Danke Angela? Malo morgen?

Danke Angela? Malo morgen?

17 jula 2014

Ivica_IvanisevicPiše: Ivica Ivanišević

Zašto je Senat Zagrebačkog sveučilišta pokrenuo proceduru dodjele počasnog doktorata njemačkoj kancelarki Angeli Merkel? Zato što žele odati priznanje njezinu radu na polju fizike, osobito metamorfoze plinova, čime se bavila prije ulaska u visoku politiku? Teško. Jer, kad bi kriteriji kićenja globalno poznatih osoba tom prestižnom titulom bili isključivo znanstveni, na sličnu milost mogao bi računati i, recimo, Brian May, gitarist grupe Queen.

Naime, prije nego što je postao rock\’n\’roll zvijezda, on je studirao fiziku i matematiku, i to s priličnim uspjehom. Još kao student objavio je dva zapažena znanstvena rada, nakon toga prionuo je pisanju doktorata koji je zbog blistave glazbeničke karijere morao staviti na čekanje dugo nekoliko desetljeća. Godine 2007. konačno je obranio disertaciju iz astrofizike te otada, u suautorstvu s dvojicom kolega, publicirao i dvije knjige.

Njegovu znanstvenom radu iskazana je dojmljiva i nesvakidašnja počast: prije nekoliko godina jedan je asteroid kršten imenom Briana Maya. Unatoč svemu, mogao bih se kladiti da njegov „slučaj“ nikada neće dospjeti na dnevni red Senata Zagrebačkog sveučilišta. Liferantima počasnih doktorata nekako su draži politički od glazbenih celebrityja.

Angela Merkel do sada je pak prikupila lijepu hrpicu sličnih priznanja (komada šest) i ni jedno jedincato nije joj dodijeljeno sa znanstvenim predumišljajem. U obrazloženju svake od tih akademskih počasti stajalo je kako se ovo ili ono sveučilište želi nakloniti njezinim zaslugama kao arhitektice nove Europe.

Cijena zidanja novog svijeta

E sad, postoji jedna raširena nevolja s novodobnom arhitekturom, koju naš poduzetni developerski ceh sažima u svima razumljivu, narodsku formulu „ne mereš ziđat prija nega srušiš“.

Prevedeno na slučaj izgradnje nove Europe, to će reći da su cijenu zidanja vrlog novog svijeta stanovite nacije platile po previsokoj tarifi: dok su neki dostizali nebeske vrhunce, drugi su padali u duboke provalije. I baš kao što postoje zemlje koje će gospođi Merkel radosno aplaudirati na zaslugama, ima i država u kojima sam spomen njezina imena izaziva žučljive reakcije.

Gdje je, međutim, naše mjesto u tome koordinatnom sustavu ljubavi i mržnje? Naš svijet naučio se cijeniti i voljeti sve što nosi etiketu „Made in Germany“, svejedno radi li se o novome modelu golfa, nogometnom manschaftu ili tamošnjim političkim vedetama. Njemačko podrijetlo na ovim se prostorima već desetljećima doživljava kao neka vrsta jamstva solidnosti i kvalitete nadmoćne bilo kakvoj konkurenciji.

Utoliko je i savršeno razumljivo što Angela Merkel među Hrvatima – ne samo onima iz akademske lože, nego i iz radničkog partera – uživa više nego pristojan rejting. Veliko je, međutim, pitanje koliko dugo njemačka čelična lady (ili je bolje reći panzer-dame) može računati na tu milost.
Prije nekoliko dana „Jutarnji list“ objavio je deprimirajuću vijest – čiji je izvor anonimni, ali visokorangirani EU diplomat – kako Hrvatska, po svemu sudeći, 2016. godine više neće moći otplaćivati golemi vanjski dug, pa će dospjeti pod neku vrstu prinudne uprave Europske unije.

Sve one traumatične reforme koje ni jedna dosadašnja vladajuća garnitura nije imala petlje provesti, bit će tako izvedene u formi pravoga blitzkriega i izvedbi stečajnih upravitelja iz Bruxellesa, koje neće smekšati ni vapaji sindikalaca niti uplašiti prijetnje braniteljskih udruga.

Pokude grčkim stilom

Uznemirujuću objavu dan kasnije pokušao je relativizirati ministar financija. „Još smo daleko od toga da ne možemo servisirati svoje dugove“, promrsio je, ne osobito uvjerljivo, Boris Lalovac. Još smo daleko, prisnažili bi cinici, ali ni 2016. nije baš iza kantuna. Godina i pol do dvije sasvim su dovoljne da se pretvorimo u parnjaka Grčke čiji je suverenitet danas mrtvo slovo na papiru.

A kad nam iz EU središnjice konačno pošalju satniju-dvije stečajnih upravitelja, pa jezovite objave rezanja svih zamislivih troškova počnu sustizati jedna drugu, naše će se uvriježene vanjskopolitičke simpatije iz temelja promijeniti. Tada, pak, nikome više neće pasti na pamet intonirati zahvalnicu tipa „Danke Deutschland!“ niti akademskim počastima kititi osobe koje de facto stoje iza projekta prinudnog upravljanja rastrošnim državama.

Onima koji su do jučer slavili „almu mater“ zbog njezina uvažavanja naših političkih prijatelja iz bijeloga svijeta, usta bi uskoro mogla biti puna prostodušnog „pas mater“. Ne bi bilo loše da premudri članovi Senata i o toj okolnosti vode računa prije negoli što ovjere počasni doktorat dami koja bi se vrlo lako, već za godinu ili dvije, mogla prometnuti u najomraženiju osobu među Hrvatima, kao što je to već odavno među Grcima.

(Slobodna Dalmacija – Split)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *