ДЕЈАН САВИЋ: Свака кафана која стави карирани столњак данас мисли да је кафана, а у суштини нема душу

DEJAN SAVIĆ: Svaka kafana koja stavi karirani stolnjak danas misli da je kafana, a u suštini nema dušu

30 jula 2018

Selektor vaterpolo reprezentacije Srbije Dejan Savić je beogradsko dete, čovek o kome se malo zna o privatnom životu. Ne preteruje u medijskim nastupima, ne daje krupne izjave. Igrački rejting je stekao u Partizanu, trenerski u Crvenoj zvezdi i reprezentaciji Srbije. Dovoljno da ga voli i poštuje cela zemlja, bez navijačke opredeljenosti na crno-bele i crveno-bele.



Savić je privatno savim prirodan čovek, o čemu svedoče i redovi koji slede. Redovi, koji su selektora Srbije vratili u mladost.

– Mi sa Miljakovca, da kažemo, sa oboda prestonice, stalno smo govorili da „idemo do grada“. Okupaš se i obučeš svoje najbolje odelo i idemo. To je podrazumevalo šetnju od Slavije do Knez Mihajlove. Nije bilo automobila kao sada i nije nam bilo dostupno sve. Znali smo da su pljeskavice ili na Slaviji ili kod hotela „Moskva“, tu je naravno bio i „Nišlija“ kod Palilulske pijace. Tada su cvetali kafići, više se nije pila turska kafa, odnosno, domaća, već su svi počeli da ispijaju espreso. Kafane su bile prave kafane, a ne ove veštačke. Danas svaka kafana koja stavi karirani stolnjak misli da je kafana, a u suštini nema dušu zato što ljudi danas ne idu u kafanu da slušaju muziku nego da budu na Fejsu i u suštini da prikažu da su bili u kafani – pričao je Savić za 011info.com.

Savić je otkrio da ima ritual prilikom svakog povratka u Beograd.

– Svaki put kad se vozim taksijem od aerodroma do kuće pitam se „Oh my God, gde ja živim!“ (smeh) Ne šalim se, ozbiljno je tako. Nisam nikad razmišljao o tome. Možda sam ranije imao ritual, ali sada imam porodicu, imam decu i vraćam se njima i to je ono što željno iščekujem. Sa druge strane, naravno da imam svoju kafanu i rado odlazim tamo, pogotovo što je u mojoj zgradi.

A, šta najviše voli u prestonici…

– Volim „25. maj“ zato što tu živim. Volim nedeljno jutro, tu jutarnju mirnoću kada svi spavaju. Nema veze da li sija sunce ili je čuveno novembarsko mračno beogradsko sivilo. Jednostavno, najviše volim nedelju ujutro u Beogradu i volim da vozim praznim ulicama. Deca obično imaju neke obaveze i ja moram da ih vozim i onda stvarno uživam u tome da posmatram prazne ulice i jednostavno gledam grad. Ne mogu da kažem da je to ritual, ali to volim – zaključio je Savić.

(011info)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *