EDVARD RAJAN: Amerikanac koji je spasavao Beograd

EDVARD RAJAN: Amerikanac koji je spasavao Beograd

31 августа 2014

edvard rajan123U malom gradu u američkoj državi Pensilvaniji rođen je jedan od najvećih prijatelja Srbije – doktor Edvard Rajan. U najtežim danima za srpski narod došao je u ratom razorenu zemlju i pomažući ranjenike i bolesne zamalo platio životom.

Iz malog grada Skrentona u američkoj državi Pensilvaniji, iz dela sveta za koji većina Srba u to vreme nije ni znala, potekao je jedan od najvećih prijatelja naše zemlje. Najmlađi od četvoro dece, Edvard Rajan, rođen je 14. decembra 1883. godine. Otac Džeremaja bio je radnik u lokalnoj fabrici u Diksonu.

Ali sudbina je odredila Edija, kako su ga prijatelji zvali, za nešto veće. Dok je pohađao osnovnu školu, Edi je zarađivao novac prvo u obližnjoj prodavnici cigara, a onda i u lokalnim novinama The Republican. Onda je 1908. godine otišao u Njujork da studira medicinu.

Četiri godine kasnije diplomirao je na Univerzitetu Fordham, a lekarski staž je stekao i u bolnici Sent Vinsent na Menhetnu i okružnoj bolnici u Bruklinu.

Njegov mirni život prekinut je 1913. godine kada se odazvao na poziv američke vlade za volontere koji bi pomogli u evakuaciji civila u Meksičkoj revoluciji. Doktor Rajan, kao čovek avanturističkog i humanog duha, odmah se odazvao.

Nakon nekoliko meseci rada u mnogim krajevima Meksika, Edvard je dospeo u grad Toreon u državi Koailja, gde ga je pobunjenički vođa susedne države Zakatekas zarobio i proglasio špijunom, za šta je sledila smrtna kazna.

“Doktor Rajan je sledećeg jutra izveden da se suoči sa svojom sudbinom. Presuda mu je pročitana, ali ju je saslušao sa toliko mirnoće i stoičkog držanja da su njegovi neprijatelji, posebno pobunjenički vođa, odložili streljanje. Isto se desilo sledećeg i u narednih 13 dana. Na kraju je sa nekoliko kolega pušten i odveden u Meksiko Siti”, tekst je lista The Republican, za koji je Rajan radio kao dečak.

Iako nikada nije voleo da priča o svojim nedaćama, preko noći je postao nacionalni heroj.

Američka zastava usred Beograda

Iskustvo u Meksiku nije ga pokolebalo. Odmah po izbijanju Velikog rata, u avgustu 1914. godine, američki Crveni krst počeo je sa regrutacijom lekara za rad u ratom najteže pogođenim delovima Evrope.

Ponovo je prevagnuo avanturistički duh i ono ljudsko u njemu – želja da pomogne drugome. Odmah se prijavio za službu koja ga je sredinom septembra odvela u Beograd. Obezbedivši pozamašnu donaciju humanitarke Helen Hartli Dženkins, Rajan se smestio u zgradu Glavne vojne bolnice – današnjeg Kliničkog centra.

Njujork tajms je 31. januara 1915. godine objavio intervju sa Mejbl Grujić Danlop, ženom srpskog političara i diplomate Slavka Grujića.

“Kada je misija američkog Crvenog krsta stigla u Srbiju, želela sam da dobiju zaduženje u Beogradu. Srpska vlada, međutim, nije želela da budu toliko izloženi opasnosti. Pošto su mi u međuvremenu članovi misije rekli da žele da budu na frontu, mislila sam da bi mogli da budu raspoređeni u Kragujevac, ali su srpske vlasti odlučile da to bude Valjevo, gde su smatrali da je sigurnije”, navela je Mejbl u intervjuu.

Tražila je od svog muža da se američki tim ipak rasporedi u Beograd, ali joj je on na to odgovorio da nije u redu da se ljudi koji su dobrovoljno došli da pomognu izlažu velikoj opasnosti.

Uporna u svojoj nameri, Mejbl se sastala i sa Živojinom Mišićem. Rekla mu je da smatra da bi američka zastava u Beogradu “sprečila da se desi novi Šabac”. General ju je uputio kod princa Aleksandra, koji je takođe ponovio da Amerikance ne treba izlagati opasnosti. Na kraju ju je, ipak, poslušao.

Čim je došao u prestonicu, Rajana je dočekalo katastrofalno ratno stanje. Iako tada SAD nisu zvanično ušle u rat, američki doktor, osećajući snažnu potrebu da pomogne i zaštiti oko 600 ranjenika i bolesnih, na iznenađenje svih razvio je američku zastavu iznad bolnice, što je sprečavalo austrougarsku artiljeriju da dejstvuje u blizini zgrade.

Nakon što se sastao sa osobljem od 40-50 ljudi, Rajan je seo da predahne i ruča sa njima, ali nije stigao ni da dovrši obrok kada je pozvan na prvi slučaj. “Već ujutro je krenuo da operiše i mislim da od tada nije prestajao sa radom”, navodi se u intervjuu.

“Mislim da je doktor Rajan spasao Beograd od uništenja. Dok su se srpske snage povlačile bio je jedini autoritet u gradu. Raspolagao je svim namirnicama. Njemu je bila poverena briga i nega ne samo o ženama i deci već i o svim civilima. Morao je da održava i red u gradu. Ljudi u nevolji njemu su se obraćali. Kada su saznale da Amerikanci vode bolnicu, žene su preplavile kapiju moleći da ih primi. Doktor je, od početka, svima ulivao veliku sigurnost. Kada su Austrijanci zauzeli Beograd, doktor Rajan je praktično sačuvao preostalo stanovništvo”, istakla je Mejbl za Njujork tajms.

Kada je Beograd pao, ista zastava štitila je srpske ranjenike od represije osvajača. Dok je srpska prestonica bombardovana, neustrašivi Edvard Rajan obilazio je razorene delove grada i spasavao ranjenike.

“Kao da je Srbima sam bog poslao američku jedinicu bolničarki i doktora pod Rajanovim nadzorom. Bolnica je bila pod stalnom pretnjom artiljerijske vatre. Odgovor doktora Rajana – razvijanje američke zastave – osvajač je poštovao. Uslovi su se ubrzo nemerljivo popravili”, prisetila se britanska volonterka i bolničarka Emili Simonds.

“Doktor Rajan je postao nacionalni heroj u Srbiji. Zahvaljujući zastavi iznad bolnice, Beograd je preživeo”, navela je Simondsova.

Uprkos tome što je već bio heroj, očekivao ga je težak posao. Čak je proveo i jedno vreme kao austrijski zarobljenik, ali je pušten kako bi vodio bolnicu u Beogradu. Kada je izbila epidemija tifusa, koja je odnosila hiljade života u prestonici, Rajan je odmah organizovao jedinicu za borbu protiv te bolesti.

Herojski i protiv tifusa

Tifus, poznat i kao pegavac, pokosio je dvojicu njegovih najbližih kolega – doktore Ernesta Pendltona Megrudera i Džejmsa Frensisa Donelija, koji su, uprkos ogromnim poteškoćama, otvorili još jednu bolnicu američkog Crvenog krsta – u Đevđeliji.

I sam Rajan je oboleo, ali je uprkos visokoj temperaturi marljivo obavljao svoje dužnosti.

Stanje mu je bilo toliko teško da mu je kasnije u smrtovnici napisano: “Doktor Rajan je kasnije priznao da je, uprkos iskustvu u Meksiku, zbog tifusa bio bliže grobu nego bilo kad u životu.”

Izmorenom i iznurenom Rajanu došla je zamena – Rejnold Kirbi Smit.

“Velika epidemija bila je zaustavljena i pod kontrolom zbog napora Amerikanca (doktora Rajana) i drugih sanitaraca. Zemlja je bila jedna velika bolnica – sa više od 1.500 pacijenata samo u beogradskoj bolnici”, rekao je Smit za izdanje Njujork tajmsa od 17. juna 1915. godine.

Upitan koliko je ljudi umrlo, Smit je odgovorio da se na to pitanje verovatno nikada neće znati tačan odgovor. “Umiralo je na hiljade i ukupan broj niko ne zna”, rekao je tada Smit.

Ali ni tu nije bio kraj za Rajana. Čovekoljubiv i željan da pomogne, ustao je iz bolničke postelje u oktobru 1915. godine i odmah preuzeo upravu nad bolnicom. Vodio ju je još punih godinu dana.

Doktor Rajan i njegov tim ne samo što su spasli na hiljade ljudi u Srbiji od tifusa nego su izvršili više od 8.000 (!) operacija, a uz to, doktor je pomagao hiljadama srpskih izbeglica širom zemlje prilikom raspodele humanitarne pomoći.

Kući se vratio krajem 1916. godine, ali mu nešto nije dalo mira. Opet se prijavio Crvenom krstu, a sredinom marta 1917. godine krenuo je put Francuske da preuzme rukovođenje u nekoliko bolnica na frontu.

Ponovo na Balkanu

I onda, kao da je sudbina htela da opet dođe na Balkan – Edvard je ulaskom SAD 6. aprila u rat mobilisan i povereni su mu zadaci kao oficiru američke vojske. Opozvan je iz Francuske i upućen na Balkan, tačnije Solunski front i Krf kako bi povezivao savezničke medicinske službe.

U avgustu 1917. godine, nakon ogromnog požara u kojem je izgoreo veliki deo Soluna, Rajan je otišao da pomogne tamošnjem stanovništvu, a bilo je oko 70.000 onih koji su ostali bez domova. Posebno se istakao organizujući borbu protiv malarije koja je desetkovala savezničke trupe.

Kao istinski humanitarac i čovek velikog srca, Edvard Rajan se ni nakon završetka Prvog svetskog rata nije vratio mirnom životu u Pensilvaniji, već je nastavio sa svojom misijom u Finskoj, baltičkim zemljama i zapadnoj Rusiji.

Pozitivna energija koja je inficirala svakoga

Kada je 1919. godine sa timom lekara i zalihama iz Berlina stigao u Rigu, zatekao je užasnu situaciju usled ratnih sukoba između ruskih i letonskih snaga. Ubrzo je saznao da je civilno stanovništvo u gradu izgladnelo i u izuzetno teškom položaju.

Ne želeći da čeka i ostavi stanovnike grada u nemilosti, Rajan je 11. oktobra, u pratnji ruskog oficira, sa velikom belom zastavom došao do zidina grada dok su još trajale borbe, a letonski oficir ga je pustio unutra.

“Nekoliko dana nije bilo ni reči iz grada. I taman kada smo počeli da gubimo nadu, doktor Rajan se vratio i izvestio nas da je uspeo da ubedi zaraćene strane na primirje, što nam je omogućilo da donesemo hranu i lekove stanovnicima Rige”, napisao je u memoarima kapetan Henderson, koji se nalazio u Rajanovom timu.

Dok je patrolirao po baltičkim zemljama često se na putu susretao sa američkim ambasadorom za baltičke zemlje Džonom Gejdom. Jednog novembarskog jutra 1919. godine Gejd je na putu za Narvu naleteo na ranjene estonske vojnike i tada je zapisao sledeće:

“Ne samo što mi je bilo nezamislivo hladno nego sam bio utučen što nisam mogao da im pomognem. I dok sam razmišljao o svemu ovome, možete li zamisliti koga sam sreo na neravnom, zavejanom putu? Vičući na nas da se sklonimo kako bi mogao da prođe, pukovnik Rajan je sa dve engleske bolničarke prevozio tovar pun lekova, zavoja i hrane. Promolio je glavu iz kola i viknuo: ‘Pođite sa nama da obiđete obolele od tifusa.’ Bio je kao pozitivna energija koja je inficirala svakoga”, napisao je Gejd.

Poučen iskustvima iz Srbije, Rajan je u baltičkim zemljama organizovao borbu protiv epidemije tifusa. Nakon što je širenje bolesti zaustavljeno, otišao je u Petrograd, kao deo mirovne delegacije Estonije i na veliko protivljenje ambasadora Gejda.

Smrt i ispraćaj velikana

Dok je u Grčkoj od 1917. i 1918. godine lečio savezničke vojnike, Rajan se zarazio malarijom, od koje će tokom boravka u Teheranu 1923. godine i umreti u 39. godini života. U glavni grad Irana (tada na Zapadu i dalje poznatom kao Persija) poslao ga je Stejt department na molbu iranskih vlasti.

Njegova smrt bila je na naslovnim stranama listova u Pensilvaniji. Hiljade ljudi nalazilo se u povorci od zgrade gradskog veća do katedrale Svetog Petra u Skrentonu, gde je telo velikog humanitarca bilo položeno.

“Doktor Edvard Rajan se vratio kući na večni počinak nakon godina provedenih u stranim zemljama”, glasio je naslov u jednom od listova.

Mnogobrojna delegacija američkog Crvenog krsta došla je na sahranu. Visoki zvaničnici iz Vašingtona i strane diplomate takođe su bili u povorci.

U prisustvu američkih ministara i visokih činovnika, princ Aleksandar se zahvalio Rajanu na pomoći Srbiji, za zasluge u lečenju i zbrinjavanju bolesnih i ranjenika, i doktoru je posthumno dodeljen Orden belog orla i Orden Svetog Save za zasluge.

Primer doktora Edvarda Rajana nije usamljen. Pomoć iz Britanije, ser Tomas Lipton, Bolnica škotskih žena, francuski doktor Gabrijel Garnije (osnivač dispanzera za odojčad u Beogradu), ruski doktori i osam milosrdnih sestara, holandski hirurg Arijus Tinhoven – samo su neki od mnogobrojnih dobrovoljaca kojima Srbija duguje večnu zahvalnost!

Zato neverovatna energija, nesebičnost, humanost i požrtvovanje Edvarda Rajana i drugih istinskih prijatelja srpskog naroda u njegovim najtežim danima ostaju najsvetliji primer ljudskosti i prijateljstva.

KOMENTARI



2 коментара

  1. DJORDJE says:

    LJUDI BAR VI IZ PATRIOTSKE STAMPE NE MLATITE VISE PRAZNU SLAMU! SRBIMA SU VECITI NEPRIJATELJI SVI ANGLOSAKSONCI CEO VATIKAN I NJEGOVI KVAZI-VAZALI U SUSTINI CEO ZAPADNI SISTEM A MENE ZABOLE KURAC ZA OVAKVE NJIHOVE POJEDINCE KOJI NAS ZALUDJUJU. ZATO TREBAMO SAMO DA IMAMO JEDAN PRAVAC KOJI GLASI '' UBIJ UBIJ SVE SWTO JE ZAPADNJACKO I VATIKANSKO'' NAMA SU SAMO BILI I OSTALI BRACA RUSI.

  2. Robert Lucas says:

    I SVE JE MIRAO DA ZASRE ONAJ GLUPI BILJ KURTON.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u