Док „инвестира“ у Србију, Немачка финансира саму себе

Dok „investira“ u Srbiju, Nemačka finansira samu sebe

23 avgusta 2017

Piše: Momir Bulatović

Budući da nemačka vlada određuje gde se može ulagati i da daje pare za to, valjda je jasno da je ovde uvek u pitanju politika, a ne ekonomija. Ekonomija se pojavljuje jedino u mogućnosti da nemački fabrikanti pokupe masne profite zbog državnih olakšica i jeftine radne snage.

Nemačka je najveći investitor u Srbiji. Nemačka je zaposlila najviše srpskih radnika — preko 35 hiljada. Nemačka je najvažniji spoljnotrgovinski partner Srbije.

Ali, ovo nisu tri vesti. U pitanju je samo jedna. Jer, kada neko investira, onda je prirodno da koristi lokalnu radnu snagu i da trguje sa samim sobom, jer je to veoma isplativo. Prebacivanje novca sa filijala na centralu omiljeni je sport top menadžera multinacionalnih korporacija. Tu sve pršti od profita.

Dolazak nemačkog kapitala je najbolji znak da je Srbija prepoznata kao sigurna i stabilna destinacija za ulaganje. To je jasan i ohrabrujući putokaz za nastavak „reformi“, tvrde nosioci ovih politika u Vladi Srbije. Možda oni misle da je stvarno tako. Ali, politika investiranja nemačkih korporacija u druge zemlje ne vodi se tim principima.

Investicije idu u države za koje nemačka vlada garantuje da nisu pod rizikom. Preciznije, gde su ulaganja osigurana, tako da je realni rizik ravan nuli. Investicije se ostvaruju kapitalom banaka, a u tom novcu je najveći udeo državnog kapitala. Budući da nemačka vlada određuje gde se može ulagati i da daje pare za to, valjda je jasno da je ovde uvek u pitanju politika, a ne ekonomija. Ekonomija se pojavljuje jedino u mogućnosti da nemački fabrikanti pokupe masne profite zbog državnih olakšica i jeftine radne snage.

Odakle bankama novac za kreditiranje investicija? Od plasmana nemačkih banaka u 2011. godini samo 7,9 odsto su bila njihova izvorna sredstva, 47,5 odsto su činile date državne garancije, a 44,5 procenata otkup od strane centralne banke (štampanje para). Klasičan primer kako moćna država može da stvori nešto ni iz čega. Ovim nepostojećim novcem je onda moguće porobiti Evropu i ugasiti svaki dah slobode i pravde.

Tokom pretposlednjeg čina grčke finansijske tragikomedije, u tekstu pod naslovom: „Pravo lice nemačko-grčkog partnerstva“, „Špigl“ (J. A. Heyer) je izvestio o večeri u hotelu Hilton, gde su Merkelova i Samaras okupili poslovne predstavnike koji bi trebalo da „otvore novo poglavlje“ u međudržavnoj saradnji, kako je naglasila kancelarka. Evropska investiciona banka i KFV (nemačka državna banka) stavile su na raspolaganje deset milijardi evra za projekte koje će, u osnovi, realizovati nemačke firme na bazi dugoročnih ulaganja. Pominjane su i „neophodne reforme“ pod vodstvom nemačkih eksperata, kako bi Grčka, ponovo, bila u stanju da aplicira na fondove EU. Poruka je bila nevešto sakrivena, ali jasna — stimulisanje privrednog rasta Grčke najbolje se odvija putem podsticaja koje će dobijati nemačke kompanije.

Po volji Nemačke i pod dirigentskom palicom njene kancelarke, postignut je poslednji „sporazum“ Grčke sa Evropskom unijom. On se svodio na činjenicu da će ova nefunkcionalna i bankrotirana država biti finansirana u narednih par godina, nakon kojih će biti primorana da ponovo prođe kroz sličnu idiotsku proceduru, ali ovaj put slabija i još zaduženija. Da bi dobila „pomoć“ ona će morati da rasproda sve svoje privlačne javne resurse.

Majkl Hadson, uvaženi istraživač i profesor ekonomije na Univerzitetu Misuri, Kanzas Siti, tim povodom je ukazao: „Dvadeset procenata grčke radne snage je već emigriralo. Oni (Trojka) insistiraju da četrdeset odsto radnika mora da emigrira, zarade moraju da se smanje za dodatnih trideset odsto, odnosno da država bude faktički ispražnjena. U suštini, oni Grcima kažu: Mi želimo vaše sirovine, vašu naftu — marš napolje iz zemlje“! Nakon dva dotadašnje programa „pomoći“ stopa nezaposlenosti u Grčkoj je bila preko 26 procenata. U to vreme izgubljeno je 975.300 radnih mesta, a sa te tačke je morao da se započne novi program „reformi“ radnog zakonodavstva, što je bio eufemizam za nekažnjeno masovno otpuštanje i dalju eksploataciju zaposlenih.

Grčka je i dalje članica Evropske unije, a do kad će ne znamo…

(Vidovdan)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *