Dokle je Srbija došla, kad se u njoj kradu bebe?

Dokle je Srbija došla, kad se u njoj kradu bebe?

12 septembra 2013

Ratko PaićPiše: Ratko Paić

Ako ste mislili da se Srbima kradu samo Kosovo i Metohija, onda ste se prevarili. Takođe, ako ste bili uvereni da je vrhunac pokvarenosti krađa ljudskih organa, koja se dogodila stotinama kosmetskih Srba, onda ste se opet naivno uljuljkivali u pogrešnoj proceni

Naime, kako naročito ovih dana možemo da čujemo – u Srbiji se kradu i deca iz porodilišta. I to se ne radi samo o pojedinačnim retkim slučajevima, nego je očigledno reč o desetinama i stotinama ukradenih beba širom zemlje. Dakle, ako bismo upotrebili zloglasnu terminologiju Haškog suda, onda bismo mogli reći da su brojne srpske bebe u porodilištima žrtve organizovanog zločinačkog poduhvata, s obzirom da mnogi njihovi roditelji u Srbiji tvrde da su im one bukvalno otete još na porođaju i zatim prodate, a u taj lanac su, kako kažu, uključeni svi – od lekara, pa do pomoćnog osoblja i matičnih službi.

Kao dokaz, oni navode da svoju decu nikada nisu mogli videti čak ni na njihovo uporno insistiranje, niti dobiti bilo kakvu ubedljivu pismenu dokumentaciju o razlozima navodne smrti novorođenčeta. Stoga roditelji nestalih beba tvrde da se u Srbiji mesečno u porodilištima na taj način ukrade oko 20 beba, što u ukupnom zbiru daje zastrašujući broj od mnogo stotina, pa čak i hiljada otete dece. Oni tvrde da je krađa beba u zemlji sve češća i raširenija pojava, iako još nikada do sada pravosudni organi u Srbiji nisu doneli ni jednu presudu kojom se osuđuju počinioci tih nedela.

A da se ne radi samo o neosnovanoj sumnji, već o vrhu ledenog brega koji tek treba da bude otkriven, govori i podatak da je ministarstvo zdravlja tim povodom ipak dalo nalog da se u porodilištima pojača nadzor zbog pomenutih vapaja roditelja koji su na vrlo čudan način ostali bez svojih beba, jer nikada nisu došli do njihovih tela, a u mnogim bolnicama su pronađeni dupli protokoli i otpusne liste bez odgovarajućih pečata i potpisa. U svakom slučaju, ogorčeni roditelji su ukazali na toliko mnogo sumnjivih okolnosti pod kojima su ostali bez svoje dece, da je gotovo nemoguće da u njihovoj priči nema puno istine. Uostalom, to nikoga ne bi trebalo da čudi, s obzirom da nam iskustvo govori da su se slične krađe već dešavale, kao na primer na Kosmetu, gde su stotinama Srba izvađeni organi, koji su potom organizovano prodavani u zapadnoj Evropi za veliki novac.

Inače, to je naslikovitije opisano u romanu Veselina Dželetovića pod nazivom „Srpsko srce Johanovo“, koji je pre nekoliko dana bio predstavljen javnosti i u Ruskom domu u Beogradu, a koji je napisan po istinitom događaju, o Nemcu kome je presađeno srce otetog Srbina sa Kosova. Međutim, kako možemo da čujemo, više se ne radi samo o krađama pojedinih ljudskih organa, niti se to dešava negde u ilegalnim bolnicama poput zloglasne „Žute kuće“ u Albaniji, već se to po rečima roditelja dece, dešava u srpskim porodilištima, a meta krađe su, ni manje ni više, nego čitave žive i zdrave bebe, koje se odmah zatim prodaju na crnom tržištu, a kao njihova cena se pominje 15.000 evra.

Prema tome, ako je ikome zaista stalo da se spreči organizovani kriminal u Srbiji, onda bi verovatno trebalo početi od njegovog najgnusnijeg mogućeg oblika – a to je krađa ljudskih organa na Kosovu i Metohiji, i po brojnim dosadašnjim svedočenjima – to je krađa beba u porodilištima. Međutim, podsetimo da ni u jednom od tih slučajeva nikada nije doneta baš ni jedna sudska presuda.

(Glas Rusije)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *