Da li će biti patriotskog bloka ili „ne biva vožd u suknji”

Da li će biti patriotskog bloka ili „ne biva vožd u suknji”

31 oktobra 2014

branko-radun-fotoPiše: Branko Radun

Pre nekoliko dana je u „Politici” objavljen tekst koji je promovisao Sandu Rašković Ivić kao „srpsku Marin le Pen”. Sam kontekst u kome sam dao izjavu i njena interpretacija stvaraju utisak da pripadam grupi „sandinista” poput Vukadinovića koji nekritički i navijački ili namigujući „neutralno” poput Bakića govore o predsednici DSS-a. Verujem da ni njoj samoj ne odgovara da je euforično podržavaju ili pak da od nje očekuju ono što je teško ostvarivo, a to je lako i brzo okupljanje širokog patriotskog bloka.

Sanda Rašković Ivić jeste fina i kulturna ženska pojava u muškom društvu domaće političke scene, sa solidnim nastupom i sa značajnim ocem kao „političkim bekgraundom”. No, da li je to dovoljno da stavi DSS na noge i objedini ono što je ostalo od „patriotske infrastrukture”. Teško, jer DSS je ruiniran na izborima 2012, a deklasiran na ovim 2014. Posle toga se povlači Koštunica, a stranku napuštaju ljudi poput Nenada Popovića i Siniše Kovačevića.

No, kao da to sve nije dovoljno već su ovu stranku koja je pala na nekoliko procenata podrške potresali unutrašnji sukobi povodom izbora za predsednika. Funkcioneri DSS-a Jočić i Nikitović su optužili sadašnju „predsednicu DSS-a da je u intervju u ’Slobodnoj Dalmaciji’, izrekla stav da je Hrvatska imala pravo da uspostavi jurisdikciju nad Krajinom”. Bez obzira na sve, povodom tog intervjua bi se morala izjasniti i sama Sanda. Ukoliko je reč o podmetačini bilo je potrebno da tuži „Dalmaciju”, a ako nije da objasni šta je stvarno mislila kad je to rekla. Vrhunac udara po Sandi R.I. usledio je nakon što je iz DSS-a izašao njen osnivač i dvodecenijski predsednik Vojislav Koštunice uz obrazloženje da je stranka napustila dosadašnje principe, a pre svega princip neutralnosti. Stranku je napustio i verovatno najpoznatiji srpski živi roker Bora Čorba. Sve ovo naravno nije ostalo bez posledica na frakciju DSS koju predvodi Sanda. Oni koji su izašli iz stranke su najavili osnivanje državotvornog pokreta koji bi navodno trebalo da programski nasledi DSS. Retko viđen politički cirkus.

No, da li to sve znači da Sanda nema šanse da podigne DSS i napravi nekakav „evroskeptični” politički blok? Naravno da ne. Ona ima solidnu medijsku podršku u koju su se uključili brojni mediji i zdušno je promovisali kao budućeg „lidera srpske desnice” (ma šta to značilo). Takva medijska pažnja i napadna promocija političke ličnosti kod nas je retko viđena, naročito ako se uzme u obzir procenat podrške DSS-u. To nekima podgrejava sumnju da je reč o projektovanju buduće patriotske opozicije sadašnjoj vlasti Aleksandra Vučića od strane moćnih stranaca.

No, na stranu srpske kafanske „teorije zavere”, Sanda kao fina gospođa teško može da se u balkanskoj političkoj kafani nekom nametne, a još teže u mačo kulturi patriotskog bloka koja traži „vožda”. Doduše to nije mogao ni njen „muški protivkandidat” Aligrudić. Nekako ne biva „kod Srba vožd u suknji” rekli bi oni koji govore tradicijskim kodom.

Da ne bismo „mračili”, kako kaže srpska omladina, gospođa ipak nije bez šansi. Ona je pokrenula priču o ujedinjenju desnice i može da pokuša sa Dverima i još nekima da formira nekakav savez koji bi se promovisao kao evroskeptična alternativa vlasti. No, kakva bi sinergija bila između glasača i simpatizera frakcije građansko-patriotskog DSS-a i pravoslavno-patriotskog bratstva Dveri? Na početku sigurno ne pozitivna zbog razlika u imidžu. A tu je i hamletovsko pitanje srpske političke scene – ko će biti lider bloka.

(Politika)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *