Да ли је организован одлазак Албанаца са Косова?

Da li je organizovan odlazak Albanaca sa Kosova?

16 februara 2015

ana-filimonova-37Piše: Anja Filimonova

Zajedničkim naporima Zapada, Prištine i Beograda da srpskoj autonomnoj pokrajini Kosmetu nametnu „mir i demokratiju” taj region sve više dobija obrise „Republike Kosovo” i bez obzira na sve napore Unmika, Euleksa, Kfora i „međunarodne zajednice” da Kosovo uđe u rang „bezbednih zemalja”, od novembra se beleži masovno bekstvo kosovskih Albanaca sa Kosmeta. To bekstvo nosi karakter izlaska koji je bez presedana u istoriji „Republike Kosovo”. Albanci sa Kosmeta preko kontrolnog punkta Merdare se prebacuju u Srbiju, gde autobusima, privatnim prevozom i taksijima stižu do konačnog odredišta – grada Subotice (u srpskoj pokrajini Vojvodini), koji se nalazi na granici sa Mađarskom.

Ovde je značajno istaći nekoliko momenata. Prvo, prilikom prelska granice pešice, formira se grupa od 5-10 ljudi, prevashodno muškaraca od 20-40 godina, koji se organizoavno kreću prema granici. Oni sa sobom ne nose veliki prtljag, uglavnom nevelike ruksake, ponekad nose kese u rukama. Među njima ima i žene i dece, nekad sasvim male, koje roditelji nose u naručju. Zvanično – to su građani Srbije sa čijim je dokumentima sve u redu – u rukama imaju lične karte Republike Srbije i prateću dokumentaciju koju su dobili na kontrolnom punktu Merdare. Oni koji nemaju tako pouzdane dokumente radije idu „naokolo” – to jest unajmljuju vodiča preko šumske zone oko Subotice kako bi presekli granicu. Ova grupa se odlikuje nošenjem visokih gumenih čizama u prtljagu, bez kojih nije moguće proći preko vojvođanskog blata. Drugo, većinu izbeglica odlikuje pristojna odeća, skupi mobilni telefoni i spremnost da se na licu mesta plati kazna, to jest, oni sa sobom nose značajne sume deviza. Treće, većina izbeglica su sa teritorije Prištine, Vučitrna i Mitrovice, koje objedinjuje magistralni put E-80. Kosovski mediji javljaju da su sela sa područja Podujeva praktično opustela. Tako je opusteo trougao Mitrovica-Priština-Podujevo – severoistočni deo Kosmeta, koji se oslanja na Srbiju. Četvrto, Albanci se preko teritorije centralne Srbije organizovano kreću ka severu zemlje – u Vojvodinu, gde pokušavaju da pređu granicu sa Mađarskom. Koordinisani rad autoprevoznika govori nam da je to sve organizovano.

ŠTA KAŽE EVROPSKA STATISTIKA?
Da pogledamo statističke podatke. Evropska agencija za upravljanje operativnom saradnjom na spoljnim granicama zemalja-članica EU (FRONTEKS) saopštava da je tokom čitave 2014. godine većina nelegalnih migranata (preko 150 hiljada ljudi) pristigla u Evropu preko takozvanog „centralnomediteranskog kanala”. Na drugom mestu je „istočnomediteranski kanal“, preko koga je pristiglo više od 40 hiljada ljudi, dok su na preostale dve maršrute (“zapadnomediteranski“ i preko Zapadnog Balkana) nelegalni prelasci bili manje intenzivni. Podaci obaveštajne službe „Republike Kosovo”, objavljeni u „kosovskom parlamentu”, govore nam da je teritoriju Kosmeta u poslednja dva meseca napustilo više od 50 hiljada Albanaca, među kojima je šest hiljada učenika srednjih škola. Prištinski mediji ukazuju da je za poslednjih pola godine Kosovo napustilo od 60 do 100 hiljada ljudi (broj stanovnika Kosova iznosi nešto manje od dva miliona stanovnika). Drugi izvori tvrde da „vlada Kosova” prikriva pravo satnje stvari i da je u stvarnosti broj Albanaca znatno veći i da je u poslednji dva-tri meseca izbeglo oko 200-230 hiljada ljudi. Nebojša Stefanović, ministar unutrašnjih poslova Srbije, navodi podatke da je 60 hiljada Albanaca predalo zahtev za dobijanje pasoša Republike Srbije.

Iz Srbije Albanci uglavnom idu za Nemačku, Austriju i Mađarsku.

Joakim Herman, ministar unutrašnjih poslova Bavarske, tvrdi da svakodnevno „oko hiljadu ljudi u autobusima i minibusevima prelazi sa Kosova u Srbiju kako bi se preko Mađarske i Austrije dočepali Nemačke”. Nemački mediji ističu da se broj migranata sa Kosmeta samo u januaru 2015. godine uvećao duplo u poređenju sa decembrom 2014. godine. Ministarstvo unutrašnjih poslova Nemačke procenjuje samo od početka 2015. godine broj pristiglih izbeglica iz Nemačke na 18 hiljada ljudi. Ambasada Nemačke u Prištini navodi podatke da svakog meseca Kosovo napusti 20-30 hiljada ljudi. Bavarska i Donja Saksonija su najugroženije pred pretnjom masovnog preseljenja Albanaca sa Kosmeta. Tokom čitave 2014. godine azil u Bavarskoj zatražilo je 8.860 Albanaca a na početku 2015. godine takvih zahteva je već pristiglo 10.400 a samo u ponedeljak 9. februara – 800 ljudi. U Donjoj Saksoniji za prvih 13 dana februara sa Kosova je pristiglo toliko migranata koliko je u januaru bilo svih migranata zajedno iz svih zemalja.

U januaru 2014. godine utočište u Austriji su zatražila 54 čoveka. U januaru 2015. godine njihov broj se veoma uvećao – do 1.029 ljudi, a samo u prvoj nedelji februara bilo je predano više od 558 zahteva.

300.000 ALBANACA SA SRPSKIM PASOŠEM?

Mađarske vlasti su za čitavu 2014. godinu dobile 43 hiljade zahteva za azil, pri čemu je taj broj oštro skočio od septembra do decembra – više od 21 hiljada zahteva. Samo od početka 2015. godine stiglo je 13 hiljada zahteva. Na taj način se ispostavilo da se u poslednja tri meseca u Mađarskoj našlo, i to samo po zvaničnim podacima, više od 30 hiljada Albanaca. Prema podacima mađarske policije – prevashodno muškaraca, čiji uzrast pretpostavlja da su bili učesnici u „kosovskom ratu” i da imaju ratno iskustvo. Ti isti izvori govore da su mađarske bezbednosne snage u stanju da uhvate samo 20 odsto nelegalnih migranata. Sledi logičan zaključak da je u periodu od oktobra 2014. do februara 2015. u evrozonu prošlo više od 150 hiljada albanskih migranata, od kojih je više od 120 hiljada prošlo mimo bilo kakve kontrole. Evropska komisija je 11. februara zatražila od Prištine da „prestane sa bezobrazlukom”, navela je podatke da je broj nelegalnih migranata sa Kosova koji neosnovano traže azil u EU tokom 2015. godine povećan za 40 odsto, što premašuje broj migranata iz Sirije i Avganistana i do ovog trenutka čvrsto drži prvo mesto po broju prelazaka spoljne granice EU. Za poslednja 24 časa (podaci za 15. februar 2015. godine) mađarska policija je uhvatilo 550 ljudi prilikom nelegalnog prelaska granice, što je za 75 ljudi više nego za prethodna 24 časa.

Poznato je da je Republika Srbija u periodu od 1999-2007. godine izdala Albancima sa Kosova 260 hiljada srpskih pasoša, a u periodu 2009-2011. godine – 26 hiljada. S obzirom na 60 hiljada podnetih zahteva Albanaca u ovom trenutku, broj Albanaca koji imaju pasoše Republike Srbije, uskoro će preći 300 hiljada ljudi.

NAGOVEŠTAJ OPASNOSTI?

Albanci koji napuštaju Kosovo najradije ćute. Ili govore o očiglednim stvarima – siromaštvu, prevari političara, nasilju mafije, kriminalu i korupciju, o tome da se posao može naći samo ako ste član „rukovodećih klanova”. Međutim, ta situacija caruje u „Republici Kosovo” od trenutka dolaska NATO (Kfor) na Kosovo. Nije slučajno da tu teritoriju nazivaju „zonom svevlašća OPG”, „zonom haosa i mraka”, „devijantnom kriminalnom tvorevinom u Evropi”. Međutim, „kosovski projekat” je tako izgledao od samog početka. U „Republici Kosovo” zaista nema privrede kao takve (uvoz proizvoda iznosi 99 odsto), situacija se postepeno pogoršavala, međutim, za poslednja tri meseca, a naročito u prve dve nedelje februara 2015. godine, sa ekonomskog aspekta nije se desila nikakva principijelno kardinalna promena. Jedini novi motiv, pored „prevara i odsustva perspektive”, izgleda da je strah. Strah, prema rečima Albanaca, od „nasilnih demonstracija” i „vrbovanja na džihad”, „ljudi koji postaju preovlađujući u Podujevu, Vučitrnu, Prištini”, „glasina o ratu u Makedoniji”, i „novih sukoba sa Srbijom”. Albanci govore kako je „Kosovo prepuno vehabijskih aktivista koji vrbuju za rat Islamske države (IDIL) u Siriji i Iraku”, o „puno raznih aktivista iz Makedonije, Albanije i juga Srbije – svi žele da se regrutuju u nekakve formacije”, „mi se plašimo došljaka, to su teroristi, koji, kako mi sumnjamo, imaju oružje i ko zna kakve instrukcije su oni dobili i šta im može pasti na pamet”. [16] Međutim, dostupni podaci govore o tome da je od septembru 2014. godine u redovima IDIL u Siriji i Iraku vojevalo otprilike 250 Albanaca, od kojih je 40 poginulo.

Albanci se žale i na oštro povećanje onkoloških oboljenja – to su posledice NATO bombaradovanja osiromašenim uranijumom. Nacionalni institut za javno zdravlje Kosova saopštava da je za 50 odsto povećan porast onkoloških oboljenja.

Da razmotrimo situaciju i sa vojno-strateškog aspekta. Američki senator Kris Marfi izjavio je da će SAD učiniti sve da „Rusiju izbace sa Balkana”, posebno ističući svoje zadovoljstvo činjenicom „da su Srbija i druge zemlje u regionu odlučile da ostanu na evroatlantskom putu i potrvdile privrženost tim obavezama…”, što, po njegovom mišljenju, „Vašingtonu omogućava dobru startnu poziciju u regionu. Međutim, Vašington i bez toga ima dobru startnu poziciju – baza Bondstil je najveća vojna baza SAD izvan njenih granica, okružena albanskim klanovima, koji su u skorijoj prošlosti zaposeli srpsku zemlju. Pristup i informacije o tome šta se zaista događa u Bondstilu niko ne poseduje. U domaćim i međunarodnim poslovima ni jedna odluka „prištinske administracije” sve do čisto lokalnog nivoa ne prolazi bez odobrenja odgovarajućih institucija SAD. Sada je Vašington krenuo na forsiranje stvaranja Armije Kosova. Ministarstvo odbrane SAD je ovih dana „izdalo odobrenje” za transformisanje Bezbednosnih snaga Kosova u pravu armiju. Podsećamo da je 1999. godine transformacija OVK u Kosovski zaštitni korpus (u suštini samo promena imena) izazvala pojavu novih albanskih „oslobodilačkih pokreta”. Posle proglašenja nezavisnosti Kosova 2008. godine, KZK je ponovo promenio ime i prerastao u Kosovske bezbednosne snage (KBS). Ovih dana je u Prištini boravio generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg, koji je naglasio da je „NATO izgradio moćne KBS u okviru postojećeg mandata“. Evelina Farkaš, predstavnica Pentagona istakla je da proces transformacije KBS u Armiju Kosova utire siguran put za ulazak Kosova u NATO pakt. Podvlačimo da ne postoje pravne osnove za postojanje KBS, one se nalaze samo u planu Martija Ahtisarija i u „Ustavu Republike Kosova”. Međutim, KBS je u stvari onbovljena OVK, teroristička kriminalna struktura umešana u trgovinu organima srpskih zarobljenika, istrenirana za kaznene operacije protiv civilnog stanovništva. Kontrolu nad tim formacijama ima samo Vašington. Zadatak KBS jeste proširenje za učešće u mirotvoračkim misijama u sastavu NATO. Ali glavni zadatak KBS predstavlja čuvanje „državnih granica” „Republike Kosovo” (sa očiglednim zaključkom da se njima priključe teritorije sa severa pokrajine, koje su naseljene isključivo Srbima). Takođe podsećamo i na vojni sporazum Tirana – Priština (jul 2013. godine), po kome Oružane snage Albanije i „Republike Kosova” mogu slobodno da se dislociraju i premeštaju na njihovim teritorijama.

POVRATAK ALBANACA U „OTADŽBINU“

Da pomenemo još jedan veoma važan momenat. Rezultat poslednje runde pregovora između Beograda i Prištine (od 9. februara tekuće godine – na kojoj su učestvovali ministar inostranih poslova Srbije Ivica Dačić i „ministar spoljnih poslova Kosova“ Hašim Tači, što još jednom dokazuje kakav se rang pridaje tim pregovorima), označio je formiranje jedinstvenog pravnog prostora „Republike Kosovo. „Srpske vlasti, u skladu sa Briselskim sporazumom, koji su potpisale sa Hašimom Tačijem u aprilu 2013. godine, predale su još jednu poziciju, eliminišući i srpsko pravosuđe posle srpske policije u pokrajini (sada postoji samo jedna – Kosovska policija, koja ima pristup severu i regionu). Sada, pravosudni sistem, uključujući četiri srpske zajednice u severnom regionu, mora poslovati na osnovama „Ustava i zakona“ tzv. „Republike Kosovo“, sudije i tužioci će položiti zakletvu pred „kosovskim“, a ne srpskim predsednikom, na pečatu svakog suda će biti grb „Republike Kosovo“. Reklo bi se da kosovski Srbi treba da napuštaju Kosovo. Oni i odlaze, sistematski i nezaustavljivo. Međutim, u novom migracionom talasu, koji je zapljusnuo pograničnu Suboticu, nema Srba. Ovo je etnički čista albanska akcija.

Da rezimiramo preliminarne rezultate u skladu sa dostupnim podacima. Vašington je zauzeo „startnu poziciju u regionu” uzevši kurs na „izbacivanju Rusije”, izražavajući zadovoljstvo „evroatlanskim kursom zvaničnog Beograda”. Oštro, bez vidljivih (u krajnjoj liniji poznatih) razloga, počinje albansko „preseljavanje” pre svega sa teritorije susedne sa Srbijom. To preseljenje nosi organizovani karakter. Pravac nije Bosna i Hercegovina – što bi bilo logično – niti Bugarska, ni Makedonija (u kojoj Albanci sada energično kupuju nekretnine i zemlju), već sever Srbije – Vojvodina. Iz Srbije Albanci pokušavaju da prodru u Mađarsku, Austriju, Nemačku. Međutim, u tim zemljama se preduzimaju ekstremne mere da se nelegalni migranti vrate. A vraćaće ih „u Otadžbinu”, što prema dokumentima znači – u Srbiju. Na taj način u ovom trenutku može se konstatovati koncentracija (mobilizacija?) Albanaca u Vojvodini.

Sada se u vezi sa „albanskom akcijom” javlja više pitanja: ko kupuje imovinu izbeglica sa Kosova? Šta predstavlja konačni cilj „albanskog talasa”, da li samo zemlje EU ili se Albanci sa ratnim iskustvom upućuju u druge zemlje? Ako se izbeglice budu vraćale iz zemalja EU, da li će one ostati u Srbiji ili će se vratiti na Kosovo (što će biti složeno učiniti, imajući u vidu postojanje srpskih dokumenata kod njih), to jest, šta može sprečiti Albance da masovno zasednu na teritoriji juga i centralne Srbije? Zbog čega se sada Albanci koncentrišu u Vojvodini?

Predstojeći događaji će najverovatnije dati odgovor, u krajnjem slučaju bar na neka od tih pitanja.

(Fond strateške kulture)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *