Dani za šovene

Dani za šovene

24 marta 2014

VedranaRudanPiše: Vedrana Rudan

Čudim se “Srbima” koji u Hagu dokazuju “genocidnost” “Hrvata” u proteklom ratu citirajući što je devedeset i prve govorio Dolenčić. Za neznalice, Dolenčić je hrvatski kazališni režiser spreman da za lovu govori i režira ono što mu gospodar naredi. Vrijeme je da “Srbi” promijene advokate koji misle hrvatsku “genocidnost” dokazati citirajući marginalnog lika.

Nije na meni da “Srbima” pomažem i nisu oni u mom fokusu. Na ovim prostorima neće biti mira dok svatko ne pomete pred svojim vratima. Mene ovoga trena zanima zašto se međusobno džapaju hrvatski umetniki. Neki brane Dolenčića i pišu kako on ne može biti inkarnacija hrvatskog ustaštva, slažem se, drugi izjavljuju kako su umjetnici poput njega pomogli da Hrvatska postane ustaška, ne slažem se. Treći znaju da Hrvatska devedeset i prve nije bila ustaška jer u njoj nije bilo “koncentracijskih logora a ni segregacije”.

Sve dok glasno ne progovorimo mi stari, djecu koja se tada nisu rodila lako je izmanipulirati, mira na ovim prostorima biti neće. Raspaljivanje mržnje na maštovit, ili, u ovom slučaju, nimalo maštovit način život će nam učiniti paklom. U proteklom je ratu uništeno stotine tisuća sudbina, ni jedan Hag, ni jedna presuda u našu korist ili protiv nas neće iz groba dignuti jednog ubijenog starca, mladića, trudnu ženu, bebu. A živjeti jedni pored drugih moramo.

Ipak, naše vođe ne odustaju. Troše se milijuni eura na odvjetnike i advokate a iz aviona je vidljivo da će i hrvatska tužba i srpska protutužba biti odbijene jer će presudu donijeti autori rata.

Ovih se dana glasa i jedan od hrvatskih pjesnika. “Hrvatska 1991. nije bila ustaška. Vlast nije organizirala logore, nije dopuštala segregaciju. Nisu to dopuštali građani, niti su dopuštali ubojstva.” Hrvatska je 1991., po meni, bila fašistička zemlja. Dopuštala je segregaciju, samo totalni kreten i slijepac je nije vidio. Država je blagoslovila ubijanje civila u Gospiću, Lori, Osijeku, Sisku… Za sve te ratne zločine u međuvremenu su u Hrvatskoj donijete i pravomoćne presude.

Kerestinac, Zagrebački velesajam… To jesu bili logori ali pjesnik iz ove priče vjerojatno misli da su bili mnogo manjeg kapaciteta nego Jasenovac pa se to ne računa. Kako brzo zaboravljamo da je bio donesen naputak da Srbi, lojalni građani Republike Hrvatske, ne smiju dobiti posao u državnoj službi, da su im oduzimane putovnice i osobne iskaznice i da su otjerani u Srbiju sa putnim listom, kartom u jednom smjeru. U policijskim postajama su prebijani, domovnicu nisu mogli dobiti pa bi tako preko noći gubili sva građanska prava… Hrvatska devedeset i prve jest bila fašistička zemlja!

Ja sam, za razliku od kojekakvih dolenčića i onog pjesnika to govorila tada, i platila to, pa to mogu napisati i danas. Gade mi se naši pjesnici i umjetnici širokog spektra koji se uvijek javljaju iz guzice svakog sistema usrani da će, ako se izvuku iz crijeva i pisnu izgubiti pet kuna ili pet milijuna kuna. Svi bi oni ovih dana trebali jednostavno začepiti.

Htjela bih vjerovati, ja želim vjerovati, da je fašistička Hrvatska iz devedeset i prve iza nas. Netko će reći da sam izdajica roda svoga, drugi će pitati, tko stoji iza mene. Tko stoji iza mene? Iza mene stoji Arsen Dedić.

Tko stoji iza mene
u ovom strašnom vremenu
iza jednih je nacija
a iza drugih žene
jer snaga je u plemenu.

Tko stoji iza mene
u ovim dobrim danima
danima za šovene
iza jednih je mafija
kad najgore je samima.

Iza njih njihovi
iza naših naši
to u istom času
raduje i plaši.

Drže se jarani
drže se zemljaci
opet su u igri
osobeni znanci.

A tko stoji iza mene
i tko će takvom pomoći
kad se okrenem-nikog
osim duge sjene
na cesti poslije ponoći.

(Blog Vedrane Rudan)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *