Додику ће покушати да одузму право да се кандидује на октобарским изборима

Dodiku će pokušati da oduzmu pravo da se kandiduje na oktobarskim izborima

22 marta 2018

Piše: Predrag Ćeranić

MEKTIĆ nije budala. Njegove izjave, iako djeluju nesuvisle i plitkoumne, osmišljene su u poznatim ambasadama, a od Mektića se traži da ih često ponavlja, kako bi „sto puta ponovljena laž postala istina“.

Ima se na umu da će određene strukture birača prihvatiti teze o „kriminogenoj vlasti“, kao i da će tzv. međunarodna zajednica u Mektićevim tvrdnjama o navodnim aktivnostima Srpske na stvaranju paravojnih struktura, pronaći dovoljno elemenata za izricanje sankcija Srpskoj i predsjedniku Dodiku, jer sve što iznosi „ministar bezbjednosti, koji je Srbin iz Republike Srpske“, ima veću težinu nego kada identični stavovi dolaze iz Federacije BiH.

Ciljano plasirane neistine o Srpskoj, podržane od britanskih medija, ukazuju da se protiv Republike Srpske i predsjednika Dodika vode višedimenzionalne i višeslojne hibridne operacije.

Učestali su i otvoreni, frontalni napadi na MUP Srpske i ministra Lukača. Naime, okvirno vrijeme obračuna sa predsjednikom Dodikom, u smislu oduzimanja prava da se kandiduje na predstojećim izborima, ističe u junu mjesecu, što znači da će u maju doći do kulminacije i da je mjesec maj preloman.

Zato ministar bezbjednosti BiH, Dragan Mektić, kadar SDS, u najavljenom dolasku Noćnih vukova, najvećeg ruskog motociklističkog kluba, vidi bezbjednosnu prijetnju po BiH, jer „imaju zadatak da u Republici Srpskoj zaplaše nesrbe i političke protivnike vladajućih stranaka“.

Računa se da institucije Srpske ne bi prihvatile političku eliminaciju predsjednika Dodika, te bi veoma napeta i naelektrisana politička situacija bila povod za dolazak 600 stotina pripadnika elitne jedinice britanske vojske SAS na tuzlanski aerodrom, a što bi osnažilo intervenciju SIPA.

Ministar Lukač je ocijenjen kao velika barijera za navedene planove, te se planski i u kontinuitetu nastoji diskreditovati. Ukoliko, pak, predsjedniku Dodiku ne bi uspjeli osporiti pravo da učestvuje na izborima, alternativni plan je da se dovedu u pitanje rezultati izbora.

Uvjereni su da bi, ako bi uspjeli onemogućiti izbornu pobjedu Dodika i njegove SNSD, put ka demontaži Republike Srpske bio otvoren.

Protivkandidat Dodiku biće Mladen Ivanić jer je prevagnula britanska opcija, koja je u BiH operativno duboko involvirana.

Briti su uspjeli Amerikance da ubijede da je Ivanić kvalitetnije rješenje od Mirka Šarovića. U američkoj varijanti Šarović je bio poželjniji kandidat, jer za Ivanića nisu sigurni da li bi priznao Kosovo kao nezavisnu državu.

Šarovićeve „reference“ su bile i da je „motivisan za osvetu zbog 1997.“, da je kooperativniji, i da je „uradio sve što se od njega tražilo“. Međutim, narod u Srpskoj se već opredijelio i sve mu je jasno.

Savez za promjene se legitimisao kao saradnik Bakira Izetbegovića i SDA. Zato ministar Mektić optužuje Banja Luku i tvrdi ono za šta i sam zna da je neistina. I zato ga njegova partija, SDS, u potpunosti podržava. Takođe, portali i blogeri prikačeni na strane donacije.

Dragan Mektić je ministar za lažu i paralažu.

Međutim, nije Mektić jedina bezbjednosna prijetnja miru i stabilnosti Srpske. On je, u stvari, više eksponent drugih, egzekutor. U višedimenzionalne i višeslojne hibridne operacije kojima je Srpska izložena ubrajaju se i lobiranja koja sprovodi bošnjačka i albanska dijaspora od Brisela do Vašingtona.

Ta dva lobija su postala jedni od jačih u svijetu. Pored novca koja prikupi dijaspora, i onog koji se alocira iz budžetskih sredstava BiH, enormna finansijska sredstva lobi grupama daruje Saudijska Arabija, koja više od bilo koga želi stvaranje islamske države u Evropi.

Mektić nikada nije objasnio zašto je ponovo išao u Rijad, i zašto ga je prilikom nedavne posjete ovoj zemlji primio lično kralj Salman.

Javnost je uskratio i za informaciju o svrsi svog odlaska u London na poziv Ministarstva unutrašnjih poslova, iako se prethodno pohvalio da je zajedno s njim trebalo da putuju i entitetski ministri unutrašnjih poslova, Lukač i Čampara, ali im je poziv u posljednji čas otkazan.

Šta rade bošnjačke i albanske lobi grupe?

Imaju otvoren prolaz do vrha Stejt Departmenta. Iseljenici iz BiH i sa Kosova nalaze se na važnim položajima u EU i Vašingtonu. Oni su sekretari i članovi timova guvernera SAD, nalaze se u kabinetima kongresmena i senatora. Nalaze se u vodećim think tank-ovima, veoma su aktivni tokom američkih izbora.

Sa navedenih pozicija nije im teško da održavaju percepciju o samo jednoj istini o ratu u BiH, jer je uporno iznose, godinama i na različitim mjestima, naročito onim gdje se utiče na odluke administracije SAD.

Teme razgovora su poznate, a dominira ona o građanskoj državi.

U pomenutim lobističkim krugovima više se ne spominje raspakivanje Dejtona, jer se cijeni da nije ni potrebno s obzirom da, kako su ubijeđeni, „imaju Vladu, Tužilaštvo i Ustavni sud BiH“.

Rezultat djelovanja bošnjačkih lobističkih grupa su i trenutno snažne aktivnosti na iznudi rješenja za Mostar i Dom naroda Federacije BiH, što bi bio korak do rekonstrukcije strukture Doma naroda u Parlamentu BiH.

OHR je ponudio svoje inovacije koje se tiču izmjene izbornog zakona, što je direktno uplitanje u strukturu Dejtonskog ustava. Naime, radi se na tome da OHR nametne elektorsko glasanje u Domu naroda Federacije, što bi zatim kao „uspješno rješenje“ bilo primijenjeno i na Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH.

Pomenutu ideju Visoki predstavnik za BiH, Valentin Incko, predstavio je u Briselu, gdje se u Evropskom parlamentu sastao sa „Prijateljima BiH“, potpuno neformalnom grupom, što nas je uvjerilo da i za BiH postoje fantomske organizacije kojima se daje međunarodni kredibilitet, poput Sirijske opservatorije za ljudska prava, koja djeluje iz predgrađa Londona.

Na pomenutom sastanku Incko je u okviru predviđene izmjene izbornog zakonodavstva iznio dvije opcije elektorskog modela izbora delegata u Dom naroda Federacije: „Prvi model bio bi da se uvede nekakav elektorski koledž, izborni kolegij, kao što to ima Amerika na predsjedničkim izborima. U njega bi bili izabrani predstavnici kantona i ondje bi neko tijelo odlučilo kojih 17 ide u Dom naroda FBiH iz svakog konstitutivnog naroda. Drugi model predviđa uvođenje izbornog praga koji bi odredio koliki mora biti postotak birača iz jednog naroda da bi njihov glas birao.“

Kako bi bolje pojasnio, Incko je naveo i primjer: „Može biti jedan ili dva posto ili šest posto, o tome bi se trebalo dogovoriti. Po drugom modelu, kantoni poput Goražda u kojem je samo 20-ak Hrvata, ne bi imali hrvatskog predstavnika u Domu naroda, a to bi se nadomjestilo hrvatskim predstavnikom iz kantona u kojem su Hrvati brojniji, i obrnuto s Bošnjacima.

„U osnovi, elektorskim glasovima „građanskoj opciji“ u Domu naroda Federacije BiH žele se obezbijediti delegati iz kantona sa hrvatskom većinom. Potom bi se „građanskoj opciji“ poželjni elektori omogućili i u Domu naroda Parlamenta BiH.

Zato je izjava predsjednika Dodika da ništa od nametnutih mjera OHR-a neće prihvatiti, čak ni one koje se odnose na Federaciju, maestralna. Antidejtonska je svaka mjera koja nije u skladu sa Ustavom BiH i ona se ne može „peglati“ odlukama Ustavnog suda BiH.

Odnos koji prema Rusiji ispoljavaju Velika Britanija i „američka močvara“, koja Trampa vuče svom dubokom dnu, sve više se reflektuje na Zapadni Balkan, u smislu nastojanja da se potisne ruski uticaj. U Srbima i jedni i drugi vide nepokoran narod kojima, iako ih nastoje inkorporirati u NATO, ne vjeruju.

Osnovna platforma koju Briti nastoje da realizuju glasi: Srbi ne smiju biti faktor na Balkanu, kako u ekonomskom, tako ni u političkom ni u vojnom smislu.

To je razlog što opstruišu Vučićevu politiku prema Kosovu, zato smeta Dodik. Naravno, ne mogu uspjeti bez podrške insajdera iznutra, u srpskom korpusu.

Iz tog rukava dolaze Mektić i njegovi.

(Sveosrpskoj)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *