Dodikovo raskršće

Dodikovo raskršće

15 februara 2013

branko-radunPiše: Branko Radun

Za one koji iole prate političku scenu u regionu nije nikakva tajna da se u Banjaluci dešavaju vrlo značajna pomeranja i prestrojavanja. Vidljivo je golim okom da se pokušava formirati politički front protiv predsednika Dodika koji bi okupio kako opozicione stranke tako i deo medijskog i NVO sektora. Isto tako je jasno i odakle vetar duva – predsednik Republike Srpske je odavno počeo da smeta određenim centrima moći koji bi želeli da unitarnu BiH na brzinu uvedu u NATO. Za oba cilja – unitarizaciju Bosne, koja podrazumeva gušenje i gašenje Republike Srpske, i ulazak u NATO strukture, glavna prepreka je Milorad Dodik.

Dodik jeste započeo svoju karijeru kao miljenik Zapada, ali je vremenom uvideo da je činjenje ustupaka Zapadu put koji vodi obesmišljavanju Republike Srpske: posle učinjenih ustupaka redovno su traženi novi, još veći. Pored toga što je shvatio kako taj mehanizam funkcioniše, Dodik je posle toliko godina na vlasti dovoljno ojačao i zadobio važne saveznike i na Zapadu i na Istoku (Izrael i Rusija) što mu je omogućilo da dobije novi manevarski prostor i dodatno samopouzdanje. Zato je više godina u tihom ratu sa međunarodnim institucijama u BiH, pre svega OHR (Ured EU za BiH) , čije postojanje on dovodi u pitanje.

Što je još važnije, on je mimo OHR pregovarao i dogovorio se o određenim odlukama s predstavnicima druga dva naroda. Čini se da je jedan od smrtnih grehova kada pregovarate mimo  „međunarodnih predstavnika” koji zapravo ne žele pomirenje već kontrolisani konflikt u kome su oni uvek potrebni kao tutori i arbitri. Zamislimo samo kako bi odjeknula vest da predstavnici tri naroda u BiH odluče da se mirno podele ili donesu neku drugu odluku koja nije po volji prinudnih protektora.

Kako je prvi čovek Srpske pokazao spremnost da brani ono što je ostalo od institucija i ovlašćenja Republike Srpske, i kao što je očito da je ulazak u NATO pod znakom pitanja zbog otpora Srba koje je ova  „humanitarna organizacija” bombardovala, on predstavlja pretnju stranoj kontroli nad BiH. Stoga se protiv Dodika pod uticajem tih centara moći, a i finansijski podržan, formira politički blok. Oni treba da razviju kampanju za slabljenje, a možda i za rušenje Milorada Dodika. Računica je jednostavna: lakše je kontrolisati šaroliku koaliciju nego jednog jakog igrača koji je pustio korenje i koji ima podršku javnosti. Verovatno će težište biti na kampanji koja treba da režim proglasi korumpiranim i socijalno neodgovornim.

Ključnu ulogu u tome trebalo bi da odigra SDS koji na sve načine teži da se vrati na vlast, a koji i dalje ima solidan patriotski imidž. Na vođstvu SDS je teška odluka – da li da se pridruži frontu protiv Dodika i da na taj način dođe na vlast ili pak da to odbije jer bi time destabilizovao poziciju RS jer je ona pravi cilj kampanje. Odgovorni političari ne bi smeli da dopuste da se s prljavom vodom iz korita izbaci i dete. Iskustvo raznih,, proleća” i obojenih revolucija govori da se tada dešavaju opasni procesi koji privremeno ili trajno slabe ili ruše institucije sistema. U sadašnjoj situaciji to nikako ne bi bilo dobro za Republiku Srpsku, ali isto tako i za Srbiju – da dođe do rasta destruktivnog revolucionarnog talasa koji poput cunamija može da opustoši zemlju.

Šta bi mogao da bude efikasan odgovor na ovaj najavljeni udar na vlast u Srpskoj? Pre svega da vlada u Banjaluci krene u odlučnu borbu protiv korupcije i da u krizi ponudi građanima svog entiteta malo više socijalne pravde. Ako bi se na taj način efikasno obračunao i sa  „mangupima iz sopstvenih redova” Dodik bi ne samo preventivno delovao protiv  „najavljenog udara”, već i kao i u Srbiji, pronašao novi način da ujedini političku zajednicu u borbi protiv ovog društvenog zla.

Druga stvar koju bi lider Srba preko Drine mogao da uradi je da pozove sve političke aktere, a pre svega SDS, koji je i stvarao Srpsku, na dogovor o nacionalnom konsenzusu oko budućnosti Republike Srpske. To bi možda podrazumevalo i određene političke ustupke, a možda i vodilo ka velikoj koaliciji koja bi trebalo da značajno ojača poziciju Banjaluke u odnosu na Sarajevo i međunarodne predstavnike na terenu. Vremena su ozbiljna i zahtevaju ozbiljna i sveobuhvatna rešenja koja integrišu, a ne dodatno dele Republiku Srpsku. Dodik je političar koji ima kapacitet da ih ponudi.

(Politika)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *