Da, rat koji je vođen u Hrvatskoj može se nazvati i građanskim ratom

Da, rat koji je vođen u Hrvatskoj može se nazvati i građanskim ratom

30 marta 2013

SanjaModrićPiše: Sanja Modrić

Na tragu ideje kako mediji prvenstveno služe da rastjeruju magle, kolega Vlado Vurušić iz Jutarnjeg lista objavio je razgovore s četvoricom naših uglednih povjesničara o tome je li Domovinski rat dijelom bio i građanski rat ili nije.

To skoro već pretpotopno pitanje iznova je aktualizirano histeričnim reakcijama na onu Milanovićevu traljavu usputnu opasku da je Finska bila pošteđena građanskog rata, reakcijama koje su kulminirale čak pozivima na ostavku i mahnitim optužbama za veleizdaju.

No, sva četvorica sugovornika u tom članku, a riječ je o četiri doktora povijesti – Hrvoju Klasiću, Nevenu Budaku, Nikici Bariću i Vladimiru Geigeru – složila su se oko toga da je u Domovinskom ratu bilo i elemenata građanskoga rata.

Logika njihove argumentacije je posve jasna i nepobitna i razumije je odavna svatko kome propaganda nije posve pomračila um.

Pobunjeni hrvatski Srbi, koji su, uz obilatu pomoć JNA, okupirali dijelove Hrvatske želeći ili spriječiti odvajanje od Jugoslavije, ili se, zajedno sa zemljom, fizički i politički odcijepiti – bili su hrvatski državljani. Ogromna većina ih je ovdje rođena, imali su hrvatske dokumente i generacijama imanja na hrvatskoj zemlji.

Točno je da su s njima na istoj strani ratovale i postrojbe JNA, i paravojne formacije iz Srbije, i Miloševićevi dragovoljci, no to ne mijenja očiglednu činjenicu da je rat za samostalnost Hrvatske bio dijelom i građanski, pa čak i etnički.

I baš zato što se dio hrvatskog stanovništva srpske nacionalnosti početkom devedesetih podigao na ustanak protiv ustavnog poretka – Domovinski rat bio je znatno teži i kompliciraniji nego što bi bio da je državu ugrožavao samo protivnik izvana. Da, pobunjenička kriza unutar granica Hrvatske bila je, apsolutno, koordinirana i u izravnom dosluhu s agresijom iz Beograda. No, činjenica je da se oružana borba za i protiv politike hrvatskih vlasti vodila i unutar Hrvatske, odnosno da su obje zaraćene strane pripadale korpusu državljana iste države, očigledan je argument u prilog tezi da je taj rat bio ne samo agresorski, ne samo emancipatorski, nego – i građanski.

Uostalom, politološka definicija kaže da je građanski rat oružani sukob između organiziranih skupina koje su dio iste nacije i državljani su iste države. Cilj jedne od strana u pravilu je preuzimanje kontrole nad državom ili jednim njezinim dijelom kako bi ili promijenili vladinu politiku ili se osamostalili kao zaseban entitet.

Zbog čega tumačenje Domovinskog rata, kao borbe i protiv sile izvana, i sile iznutra, izaziva tako zaglušnu dreku na hrvatskoj desnici, dalo bi se dosta raspravljati. No stvar je sigurno u tome da radikalna desnica, kojoj se sada sve više primiče i HDZ, niti je ikad mogla, niti sada može prihvatiti da su hrvatski Srbi punopravni građani Hrvatske.

Ako ćemo govoriti istinu, i te kako blizak tome bio je i Franjo Tuđman. I utoliko je njegova paušalna politika antagonizma prema svim hrvatskim građanima srpske etničke pripadnosti baš bitno pridonijela tome da su se hrvatski Srbi u tako velikom broju okrenuli Miloševiću, umjesto obrani svoje vlastite domovine Hrvatske.

Za mir i međunacionalni sklad u našoj zemlji dugoročno bi bilo jako važno da se sve glavne političke snage jednom slože oko toga da je Domovinski rat bio – i građanski. No sada je to, kako vidimo, čista znanstvena fantastika.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *