Егон Савин: Највећа је срамота бити гладан

Egon Savin: Najveća je sramota biti gladan

16 oktobra 2016

435t6h5h

DRAMSKI prvenac Dragoslava Nenadića, zaboravljenog pisca prve polovine prošlog veka, 15. oktobra će premijerno biti izveden u Jugoslovenskom dramskom pozorištu: “Pod žrvnjem” režira Egon Savin i na scenu izvodi svet periferije, kriminala, memljivih udžerica, rasturenih porodica, poniženih i uvređenih junaka. I dok ih život melje i prolazi u kalu do guše, svi oni sanjaju o nekom boljem i srećnijem sutra… Pisac (koji je u Parizu studirao ekonomiju, a potom najveći deo radnog veka proveo kao činovnik Ministarstva finansija) ostavio je za sobom nekoliko dramskih dela, s kojih bi naše vreme tek trebalo da skine prašinu.

– Nenadić je napisao pet komada, a “Jedrilica bez jedara” podjednako je dobra kao i drama “Pod žrvnjem”, prvi put izvedena u Narodnom pozorištu 1908. godine – kaže reditelj Egon Savin. – Pisao je uglavnom građansku i socijalnu dramu. Reč je o veoma darovitom piscu, koji je posle nekih izrazito negativnih kritika prestao da stvara. Jednu, Grolovu sam pročitao. I Skerlić i Bogdanović bili su izuzetno konzervativni, nisu razumeli pozorište.

* Nije se samo Nenadić susretao sa ovakvim nerazumevanjem?

– Sličnu sudbinu doživeo je i Vojislav Jovanović Marambo, pisac najznačajnije socijalne drame svoga doba “Naši sinovi”. Ondašnji kritičari posebno nisu imali sluha za naturalizam i socijalnu književnost. Zbog naturalističkog pristupa, sličnu sudbinu doživeo je i Bora Stanković. Ali ništa nije čudno kada se zna da Branislav Nušić, naš pozorišni genije, nije dobio nijednu pozitivnu kritiku tokom cele svoje uspešne karijere. Ne želim da napadam kritičare, govorim samo šta su uzroci toga da jedan značajan pisac biva zaboravljen.

* Sada ga vraćate na scenu i svetlost dana?

– Imam zadovoljstvo što je premijera ove značajne socijalne drame na Velikoj sceni JDP, sa sjajnom glumačkom podelom. Ovom prilikom želim da pomenem još jednu sličnu dramu, nastalu u isto vreme – Predićevu “Golgotu”. Izuzetan komad koji ću u dogledno vreme negde predložiti da radim.

* Sličnom miljeu pripadaju i junaci jednog od vaših omiljenih pisaca Ace Popovića, kao i “Palilulski roman” koji ste po Nušićevim motivima postavili u BDP?

– To su pisci periferijskog miljea. Glavno lice socijalne drame i jeste milje koji utiče na sudbine ljudi. Oni su bez perspektive, nade i mogućnosti da se uključe u normalan život. Mi danas živimo u svetu surovih socijalnih razlika, u kojem deca nemaju ni približno iste šanse. Uostalom, u savremenim demokratskim društvima više nema tabua. Sve nastranosti su postale društveno prihvatljive. Možete biti kriminalac, pedofil, tajkun – bićete socijalno prihvaćeni. Jedina neprihvatljiva stvar u savremenom svetu je siromaštvo. I ovde kod nas, u našoj palanci, najveća je sramota biti gladan.

* Veća nego 1908. godine, kada je delo nastalo?

– Malo sam proučavao to vreme. Frapantan je podatak da je Beograd, od početka veka pa sve do Drugog svetskog rata, imao 80 odsto stanovništva koje možemo nazvati sirotinjom! Nijedna metropola Evrope nije imala toliko sirotinje koja je živela čak i u centru grada, u nekakvim čatrljama, zemunicama, izbama. I nije reč o ljudima bez posla već o radnicima. Mnogi od njih radili su čak za državne institucije i dvor, gradsku opštinu. Bili su čuvari, čistači… Danas je biti siromašan u savremenom svetu zaista nesreća. Ako tome još dodamo raznorazne političke i ratne krize, reč je o milionima nesrećnih koji ne znaju ni gde će. Viđamo ih već svakodnevno na ulicama, u izbegličkim logorima širom Evrope. To su surovi oblici kapitalizma u kojima živimo. Takozvana tranzicija razorila je svaku socijalnu, egzistencijalnu, pa i psihološku stabilnost. Imperativ zarade, karijere, uspeha toliki je da sve drugo postaje nezamislivo. U tom smislu, nema nade da će biti bolje: tržišna ekonomija i siromašna država proizvode milione gladnih.

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *