Dodikovoj opoziciji gaće same spadaju

Dodikovoj opoziciji gaće same spadaju

6 februara 2013

josip_vrickoPiše: Josip Vričko

U pravo je vrijeme eresovska troglava oporba odlučila prijeći Drinu i u Beogradu, glavnom gradu svih Srba, malo ogovarati svoga vožda, kojega je, inače, ovom prigodom jedan od domaćih izdajnika, pred prekodrinskom braćom, proglasio faraonom.

Vikend su, naime, odlučili provesti u prijestonici u trenutku kada se ispostavilo kako nije samo ona ženska sa one televizije ostala bez gaća, već da su, eto, gaće pale i premijeru tamošnjem. Samo što to nitko nije snimao! Zapravo, jest Uprava kriminalističke policije 2008. godine, ali još nije emitirala taj svoj vrlo, vrlo zanimljivi uradak.

Pitanje na koje se, dakle, sada tamo dalekotraži odgovor je: Je li prije 4-5 godina mali Ivica bio već veliki pa je znao kako ne sjedi sa socijalnim radnikom, nego sa narko-bossom Rodoljubom Radulovićem, šefom, inače, zloglasnoga Darka Šarića? A ako nije, znači ako je, jel’te, Dačić bio još mali, onda nikom ništa; Što, uostalom, dijete zna što je 2 tone kokaina?! Neka Srbija, kako je i započela, nastavi svoj europski put!

Misle li doista Mladen Ivanić, Dragan Čović i Mihajlo Mihajlica kako je današnji Beograd, pa onda, jasno, i današnja Srbija ta prečica za žurno rušenje laktaškoga faraona?! I to u okolnostima kada se lako može dogoditi da, dok tri banjolučka musketara putuju za Beograd, ili se, pak, vraćaju kući nakon te kraće političke ekskurzije, u Srbiji padne Dačićeva vlada, pa da im, tako o svom jadu zabavljenim, priječanski Srbi budu zadnja briga. A ionako, braća s one strane mitske reke, nisu baš nešto zbog čega bi se loše spavalo Srbiji. Misle li, na koncu, kako nekoga, pa makar i onu šačicu mlađahnih novinara koje su jedva uspjeli okupiti u Beogradu, može impresionirati to što je eresovski vožd privatizirao bolji dio Bosne i Hercegovine?!

Odgovor(i), u biti, nisu naročito teški. Jedan od mogućih, ali i vrlo znakovitih je, primjerice, to da dok su oni pretresali Dodikov lik i djelo, on je u Stuttgartu sa patrijarhom srpskim Irinejom slavio Dan i krsnu slavu RS-a, te tako, i na februar, produžio sveti eresovski januar. I to usred Njemačke, za inat tim vječnim srpskim neprijateljima… Drugi, ali ne i zadnji mogući odgovor ponudio je, nehotice doduše, sam Čavić, konstatirajući kako je bivši srbijanski premijer Boris Tadić zajedno sa svojim prijateljem Miloradom Dodikom zloupotrebljavao specijalne veze između Srbije i RS-a.

To je opozicijsko plakanje za prolivenim mlijekom potpuno deplasirano, Čoviću&comp. se, nakon što je Dodik u srbijanskoj predizbornoj kampanji igrao na pogrešnog igrača, otvorila sjajna mogućnost. Dobro, ako im se nije nudio Dačić, onda jeste Tomislav Nikolić. No, dok je eresovska oporba slavila faraonovu pogrešnu procjenu, on je već osvanuo na Nikolićevoj inauguraciji, ljubivši ga k’o da ništa nije bilo. Što je, dakako, srbijanski predsjednik znao uzvratiti i to baš nedavno, usred tzv. združene akcije vanjskih i unutrašnjih neprijatelja kontra vožda, pohodio je banjolučki kremlj i svoga – sad već – prijatelja banjolučkog.

I sada, dakle, u prošlu subotu, valjda svjesni kako su zakasnili pokucati i na Nikolićeva vrata, skrušeno traže od predsjednika da razgovara i sa njima, a ne samo sa Dodikom. Ali, kasno eresovski Srbi(n) u Beograd stiže!

Zanimljiva je pritom, doduše, Ivanićeva teza kako i Dodikov režim, baš kao i svaki u ovakvim, navodno, kriznim situacijama, prvo izmišlja vanjske, pa unutrašnje neprijatelje, satanizira nevladine organizacije i medije, te, na kraju, ulazi u sukob s narodom. Kako je to, veli lider PDP-a, sada slučaj kada aktualna vlast napada radnike koji prosvjeduju zbog smanjenja plaća. Stječe se dojam kako Ivanić previše očekuje od naroda. No, usprkos tomu, on i njegovi beogradski suputnici Čavić i Mihajlica Dodikovo rušenje najavljuju tek za jesen 2014. Na redovnim izborima.

Čak i ako se to ostvari, laktaški će faraon biti političar koji je najduže padao. Jer, evo, već tjednima mu oponenti govore kako je počeo padati. I pada li, pada… baš ko s piramide!

Ipak, tri jurišnika na vjetrenjače mogla su se u Beogradu osjećati kao kod kuće. Usred, naime, žalopojke srbijanskog premijera kako su mu službe morale kazati s kim smije sjediti, jer ne mora on znati tko što izvozi, ali i uvozi u Srbiju, njegovi politički odvjetnici tvrde kako je napad na Dačića napad na Socijalističku partiju, a onda i na Srbiju – koju bi premijerov pad destabilizirao.  Ma, ko u Banjoj Luci, džaba su trošili gorivo. I što je najgore – prijete! – i opet će.

(Oslobođenje -Sarajevo)

 

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *