DUŠAN BASTAŠIĆ: Antisrpstvo je odlika hrvatskog identiteta

DUŠAN BASTAŠIĆ: Antisrpstvo je odlika hrvatskog identiteta

11 januara 2014

Dusan_BastasicO položaju Srba u Hrvatskoj govori dr Dušan J. Bastašić. Predsednik udruženja „Jadovno 1941“:

Više od 600.000 Hrvata je potpisalo peticiju za referendum protiv ćirilice. Svedoci smo ustaških pozdrava na stadionima, izliva antisrpstva u hrvatskim medijima?

– Antisrbizam živi u hrvatskom nacionalnom korpusu još od 16 veka, od vremena kada su pravoslavni Srbi, oružju vični borci, bili dobrodošli austrijskom Caru da brane granicu prema osmanlijama. Zbog carskih privilegija koje su krvlju zaslužili, smetali su i hrvatskim kmetovima, njihovim feudalcima, ali i katoličkim biskupima kojima nisu plaćati globu.

Dakle zlo živi, širi se i jača vekovima. Danas teško razumljive odluke srpskog kralja nakon Prvog svetskog rata vezane za „darežljivost“ i blagonaklonost prema poraženom hrvatskom neprijatelju, skupo smo platili 1941. i 1942. godine. A onda, ni to istorijsko iskustvo nije bilo dovoljno srpskoj vojnoj i političkoj eliti, koja je pristala da zasluge za pobedu i slobodu plaćene u najvećoj meri srpskim glavama, ravnopravno podeli sa onima koji srpskom krvlju natopiše buduću zajedničku državu.

Zarad mira u „kući“, nova srpska elita je zataškavanjem i zaboravom, dakle razumu teško shvatljivom cenom, platila utopiju lažnog bratstva, nikada postojećeg jedinstva i neodoljive lične privilegije. I zlo je opet eruptiralo, i opet smo, u poslednjem ratu postradali.

Hrvatski narod nikada nije prošao proces deustašizacije, suočavanja sa zločinom svojih sunarodnjaka počinjenim u njegovo ime i zarad ostvarenja „tisućljetnog“ sna o samostalnoj državi.

Hrvatska ali i srpska omladina, do posljednjeg rata, učila je osakaćenu i prepariranu istoriju u kojoj nije bilo mesta za zločine Hrvata. U poslednjih dvadesetak godina, hrvatska omladina uči o srpskoj, jugo-četničko-komunističkoj agresiji na Republiku Hrvatsku u proteklom ratu i o srpskoj mitomaniji o „navodnim“ zločinima koje su Hrvati počinili tokom Drugog svetskog rata.

Spomenička baština, podignuta civilnim i vojnim žrtvama Drugog svetskog rata, gotovo je potpuno uništena u proteklom ratu, a ono malo spomenika koji se obnove, ponovo uništavaju. Za hrvatsku omladinu, ta spomenička baština pripada vremenu lažne, nekrofilske i nametnute agresije na istinu i kao takvu treba je bez osećaja krivicee i bez ostatka ukloniti.

Danas je među Hrvatima rašireno negiranje pravog broja žrtava Jasenovca. Sve je krenulo sa Žervajićem, Kočevićem, Tuđmanom, a završilo se sa Josipom Jurčevićem koji tvrdi da su ustaše počinile samo 0.13 procenata zločina na prostoru NDH u Drugom svetskom ratu?

– S obzirom na to da je Komisija za istraživanje ratnih zločina na području Hrvatske svoj rad naprasno „završila“ već negde 1948, a pobijene čitave porodice i sela i matične knjige spaljene, većina žrtava nije nikada popisana imenom i prezimenom.

A upravo to je jedini kriterijum koji priznaje istorijska nauka.

U nedostatku imeničnih popisa krenulo se nakon rata sa procenama broja žrtava, koje su poslužile hrvatskoj novoistoriji. Svedoci smo manipulacija brojem žrtava kao u stručnoj tako i široj javnosti, koje vređaju dostojanstvo i dehumanizuju samu žrtvu i koje su gotovo potpuno udaljile fokus sa ključnih pitanja vezanih za počinjene zločine.

Zločinac ima svoje ime i prezime, zločin ima svoje mesto na kome je počinjen i svoju žrtvu. Sve ovo navedeno, na čemu se sa pravom insistira vezano za zločine u poslednjem ratu, ne primjenjuje se i ne važi za zločine počinjene u Drugom svetskom ratu. Taj dvostruki aršin, čini se da je prećutno prihvaćen i od strane srpskih institucija.

Zato ne čudi da je hrvatski medijski prostor preplavljen osporavanjima i negacijom zločina i žrtava, u čemu se ide tako daleko da se žrtvama Jasenovca proglašavaju bolesnici umrli od tifusa i hrvatski vojnici, ubijeni posle rata. Zločini počinjeni u kompleksu logora Gospić-Jadovno-Pag, prvom likvidacionom centru NDH, proglašavaju se mitomanijom dr. Đure Zatezala srpskog istoričara iz Hrvatske. Nas potomke žrtava koji se poslednje četiri godine okupljamo kod Šaranove jame na Velebitu, proglašavaju provokatorima koji „nešto izvodimo“ uz praznu jamu, na čijem se dnu nalazi samo smeće.

Kolika je spremnost vlasti Republike Srbije i Republike Srpske da vam pomognu u širenju istine o Jadovnu?

– Eskalaciju neoustaštva kome svedočimo već nekoliko meseci, nikako ne treba posmatrati kao pojedinačne izolovane incidente koliko god u to nastoje da nas uvere hrvatske institucije.

Činjenica je, da hrvatska policija nije u stanju ni mesec dana da sačuva Spomen ploču žrtvama logora Slana na ostrvu Pagu. Bolno je saznanje da pored hrvatskih, ni srpske institucije ne insistiraju na obnovi tog jedinog znamenja srpskog i jevrejskog stradanja.

Protiv probuđenog, neiskorijenjenog, uvek prisutnog ustaštva u Hrvatskoj može se boriti samo institucionalno. To je zadatak svetskih, evropskih, hrvatskih ali i srpskih institucija.

Malobrojna udruženja potomaka žrtava, pokušavaju državi Srbiji i Republici Srpskoj ukazati na potrebu presudnog, ozbiljnijeg angažmana na istraživanju, memorijalizaciji i kulturi sećanja na genocid počinjen nad srpskim narodom u vreme NDH. Nažalost, u toj misiji za sada nemamo značajniju podršku.

Srpsko narodno veće u Hrvatskoj i njihov lider Milorad Pupovac, ovog leta, nakon obeležavanja Dana sećanja na Jadovno, definitivno su nam okrenuli leđa i jasno dali do znanja da ne dele naše stavove.

Praksa da se samo jednom u godinu dana setimo naših stradalnika u Jasenovcu, Jadovnu, Garavicama, Prebilovcima, Šušnjaru, Drakuliću, Jastrebarskom, Sisku, nedovoljna je i ne može doprineti našem cilju da genocid nad srpskim narodom ostane upamćen, kao što smo u pamćenje trajno usvojili kosovsko stradanje.

(Srbin info)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. samo vas slušam says:

    Još vam nije jasno da vas ne trpimo i najbolje da se držite svoje prčije u kojoj ste ionako htjeli "živjeti" !

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *