Da li je Obama prihvatio Putinov predlog zbog ruskih ratnih brodova?

Da li je Obama prihvatio Putinov predlog zbog ruskih ratnih brodova?

25 septembra 2013

russia-warship-syriaMoskovski vojni eksperti procenjuju da grupa od deset ruskih ratnih brodova u istočnom Mediteranu, na čijem čelu je od 17. septembra atomska raketna krstarica „Moskva”, već utiče i na međunarodnu stratešku igru povodom Sirije i na američke pretnje vojnom intervencijom u toj arapskoj zemlji.

Ruska Sredozemna eskadra, kako je neki već nazivaju, dežura ispred obala Sirije iako je donekle popustila napetost povodom nje između glavnih svetskih prestonica.

U glavnom gradu Rusije već se mogu čuti ekspertska mišljenja da se Bela kuća i Pentagon poslednjih dana – iako ne odstupaju – počinju da ponašaju u stilu: držite nas bar sedmorica jer ćemo ovu šestoricu sravniti sa zemljom. Još konkretnije: da su u ulozi „sedmog” nastupili prvo parlament Velike Britanije, a potom i američki kongresmeni. Međutim, glavnim „sedmim” ipak smatraju rusku pomorsku armadu koja ih drži u „vidnom polju” svojih radara i sonara.

Ruska mornarica u vodama istočnog Sredozemlja dejstvuje po starom britanskom principu: bez pucanja. Uprkos tome što je Moskva privremeno odustala od slanja u sirijsku ratnu luku Tartus ubitačnih raketnih čamaca klase „Ivanovec”. I što do sirijskih obala – zbog izmenjene naredbe, bar zasad – neće doploviti ni glavni brod ruske Tihookeanske ratne flote gardijska atomska raketna krstarica „Varjag”.

Doduše, „Varjag” će ipak narednih dana krenuti prema zapadnim vodama Indijskog okeana. Da bi, ako zatreba, bio blizu i Crvenom moru i Mediteranu. Do eventualne naredbe da krene prema obalama Sirije, ova krstarica će „držati na oku” američki atomski nosač aviona „Hari Truman”.

U pratnji „Varjaga” su tanker sa gorivom i okeanski spasilački brod – tegljač. Izvori bliski Ministarstvu odbrane RF ne isključuju mogućnost da „Varjag” u oktobru zameni atomsku raketnu krstaricu „Moskva” na čelu Mediteranske eskadre. Ti izvori velikom protivpodmorničkom brodu „Admiral Pantelejev” pripisuju zadatak da „prati” američke brodove grupisane oko nosača aviona „Nimic”.

Isti izvori ne kriju da ruski veliki desantni brodovi – a ukupno ih je u „sirijskoj operaciji” dosad bilo angažovano osam – imaju dvojaku misiju. Deo njih „dežura” u sastavu eskadre, a ostali plove između Novorosijska i Tartusa dovozeći sirijskoj armiji vojnu tehniku i municiju. Najveći među ovim brodovima u stanju su da prevoze ili hiljadu tona tereta ili 20 tenkova ili 50 jedinica druge gabaritne vojne tehnike. Plus, ako treba, i kompletan bataljon morske pešadije (340-440 ljudi). U sastavu eskadre je i srednji obaveštajno-izviđački brod „Priazovje”. Ne raspolaže moćnim naoružanjem, niti velikom brzinom plovidbe, ali je za to načičkan radarskim sistemima i sredstvima za radio elektronsko ometanje i vezu.

Ovaj brod raspolaže i tehnikom za hidro akustično izviđanje, pa se s pravom smatra očima i ušima cele eskadre. U stanju je, naime, da registruje sve namere i poteze ne samo Amerikanaca u Istočnom Mediteranu nego i Turaka i Izraelaca, istovremeno obezbeđujući stalni moritoring teritorije Sirije.

Ovaj brod „presreće” i sve što se izgovori i pošalje kroz radio sistem sirijskih pobunjenika.

Funkcionisanje ruske eskadre obezbeđuje desetak pratećih brodova: tri tankera, tegljači i ploveća radionica za popravku brodova PM-138. Već mesecima se postavlja pitanje: da li je u sastavu ruske eskadre makar jedna podmornica. Na ovo pitanje odgovor je potvrdan zato što i manje grupe ruskih ratnih brodova u svetskim okeanima po pravilu prate podmornice.

Amerikanci veruju da Rusija u Istočnom Mediteranu ovoga časa ima tri podmornice klase 949A sa krstarećim raketama „Granit”. A takođe: još dve multifunkcionalne podmornice koje ih štite. Ima indicija – mada sami Amerikanci to, ne otkrivaju – da su u Istočnom Mediteranu i tri njihove atomske podmornice, od kojih je bar jedna klase „Ohajo”.

Moguće je, dakako, da na obe strane funkcioniše ono poznato: u strahu su velike oči.

Ispred sirijskih obala – ne treba zaboraviti – nalazi se i odred kineskih brodova na čelu sa desantno-helikopterskim brodom tipa 071. Taj brod nosi bataljon morske pešadije sa potrebnom tehnikom.

I za Rusiju i za Kinu brodovi u Istočnom Mediteranu danas obezbeđuju, kako eksperti vole da kažu, „prisustvo u važnom delu sveta i demonstraciju zastave”. Međutim, teško da je to glavno. Ruski brodovi koje predvodi „Moskva” u stanju su da otkrivaju i prate sve namere pomorskih snaga SAD i armija Izraela i Turske. U slučaju potrebe, u stanju su da sirijsku protivvazdušnu i protivraketnu odbranu upozoravaju o lansiranju američkih raketa. Sa dostavljanjem koordinata o njihovom letu sirijskim obalskim sistemima „Rubež”, „Redut” i „Bastion”. Naravno, i sirijskoj avijaciji.

Nedavne reči ruskog predsednika Vladimira Putina – da će Rusija pomagati Siriji i u slučaju američke agresije – tumači se kao upozorenje da će ruski desantni brodovi nastaviti da doturaju Siriji oružje i municiju i ukoliko realno dođe do američkih udara. Procenjuje se da se Amerikanci ne bi odlučili da takvo doturanje spreče silom jer bi to bio uvod u rusko-američki sukob.

Zvanična Moskva je prisustvo desantnih brodova ispred sirijskih obala dosad objašnjavala namerom – ukoliko bi situacija u Siriji ušla u najgoru fazu – da njima evakuiše svoje državljane i osoblje iz Tartusa. Amerikanci, naravno, dobro znaju da to uopšte nije njihova glavna moguća funkcija.

Uostalom, i kako sa nekoliko brodova evakuisati desetine hiljada ljudi? Jer, do rata u Siriji je živelo 140 hiljada ljudi sa ruskim pasošima, a i veliki desantni brodovi mogu ukrcati do 1.500-1.600 ljudi. Ruske desantne jedinice su trenutno možda borbeno najsposobnije, a ispred sirijskih obala već ih je nekoliko bataljona spremnih da izvrše svaku naredbu.

Ne treba gubiti iz vida ni okolnost da je Rusija trenutno jedina zemlja u svetu čija ratna mornarica raspolaže taktičkim atomskim arsenalom. Možda sve ovo ponajbolje objašnjava zbog čega je Barak Obama relativno lako prihvatio Putinov predlog da se sirijsko hemijsko oružje stavi pod međunarodnu kontrolu.

(Fakti.org)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *