ДИЈАЛОГ! ШТА ЈЕ ПРОБЛЕМ?

DIJALOG! ŠTA JE PROBLEM?

29 jula 2017

Piše: Vladimir Đukanović

Nisam razumeo gotovo nijednu primedbu – a svojski sam se trudio – koju su srpski profesionalni opozicionari izneli na predlog predsednika države o neophodnosti unutrašnjeg dijaloga o Kosovu i Metohiji. Da budem precizan, nisam u njihovom odbijanju ni naišao na primedbu, jer bi primedba podrazumevala kakvu-takvu kritiku na taj predsednikov potez. Suština njihovog odgovora bila je u a priori odbijanju razgovora. Jedan od njih je svoje odbijanje obrazložio time da je „dijalog o Kosovu i Metohiji vodio još u detinjstvu“, slušajući više stotina srpskih narodnih pesama koje je njegova majka znala napamet i da je za njega taj dijalog završen, a da ostaje samo Lazareva kletva za one koji izdaju Kosovo. Na stranu što je ova izjava idiotska u pravom smislu te reči i što pokazuje apsolutnu nezainteresovanost za budućnost države, već se se svodi na najprimitivnije politikantsko kalkulisanje i pozicioniranje na političkoj sceni. Ona dodatno pokazuje i to da političar koji tako nešto izjavi suštinski i nema nikakav plan i program.

Neki drugi opozicionari su rekli da oni neće da učestvuju na tim razgovorima, jer je to, po njima, uvod u izdaju i predaju Kosova i Metohije. Doduše, nisu ni pokušali da nam objasne kako je to moguće da kroz unutrašnji dijalog napraviš izdaju, ali bitno je bilo da se takva budalaština prospe. Možda je i Patrijarh Irinej izdajnik pošto je on prihvatio inicijativu predsednika Republike? Elem, ni oni, kao ni onaj opozicionar koji nam je saopštio da je dijalog o Kosovu i Metohiji završio još u detinjstvu, nisu se potrudili da nam izlože svoj plan vezan za Kosovo i Metohiju. Opet, imali smo i one koji kažu da će doći da razgovaraju, ali tvrde da mi još nismo jaki i da, sve dok ne ojačamo, ne bi trebalo da pokrećemo tu temu.

E, sad, to što nam nikako ne daju odgovor kada ćemo to biti toliko snažni i jaki da bismo o tome razgovarali, a da će, sa druge strane, Albanci biti toliko slabi, te da u toj varijanti mi možemo da im diktiramo uslove, izgleda nije mnogo bitno. Svima koji tvrde da sada nije vreme za taj dijalog postavljam pitanje – a kada će biti to vreme?

Sve ovo navodim kao najbolji dokaz totalnog odsustva bilo kakve vizije oko Kosova i Metohije kompletne srpske političke elite. Pozivom na dijalog Vučić je na neki način priznao da sama vlast nema plan koji bi mogao u budućnosti da bude čvrst, realan i održiv, te da joj je za stvaranje takvog plana neophodno saglasje kompletne javnosti. Na drugoj strani, opozicija je pokazala da tek nema ništa i da je i ne zanima bilo šta da napravi, odnosno da je zanimaju samo uski partijski interesi.

Između realnih činjenica, koje svi znamo – da Srbija neće da prizna nezavisnost Kosova i Metohije, a da Albanci neće ništa drugo do nezavisnu državu – dužni smo da pronađemo rešenje koje bi dovelo do dugoročnog mira i uspostavljanja normalnih odnosa između Srba i Albanaca. Međutim, da bismo mogli o tome da razgovaramo, najpre moramo sami da utvrdimo šta mi hoćemo, a da te naše želje budu realne.

Jednako koliko je teško napraviti bilo kakav dogovor sa Albancima – nisam optimista da će se on ikada napraviti – još je teže da se napravi bilo kakav dogovor između nas Srba. Skopčani između nacionalnih i uskih partijskih interesa, neretko nismo spremni da realno sagledamo našu poziciju, i to može izuzetno skupo da nas košta. Nastavljati bilo kakav dijalog sa Albancima bez prethodno usaglašene strategije sa svim društvenim činiocima mogla bi da bude po nas kobna avantura.

Dijalog nije izdaja. Naprotiv, kroz dijalog se može doći do dobrih rešenja koja bi mogla da nam budu od velike koristi. Izgleda da mi Srbi nikada nećemo biti naviknuti da jedni druge čujemo. Uostalom, ako je Vučićev poziv veleizdaja, ako je to traženje alibija za predaju Kosova i Metohije, pa, gospodo, dođite da razgovarate i razotkrijte ga do kraja. Ipak, čini mi se da je nedostatak bilo kakve konstruktivne ideje i inicijative suštinski razlog odbijanja, jer su protivnici duboko svesni da bi se to najpre pokazalo ukoliko bi pokušali da razgovaraju.

(Standard)

KOMENTARI



3 komentara

  1. Za Srbiju says:

    Ko da razgovara? Milićka i Kandićka, čiju politiku vodi SNS? Kome ćete da dozvolite da vodi razgovor na tv sa nacionalnim frekvencijama? Opoziciji, čiju politiku vodite, kao što je narkoman Čeda ili Čanak, prodani predsednik SANU? Na ovu priču nasedaju samo budale.

  2. deda mraz says:

    Sa sljamom,sljam treba da prica tj. sluzbenici koji su na platnom spisku Engleza i Amerikanaca.

  3. bane says:

    Šta je problem? Problem je što je sada kasno za unutrašnji dijalog, jer su svi iz vlasti i opozicije potpisivali gluposti po belom svetu u vezi KiM. Treba poštovati odluku ustavnog suda i poništiti sve te gluposti i boriti se za povratak suvereniteta nad pokrajinom. A možemo i da pričamo ...

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *