Демократија и градски избори

Demokratija i gradski izbori

16 februara 2018

Piše: Čedomir Antić

O čemu ćemo glasati u nedelju 4. marta? Vlada SNS-a u izbore ide kao favorit. Šta je to veliko postigla da bi bila izbor većine građana srpske prestonice? Velike projekte nije završila. „Beograd na vodi“ raspolaže sa svega 10% predviđenih sredstava, kasni bar godinu dana u odnosu na obećane rokove, a podstakao je i desetak afera zbog kojih je predsednik republike još na polovini mandata najavio smenu gradonačelnika g. Malog. Osim lepe fontane, za koju vlast sada tvrdi da nije ni bila njena ideja, već upravo projekat vlasti prethodnog gradonačelnika, nismo dobili funkcionalno rešenje trga „Slavija“, jer tamo nema podzemnih prolaza za pešake. Gradski menadžer g. Vesić kaže da je ovaj ključni deo iz saobraćajnih razloga rekonstrukcije bio preskup… A nije bilo preskupo broj gradilišta u prošloj godini povećati sa 150 na 500 (ukoliko je to samohvalisanje uopšte bilo tačno)…? Ali je lepo zvučalo u kampanji?

Još od 2013. postoji dokument Ministarstva finansija koji dokazuje da tvrdnje o prezaduženosti prestonice, koje su iznosili prvaci naprednjačkog režima, nisu tačne. Sada pozicija tvrdi da je razdužila grad … Verovatno kao i sa padom nezaposlenosti, statistički metod i stvarnost podređeni su ljudima kojima je kampanja sva politika.

Pitam se da li vlada uopšte veruje u svoju kampanju…? SNS nema svoju listu, skriva se iza lekara, umetnika i predsednika republike, koji bi trebalo da se bavi svojim poslom, a ne lokalnom samoupravom. Režim neprekidno kritikuje nekakav „DOS“, a proglasio se naslednikom ideja Zorana Đinđića, posle čije smrti je spomenuti savez postojao svega desetak meseci. DOS je kažu kriv za sve, ali su njegovi pomoćnici ministara, poslanici i savetnici – kakvi su bili g. Siniša Mali, g. Goran Vesić, i gđa. Zorana Mihajlović – najbolji kandidati i stručnjaci koje SNS može da nađe među svojim članovima…

Opozicija je naravno podeljena. Kako i da ne bude kada je stanje demokratije u Srbiji gore nego ikada od pada Miloševića. Ipak, pre 2000. Srbiju su opterećivali rat, sankcije i krize… Nemoguće je opravdati ali je lako razumeti zašto je Milošević od RTS-a i velikih medija u državnom vlasništvu napravio biltene lične vlasti. Puzajuća autoritarnost u potpunosti je osvojila današnju Srbiju. Posmatrači su izmerili da je na RTS-u predsednik Vučić u proteklom periodu bio čak 20 puta prisutniji od Narodne skupštine, a nekoliko stotina puta od bilo kog političkog protivnika. Pored toga što RTS odumire u „funkcionerskim kampanjama“ i bez sučeljavanja različitih mišljenja, širom Srbije država posredno finansira privatne i paradržavne medije koji su u potpunoj službi vladajuće stranke. Nikada, pa ni u vreme rata nismo imali ovakve kampanje protiv svih koji bi se mogli učiniti opasnim po očuvanje vlasti.

I dok čekamo da jedan potpredsednik SNS-a napadne sudstvo, jače nego što je to već učinio (a predsednik Vrhovnog suda javno tvrdi da ne pamti takav atak na sudstvo), drugi ima svetu dužnost da pronađe švercere droge, pripadnike klanova i prevratnike u drugim strankama. Da li je to budućnost koju obećavaju građanima?

Opozicija je danas podeljena baš kao i u vreme prvih lokalnih izbora 1992. godine. Ova podela nije samo zasluga vlasti koja deli građane i nastoji da uguši svaku alternativu. Nije reč ni o posledici nemoralnog delovanja SAD i EU koje nepogrešivo znaju da ocene opadanje demokratskih standarda, ali i da još više vrednuju svoju želju da otmu Srbiji Kosovo i da to priznanje dobiju od onih koji su dve decenije za sebe tvrdili da su jedine patriote. Kriva je i opozicija. Nije vreme za proveru ko je sposoban a ko nije da pređe cenzus. Demokratska stranka se danas vraća korenima političke usamljenosti. Danas međutim nema više ni Borislava Pekića, ni Nikole Miloševića ni Zorana Đinđića. To nije usamljenost principa, već pohlepe. Uostalom, istorija pokazuje da je pobeđivala samo u velikim koalicijama. Ali, tada se profesor Mićunović nešto ljutio i nije bio njen član. Slično je i sa ostalima. Da li su to radikali zadovoljni lošom gradskom upravom i vladom koja je albanskoj paradržavi predala Severno Kosovo, kada za sebe kažu da su „bolji“ od sadašnje vlasti, koja bi onda valjda trebalo da bude ocenjena kao „dobra“? Izbori će pokazati i da li je sazrelo vreme za promene, ili će građani izaći samo da potvrde vlast nastalu na političkim trgovinama, kakva je posle prošlih izbora izvršena recimo na Vračaru. Da li građani treba da izađu na izbore samo da bi odlučili da li će vračarski pastiri ostati parlamentarni, a g. Čedomir Jovanović još nezreo za političku penziju?

(Napredni klub)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *