ЏОН СЕВИЏ: Сви путеви воде у Србију, а не у Рим

DŽON SEVIDŽ: Svi putevi vode u Srbiju, a ne u Rim

1 marta 2015

1dzon-1_620x013115Veliki američki glumac, oskarovac Džon Sevidž, postao je 30. laureat naše najveće filmske nagrade, „Zlatnog pečata“.

Veliki američki glumac, oskarovac Džon Sevidž, postao je 30. laureat naše najveće filmske nagrade, „Zlatnog pečata“ koji Jugoslovenska kinoteka dodeljuje najznačajnijim domaćim i svetskim stvaraocima za doprinos filmskoj umetnosti.

I dok mu je naša bioskopska publika ovih dana aplaudirala na premijernim projekcijama filma „Bićemo prvaci sveta“ reditelja Darka Bajića, u kome igra Vilijama Džonsa, prvog generalnog sekretara Fibe, Sevidž se upisao u zlatnu knjigu Kinoteke i ušao u društvo velikana kao što su Đuzepe de Santis, Liv Ulman, Teo Angelopulos, Nikita Mihalkov, Harvi Kajtel, Volker Šlendorf, Andrej Končalovski, Vitorio Storaro, Ken Rasel, Vim Venders, Ralf Fajns, Jirži Skolomovski, Piter Bogdanovič, Žerar Depardje…, koji su od 1995. do danas primili ovo priznanje.

U razgovoru za „Novosti“ koji je upriličen pre svečanog uručenja „Zlatnog pečata“, glumac koji je u svetske filmske antologije ušao nezaboravnim likovima Stivena Puškova i Kloda Bukovaskog u kultnim ostvarenjima „Lovac na jelene“ i „Kosa“, istakao je da je vrlo uzbuđen gestom Jugoslovenske kinoteke i gostoprimstvom koje je doživeo u Srbiji:

– Izuzetno sam počastvovan nagradom koju primam, a posebno time što sam imao priliku da opet dođem u Srbiju, gde sam snimao film. Volim da učim, da putujem, da saznajem nove stvari i upoznajem nove ljude, i neverovatno je koliko sam puno toga naučio boraveći u vašoj zemlji i ovom delu sveta. Zanimala me je i vaša istorija koja je zaista neverovatna – ljudi po svetu govore kako svi putevi vode u Rim, a ja, posle ovoga što sam uspeo ovde da doživim mogu da kažem da svi putevi vode kroz Srbiju, kroz Balkan, kroz bivšu Jugoslaviju. Toliko je posebno šta se sve ovde događalo, i šta sve zapadna civilizacija od te istorije, kulture, mentaliteta, običaja i porodične tradicije tih ljudi može ovde da nauči.

Imate Oskara, najveću i najpopularniju nagradu. Kakav je vaš odnos prema priznanjima, da li ona zaista definišu rad i karijeru jednog umetnika?

– Nagrade raduju, svakako, i Oskar ima svoju težinu. Ali, nagradama se ništa ne definiše zauvek. Meni je mnogo važnije da li će me pamtiti publika, da li će i neke generacije gledalaca kroz deset – dvadeset godina imati interesovanja za ono što sam radio. Vreme je jedini reper za svakog umetnika, bez obzira čime se bavi. Nagrada „Zlatni pečat“ Kinoteke za mene ima poseban značaj, čini me veoma srećnim i uvek će me podsećati na sve što sam doživeo u Srbiji. I dok sam snimao film „Bićemo prvaci sveta“ ispunjavalo me je to gostoprimstvo i prijateljstvo koje sam osetio. Nosim jako emotivne utiske iz Srbije, i „Zlatni pečat“ će mi zauvek biti podsetnik na te izuzetne trenutke.

Kako sada živi Holuvud – na Festu smo videli sjajan film „Mape do zvezda“, koji je oštra kritika „fabrike snova“?

– Holivud je ogroman, mnogo je narastao, tu se mešaju najrazličitije energije, i živi kao što žive druge savremene svetske metropole. Put kojim užurbano ide taj savremeni svet nije dobar, ljudi treba iskreno da se zapitaju kuda ih vodi ta surova utakmica za prestižom, razvoj tehnologije koji briše bliske ljudske odnose. Ljudi danas globalno komuniciraju, a čini mi se da nikada nisu bili usamljeniji nego danas.

Šta mislite o ocenama da više nema tako velikih buntovnih filmova, kao što je bio „Lovac na jelene“, i što se danas prave „politički korektni filmovi“?

– „Politička korektnost“ je, zapravo, posledica biznisa – ljudi koji prave filmove i ulažu veliki novac, hoće da te priče koje snimaju budu prihvaćene svuda u svetu, što znači da budu „politički korektne“. S druge strane, imamo nezavisnu produkciju i veliki broj nezavisnih festivala i u Americi i u Evropi, ne samo kada je reč o filmu nego i svim drugim umetnostima. Pojavljuju se nove generacije sjajnih žena reditelja, hrabrih i darovitih reditelja iz drugih kultura, i ta nezavisna scena je vrlo aktivna i izuzetno raste. Ali, kada nešto postane tako uspešno, iako je izvan važećeg mejnstrima, odmah se pojavi i veliki biznis koji pokušava to da „otkupi“. Ali, ipak se stalno pojavljuje nešto novo i nešto živo. Ono što sam ovde video kod mladih ljudi vrlo je zanimljivo – ta njihova želja i interesovanje za stvaranjem jeste ono što daje veliku nadu.

ZGRADA DOSTOJNA DIVLJENJA

UZ inserte iz njegovih najvažnijih filmova, nagradu „Zlatni pečat“ Džonu Sevidžu uručio je direktor Jugoslovenske kinoteke Radoslav Rale Zelenović:

– Sa velikim ličnim i profesionalnim zadovoljstvom i uzbuđenjem uručujem ovu nagradu gospodinu Džonu Sevidžu, u znak zahvalnosti za sve ono što je učinio za svetski film. Svedoci smo koliko su likovi koje je odigrao bolji od svake priče koju bi sada mogli da kažemo, i koliki je njegov doprinos svetskoj umetnosti „pokretnih slika“ istakao je Zelenović.

Pre svečane ceremonije, Džon Sevidž je obišao novu zgradu Kinoteke u Uzun Mirkovoj ulici, koja je za njega, kako je izjavio, bila veliko iznenađenje i istinski dostojna divljenja.

(Večernje Novosti, Foto: V. Danilov)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *