuću Đure Jakšića Ljiljana je pozvala sve za koje zna da imaju Cvetkove portrete i za dvadesetak minuta nastala je izložba. Kaže nam da razmišlja o većoj postavci u nekoj skorijoj budućnosti, kako bi podsetila i na ovaj segment bogate slikareve zaostavštine.

– Kada je Cvetko slikao, to je bila prava magija. Krstio se, prizivao Boga da mu ruka bude sigurna, da bi uradio ono što vidi. Imao je vulkansku energiju, strast i ljubav prema umetnosti – zaključuje Ljiljana Lainović.

LJILJANIN LIK IZMEĐU NOĆI I ZORE

JEDNOG leta portretisao je i sve učesnike pozorišnog festivala u Kotoru, a televizija Crne Gore o tome je snimila dokumentarnu emisiju:

– Poslednje večeri, posle slavlja, u tri sata ujutru, predložila sam mu da portretiše i mene kako bih mu naplatila što su nam kroz sobu stalno prolazili njegovi modeli – priča Ljiljana, čijih je portreta u olovci Cvetko napravio između 40 i 50. – Branio se da ne zna gde se nalazi, da nema dobro osvetljenje… a ja sam se kapricirala. Između zore i noći, uspeo je da uradi crtež kao da je slikan u ulju, na kome se vidi i graorasta boja mojih očiju.

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *