Da je normalno društvo, sam bi podneo ostavku

Da je normalno društvo, sam bi podneo ostavku

11 jula 2013

Tihana_TomicicPiše: Tihana Tomičić

Koliko propusta i prijava Povjerenstvu za sukob interesa netko od dužnosnika mora imati, da bi napokon na red, posve legitimno, došla rasprava o njegovoj smjeni? U najboljoj maniri Smiljka Sokola, koji je nekada u Ustavnom sudu kleo da novac nije imovina, i glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman vjerojatno će ostati upamćen po izjavi da u imovinskoj kartici ne treba prijavljivati imovinu – u ovom slučaju hotel u obliku bivšeg planirarskog i sindikalnog doma – ako ona nije u Hrvatskoj, već izvan granica, u Sloveniji. Za čovjeka toliko velike i bogate karijere, ovo je izjava dostojna jedne poznate bivše Feralove rubrike, i dobar vodič svim kriminalcima koji žele prati ili, kako se to danas kaže, reciklirati novac van granica Hrvatske na off shore računima, toliko je nevjerojatna.

I upravo je ona glavni razlog zbog čega bi vladajući SDP trebao hitno riješiti problem vođenja HRT-a. Napadi na novinare su čak manji krimen od te neoprostive izjave, možda su samo hir, kao što je i uplitanje u stvaranje programa na javnoj televiziji vjerojatno u sferi interpretacija i teško bi moglo decidirano biti razlogom potrebe Radmanova odlaska. Imovinska kartica, međutim, svojevrsni je lakmus-papir za razinu tolerancije ove vlasti na muljavinu, kao takvu.

Imamo loše iskustvo s HDZ-om i glavni razlikovni faktor aktualne SDP-ove vlasti u odnosu na HDZ jest nulta tolerancija prema bilo kakvim sukobima interesa, nepotizmima, korupciji ili nedajbože kriminalu. Onoga trenutka kad taj razlikovni faktor nestane, cijela ova vlast će izgubiti smisao.

Utoliko je nerazumljivo ograđivanje vrha vladajuće stranke sada od ‘lika i djela’ Gorana Radmana, puštanje priča o tome da je on ionako bio kadar predsjednika Ive Josipovića i iznošenje teza o tome da zapravo nema formalnih razloga za njegovu smjenu. Da smo u uređenom društvu, ovakav bi ravnatelj sam ponudio ostavku, pa ok, neka i ne bude prihvaćena, ali čin ‘pokajanja’ za ignoriranje zakona i čistih poslova, minimum je očekivanja od kadrova koje je doveo SDP. Ako nema smjene, onda se barem ostavka mora zatražiti. A to mora učiniti onaj tko je takvoga glavnog ravnatelja i doveo.

Tvrdoglavost u obrani svojih kadrova, međutim, čak i kad za to nema više nikakvih razloga, i posljedično tome neprestani pokušaji smjenjivanja ili neutraliziranja ‘tuđih’ kadrova, pa makar i koalicijskih HNS-ovih ili IDS-ovih, neprestano je obilježje ove Vlade. Kadriranje jest igra moći, ali bez konkretnih grijeha micati vodeće ljude u ACI-ju, ili ukidati CEI koji drži HNS, nepotrebna je igra prijestolja i ultimativno bildanje mišića najveće stranke u koaliciji; no, to je vrlo neuvjerljivo sve dok u sedlu ostaju kadrovi koji su se već kompromitirali, a stigli su u kvoti SDP-a.

A ako ćemo pravo, ništa manje neukusno nije ni međusobno ‘ubijanje’ SDP-ovih kadrova između sebe. Okršaj ministra zdravlja Rajka Ostojića sa šefom HZZO-a Siniše Varge takav je primjer. Jasno je kako stoje stvari: ako Ostojić ne smijeni Vargu, ovaj će njega.
No, gledatelji u areni imaju poriv obojici već pokazati palac dolje. Već su se malo umorili, možda i ogladnili, dosta im je krvi. Možda su čak poželjeli i vratiti se iz Foruma u agoru. Na dostojanstvenu i argumentiranu debatu. Pa kad treba, i u Povjerenstvu za sukob interesa, kad već postoji.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *