„Dačićevi“ i „Tačijevi“ Srbi

„Dačićevi“ i „Tačijevi“ Srbi

27 maja 2013

branko-radunPiše: Branko Radun

Ivica Dačić je u kontekstu odluke vlade o predloženom tekstu „sporazuma o implementaciji Briselskog sporazuma” rekao da bi Srbi sa severa Kosova trebalo da učestvuju na predviđenim lokalnim izborima po prištinskim zakonima a ako ne učestvuju ondaće vlast u srpskim opštinama činiti ,,Tačijevi Srbi”.

Šta nam ova nespretna i pomalo preteća izjava premijera govori? Prvo, da Beograd ne kontroliše Srbe „na severu” a da se istovremeno nalazi i između čekića Zapada i otpora srpskog nakovnja. Drugo, da vlada nema jasnu ideju kako će ubediti ili „ubediti” vođe lokalnih Srba da sporazum nije „prodaja Kosova za datum”već „najbolje moguće rešenje u ovom momentu”. Treće, pokazuje se da i pored stranačke podeljenosti na terenu, kosovski Srbi,ipak, i barem za sada, funkcionišu kao jedinstven entitet. Četvrto – sada je jasno da tamošnji Srbi ne prihvataju sporazum i njegovu primenu, a da je glavni test toga u Briselu dogovoreni izbori za lokalnu vlast na Kosovu. Tako se došlo do pat pozicije u kojoj vlada ne može a ni ne želi da odustane od primene sporazuma, a opet na njega ne pristaju ljudi „srpske autonomne oblasti” na severu KiM.

Sve ovo nam govori da i dosadašnje vlade nisu imale ne samo kontrolu nad Prištinom, već ni nad severnom Mitrovicom. Isto tako je svima jasno da vlast u Beogradu ne sme previše ni da pritiska ili ucenjuje kosovske Srbe jer rizikuje otpor i u samoj Srbiji. Pokazalo se da je aktivni otpor u Beogradu ,,patriotskih stranaka i organizacija” bio rascepkan i slab, te nedovoljan da ugrozi rejting vladajućih stranaka. No dalji i aktivniji pritisak na kosovske Srbe, ucene prestankom finansiranja ili pretnje hapšenjima „kriminalaca se severa“beogradskoj vladi bi se vratio kao bumerang. Isto tako, igranje na raskol među predstavnicima srpske zajednice je veoma rizično, jer bi to moglo da njih tamo opasno oslabi, a da dovede i do polarizacije u srpskoj javnosti.

Ovakva situacija bi dodatno eskalirala odlukom da će aktivno bojkotovati izbore i aktivirati plan proglašenja Skupštine pokrajine KiM. Takvi potezi bi dodatno udaljili Srbe sa severa Kosova i Vladu Srbije i doveli do tačke kada je dogovor malo verovatan. Tamošnji Srbi s pravom veruju da je sporazum loš, da osnovano sumnjaju u garancije NATO-a za njihovu bezbednost i pribojavaju se šta će biti s nekim radnim mestima.Stoga su oni za sada i pored stranačkih razlika i stavova beogradskih centrala jedinstveni u otporu sporazumu. Tako da je jedva prikrivena pretnja da bi severom mogli upravljati ,,Tačijevi Srbi” koju je izgovorio premijer zapravo i izjava kojom se potvrđuje da Vlada Srbije nema kontrolu, već samo određen uticaj, nad ,,severom na jugu”. Isto tako je jasno da Zapad očigledno veruje da je taj uticaj veći no što jeste i da vrši pritisak na Beograd da ,,odradi dogovoreno”, dok argument kao što jeda ,,Beograd ne kontroliše sever” tretira kao alibi za odlaganje primene sporazuma.

Sve ovo zajedno pokazuje da su se tokom ovih pregovora činile ozbiljne i strateške greške: od samog prihvatanja formata u kome ,,Priština” ravnopravno pregovara s ,,Beogradom”,što je prihvatanje Tačija kao predstavnika nezavisnog Kosova, pa preko neuključivanja predstavnika Srba sa severa KiM, otezanja donošenja odluke Ustavnog suda o ustavnosti dosadašnjih dogovara o Kosovu pa do izbegavanja referenduma kojim bi se građani Srbije izjasnili o sporazumu i nepostojanja ozbiljnog predloga ustavnog zakona. On je izuzetno značajan ne samo zato što bi to bio pokušaj ,,peglanja” odnosa Ustava i ,,sporazuma” već izato što bi se Srbija sa ivice ponora priznanja nezavisnosti Kosova vratila korak-dva unazad u neku vrstu ,,zamrznutog konflikta” ili bi barem mogla da to sebi i drugima predstavi tako. To što se u poslednje vreme malo govori o potrebi donošenja Ustavnog zakona je loše jer šaljemo poruku da smo spremni da od tog propisa i odustanemo (ili da on bude suviše kasno donesen i suviše neprecizan), što bi bilo ravno priznanju istorijskog poraza na Kosovu.

Stoga i Vlada Srbije i kosovski Srbi mnogo rizikuju, ako se ne postigne određeni obostrano prihvatljiv dogovor koji se za sada ne vidi. Vlast može nekako da „ispegla”, u javnosti i među svojim biračima, gafove poput prepucavanja s predstavnicima SPC, ,,sarajevsko izvinjavanje” ili slanje perjanica ,,drugosrbijanštine” u diplomatiju, ali ne i ozbiljan konflikt sa ,,Srbima sa severa” koji bi došao kao posledica pritisaka na njih. To bi dovelo do situacije da ,,Tačijevi Srbi” postanu i ,,Dačićevi Srbi”.

(Politika)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *