ДА ЛИ ЈЕ КОРОНАВИРУС САМО УПОЗОРЕЊЕ?

DA LI JE KORONAVIRUS SAMO UPOZORENJE?

20 marta 2020

Potok je bistriji, vazduh je drugačiji. Toliko sve u prirodi postaje nekako životno dok je čovek u kući i to je jedan dokaz da je ovaj koronavirus jedna vrsta kosmičkog upozorenja i da čovek mora da se probudi i da živi zajedno i sa travama, i sa leptirima i sa mravima.

Ovo nam priča Božidar Mandić, književnik i osnivač ekološko- umetničke komune u podnožju planine Rudnik pod imenom „Porodica bistrih potoka“.



On smatra da bi buđenje prirode usled sve većeg broja ljudi koji zbog koronavirusa boravi kod kuće trebalo da bude opomena da se može živeti „bistro“, sa šumama i stenama.

Povećanjem broja ljudi u izolaciji zbog koronavirusa i smanjenjem saobraćaja, priroda širom sveta počinje da se budi. Društvenim mrežama se šire snimci iščišćenih kanala u Veneciji u kojima se mogu videti ribe. Ulicama mnogih gradova u svetu šetaju životinje, potoci i reke su bistriji.

Priroda se budi, a čovek u karantinu

„Ja moram da kažem da se to desilo i u trinaestom, četrnaestom veku u Evropi kada su sekli šume, pa se pojavila kuga koja je odnela 100 miliona ljudi. Tada su se šume povratile. I sad imamo opomenu“, apeluje Mandić za Sputnjik.

Može se živeti „bistro“, u skladu sa kosmosom, šumama i stenama, uverava nas Mandić i dodaje da su to naročito zapadne civilizacije zaboravile. Ovo je jedna opomena koja bi, kaže on, trebalo da bude vrsta katarze da nas prosvetli da krenemo drugačijim putem.

I u Srbiji priroda počela da se budi

Mandić uočava da je i priroda u Srbiji za kratko vreme koliko traje vanredno stanje i koliko se sprovode druge mere u ograničenju kretanja ljudi počela da se budi:

„Moj stav je da se ovih prvih dana u Srbiji neverovatno oseti kako priroda počinje da bude radosna, kako se budi i nema opterećenja. I mislim da je to pravac koji bi trebalo da bude. Mada, naravno da se čovek neće lako odreći stvari kao što su progres, napredak, tehnologija, nauka koja sve ruši. Moj stav je da je ovo trenutak kada čovečanstvo može da se osvesti i da kaže „Neću više da idem putem kojim idem“. Oseti se čak i kod mene gde je bistrina potoka, gde je svež vazduh, da je otprilike sve tri puta pročišćenije“.

Na pitanje da li ćemo se usled ove pošasti koja nas je zadesila osvestiti u svom odnosu prema prirodi naš sagovornik nije optimističan:

„Ja mislim da je to teško. Meni je Makavejev rekao: „Ne može se svet promeniti, ali Božidare moj dragi šumski, ludače, nemoj nikada da odustaneš od svoje ideje!“. I to je moj stav, čovek kad god napravi neki veliki epohalni lapsus, samo da navedem primer da je ovde ’84. bio sneg 190 centimetara, i celo selo je govorilo: „Eto, to je Božiji sud“, svi su bili solidarni, dobrodušni, i to je trajalo 20 dana. Posle toga, Jovo nanovo“.

Dr Ivan Aleksić, biolog iz Zavoda za biocide i medicinsku ekologiju deli Mandićevo mišljenje, iako takođe svedoči vraćanju prirodne ravnoteže koja je narušena čovekovim delovanjem.

„Priroda će da osvoji trenutno one oblasti u kojima su ljudi trenutno manje aktivni i moguće je da će to potrajati neko vreme, ali čim se ljudi vrate normalnim aktivnostima i sve se vrati u normalu, ponovo ćemo početi da potiskujemo prirodu i da se „baškarimo“ kao što smo to radili i do sada na mnogim mestima ne čuvavši prirodu kako treba i uništivši diverzitet i biljaka i životinja“, skeptičan je sagovornik Sputnjika.

KOMENTARI



2 komentara

  1. Duh proroštva says:

    Ljudsko delovanje se mora smanjiti na krajnji minimum da bi spasili planetu, to su zahtevi novog svetskog poretka, jedino što će nedostajati nekih 6-7 milijardi ljudi kao kolateralna šteta, ali će preostalih 500 miliona tapšati čika biliju što je uspešno povukao svetsku kočnicu i spasao planet the Earth. Bi kul bi hepi. E, a sada ostaje da vidimo da li će dobri Bog dopustiti da sve ide baš takvim tokom? Ovo do sada kao upozorenje je zaista bilo efektivno, teraju oni do krajnjih granica, e pa ćeraćemo se.

  2. vanja says:

    Svakome u nasem savremenom urbanom svetu je priroda "zadnja rupa na sviralu". Nismo shvatili da odvajajuci se od prirode, odvojili smo se od Boga. Nekada je priroda regulisala zivot na zemlji. U nasem postmodernom svetu ga regulisu razni dr Frankenstajni i mali improvizovani "bogovi" iz oligarhijskih krugova, koji teraju covecanstvo u planetarni konc-logor. A ovakvo covecanstvo svakako nije ni zasluzilo bolje.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *