ЕКСПЕРТ ЗА БАЛКАН ТВРДИ: Ево шта се дешава и КАКО ПУТИН СТОЈИ НА БАЛКАНУ

EKSPERT ZA BALKAN TVRDI: Evo šta se dešava i KAKO PUTIN STOJI NA BALKANU

30 januara 2019

Evropa ne bi trebalo da se iznenadi ako Rusija uskoro napravi vlastitu “mapu puta” normalizacije srpsko-albanskih odnosa, ocenjuje u u autorskom tekstu za ugledni „Njujork Tajms“ šef Centra za liberalne strategije u Sofiji, politikolog, Ivan Krastev.

U članku naslovljenom „Putinovo sledeće igralište, ili poslednja moralna odgovornost Evropske unije“, Krastev ukazuje da je politika EU prema Balkanu više vođena ideologijom nego u bilo kojem drugom delu sveta, ali upozorava da je upravo ideološka rigidnost Evrope i odgovorna za paralizu regiona.



Analizirajući pitanje razgraničenja izmađu Srba i Albanaca, odnosno „korekcije granica“, on ukazuje da je EU svojim rigidnim stavom i praktično odbijanjem da podrži takav dogovor, otvorila prostor da ruski predsednik Vladimir Putin i Rusija stupe na scenu i preuzmu posredničku ulogu, a „komšijama u regionu“ poručila da su infantilni.

– To im se obilo o glavu – poručuje Krastev, koji takav stav obrazlaže mišljenjem da su „Izgledi za sporazum Srbije i Kosova danas mnogo slabiji nego pre nekoliko meseci, a rizik od etničkih sukoba veći“.

Istovremeno, on poručuje donosiocima odluka u EU da bi, po ugledu na Prespanski sporazum, Evropa sada, sa istom energijom i fleksibilnošću, trebalo da podstakne Srbiju i Kosovo da nađu vlastiti kompromis.

– Samo tako može da ostane relevantna u regionu, a ne tako što će biti sila za održavanje statusa kvo – navodi Krastev.

Analizu bugarskog politikologa prenosimo u celosti.

Balkan – iz represivnog u depresivno

– Tranzicija na Balkanu je završena – rekao mi je, pre izvesnog vremena, albanski politički analitičar Remzi Lani.

Međutim, Lani nije mislio na transformaciju od diktatorske države do demokratije, kao u mnogim drugim postkomunističkim zemljama:

– Prošli smo tranziciju od represivnih do depresivnih režima.

U pravu je. Starih komunista i radikalnih etničkih nacionalista uglavnom više nema; zamenila ih je stagnacija – ekonomska, socijalna i politička.

Sada se postavlja pitanje kako se ti depresivni režimi uklapaju u narastajuće geopolitičko suparništvo.

Dan pre nedavne posete Beogradu predsednik Rusije Vladimir Putin izrazio veliko nezadovoljstvo zbog promene imena Makedonije i optužio “SAD i pojedine zapadne zemlje” za “destabilizaciju” regiona, a šef ruske diplomatije osudio je “spremnost SAD da sve države Balkana što pre uvede u NATO i time ukloni ruski uticaj u regionu.

Posmatrajući posetu Putina Beogradu i slušajući njegovu retoriku, neminovno ste morali da zaključite da se konfrontacija Zapada i Rusije na Balkanu menja – kako po karakteru, tako i po intenzitetu. U poslednjih deset godina Rusija je aktivno branila svoje privredno i kulturno prisustvo u regionu, ali nikada nije otvoreno osporavala hegemoniju NATO i EU. Više nije tako.

Na prvi pogled, ruske ambicije deluju nerealno. Balkan ostaje čvrsto vezan za Zapad – Grčka, Bugarska, Rumunija, Hrvatska, Albanija i Crna Gora članice su NATO, a Makedonija je na putu da to postane.

Zemlje regiona su ili članice EU, ili teže da joj se pridruže. Evropska unija je ubedljivo najveći trgovinski partner, najveći investitor i omiljena destinacija emigranata. Preovladava mišljenje da bi Rusija mogla da oteža stvari, ali da na može više od toga.

Preovlađujuće mišljenje je možda pogrešno. Moskva je osetila kritičnu povredivost položaja Zapada na Balkanu: dok EU u zemljama kao što je Ukrajina smatraju simbolom promena, na Balkanu je vide kao branioca statusa kvo, koja je možda na putu da propadne.

EU gubi bitku

Javnost je nezadovoljna i besna. Etničke tenzije rastu. U gotovo svim zemljama u regionu održavaju se velike demonstracije protiv vlasti. U većini zemalja ekonomski rast je usporen, siromaštvo je široko rasprostranjeno, a smanjenje stanovništva dramatično: više od 40 odsto ljudi rođenih u Bosni i Hercegovini napustilo je zemlju; oko 40 odsto rođenih u Albaniji i oko 25 odsto Makedonaca uradilo je isto.

I dok ankete pokazuju da većina ljudi i dalje smatra da je ulazak u EU najbolji način da dožive napredak, obećanje evropske integracije gubi čudotvornu moć. Ne samo da budućnost EU deluje neizvesno, već su i lideri poput francuskog predsednika Emanuela Makrona jasno stavili do znanja da neće trošiti politički kapital na zalaganje za integraciju Zapadnog Balkana.

Uprkos tome što se raspoloženje u regionu promenilo, Evropska unija nije spremna da promeni pristup prema njemu. Ovo je delimično posledica birokratske inertnosti i nedostatka političkog interesa, ali i straha da će bilo kakva promena politike na Balkanu delovati kao izdaja principa.

Ratovi u bivšoj Jugoslaviji 90-tih godina odigrali su značajnu ulogu u oblikovanju političkog identiteta EU posle hladnog rata. Tragediju u komšiluku Evropa nije doživela samo kao sukob između država i naroda, već i između dva principa: principa etničkog nacionalizma, oličenog u Slobodanu Miloševiću, i principa multietničke demokratije, otelotvorene u Evropskoj uniji. Samim tim, ideologija više pokreće politiku EU prema Balkanu nego u bilo kom drugom delu sveta. Ideološka rigidnost Evrope je za divljenje, ali je takođe delimično odgovorna za paralisanje regiona.

Ovo najbolje ilustruje uloga EU u diplomatskom procesu između Srbije i Kosova. Dijalog je inicirala i podstakla EU zato što svi shvataju da je uzajamno priznavanje Beograda i Prištine jedini način da se uklone prepreke za dublju ekonomsku saradnju i utre put ulasku Srbije i Kosova u Evropsku uniju. Međutim, kada su srpski predsednik Aleksandar Vučić i njegov kosovski kolega Hašim Tači počeli da razmatraju osetljivo pitanje “korekcije” granica kako bi postigli konačan sporazum, velike evropske prestonice brzo su saopštile da to nikada neće dozvoliti.

Promena granica nikada nije dobra ideja, a naročito posle traumatskog iskustva etničkih ratova na Balkanu, ali nije najbolja ideja ni reći izabranim liderima da ne mogu da sami oblikuju uzajamne odnose.

Prema tome: uprkos legitimnosti strahovanja Evrope da bi promena granica između Kosova i Srbije mogla da podstakne druge zemlje da pođu za njihovim primerom, kao i činjenici da je EU u pravu kada uporno tvrdi da bilo kakvu promenu granica mora da podrži većina ljudi u tim zemljama, poruka ostavlja loš utisak. Kao da govore komšijama da su infantilni. Upravo to im se obilo o glavu. Izgledi za sporazum Srbije i Kosova danas su mnogo slabiji nego pre nekoliko meseci, a rezik od etničkih sukoba veći.

Ovde na scenu stupa Rusija

U novembru prošle godine, Putin se susreo s Tačijem, uprkos činjenici da Moskva ne priznaje Kosovo kao državu. Taj sastanak šalje poruku da Rusija ne vidi sebe na Balkanu samo u ulozi zaštitnika Srbije, već i kao moguću posredničku silu. Zato Evropa ne bi trebalo da se iznenadi ako Rusija uskoro napravi vlastitu “mapu puta” normalizacije srpsko-albanskih odnosa (ne bi trebalo da se iznenade ni ako Turska pokaže zainteresovanost da učestvuje u takvoj inicijativi Rusije).

Drugim rečima, rusko delovanje na Balkanu ne samo da kvari igru. Moskva želi da zameni EU u ulozi posrednika u rešavanju regionalnih sukoba, kao što – prilično uspešno – nastoji da zameni SAD u ulozi posrednika na Bliskom istoku.

U petak, nakon 27 godina spora, grčki parlament konačno je odobrio novo ime Makedonije – Severna Makedonija – i stavio tačku na jedan od sukoba na Balkanu. Bila je to stvarna pobeda evropske strategije u regionu. Sada bi Evropa, sa istom energijom i fleksibilnošću, trebalo da podstakne Srbiju i Kosovo da nađu vlastiti kompromis. Samo tako može da ostane relevantna u regionu, a ne tako što će biti sila za održavanje statusa kvo.

(Blic)

KOMENTARI



7 komentara

  1. Zoran says:

    "U petak, nakon 27 godina spora, grčki parlament konačno je odobrio novo ime Makedonije – Severna Makedonija – i stavio tačku na jedan od sukoba na Balkanu. Bila je to stvarna pobeda evropske strategije u regionu."_________To nije resavala EU, nego Amerika.

    • Rusofil says:

      I to na ocigled cijelog svijete prevratom.

      • Željko says:

        Što to bi Rusija? Benzinska postaja sa nuklearkama i sa gladnim stanovništvom gdje u prečniku od cca. 50 km od Moskve je makadam!

  2. Vesko says:

    Sve u ovom artiklu je okrenuto naopacke pa zato autor i ne moze da razumije ulogu EU Rajha i zasto su stvari kako jesu! EU Rajh odnosno Nemacka su izazvali i podstrekivala NACIONALISTE na Balkanu, kako bi razbili Jugoslaviju o onda i samu Srbiju. EU Rajh im dao politicku i vojnu podrsku nacionalistima Hrvatima, Slovencima, islamskim radikalima u Bosni, Makedoncima, Crnogorcima...svima od reda a osudivao kao glavnog krivca srpske nacionaliste koji su se pojavili kao odraz tih nacionalista koje je podrzala EU i Nemacka i koji su se odlucili da u nametnutim ratovima za nacionalne drzave pomognu srpskom narodu u stvaranju nase nacionalne drzave takoder koju nismo imali dugo vremena. Tako da autor ne moze da shvati mnoge stvari ako to ne razumije, a ocito da ne razumije pa tako nema mogucnosti da pravilno analizira stvari. Srbiji nije potreban nikakv sporazum koji bi znacio priznanje i legalizaciju okupacije dijela teritorije, svakako ne zauzvrat ulaska u EU Rajh koji nije u nasem interesu jer bi isparaznio Srbiju 40% dodatno i tako nas bioloski ubio a samim tim i nasu ekonomiju. Drugo taj EU Rajh bi onda nametnuo da zapocnemo neprijtalejsku politiku prema Rusiji sto bi dovelo do krvavog obracuna protiv tih EU klika u Srbiji. Nama odgovara pat pozicija, i radicemo sve da isprovociramo pat pozicuju sta god neko mislio tako ce i biti. Nece nas pokoriti niti zapadne genocidne hijene niti nasi veleizdajnici koje su postavili da nas manipulisu.

    • Slobodanka says:

      O pa ovo je bugarski kolaborant sa SAD i EU, naravno da njega interesuje da porobljavački projekat na Balkanu uspe i održi se. Prespanski sporazum je zapadna porobljavačka ujdurma za Makedoniju, i Bugarin vidi nešto slično tome, dakle opet porobljavačko, kao dobro rešenje za Srbiju i Kosovo. Smešno je što on kod Amerikanaca kritikuje EU, a SAD u poređenju sa EU je još gori po onom što ovde ostavlja i postavlja.

  3. Slobodanka says:

    Intelektualno i superiorno puvaisanje nesposobnih i štetnih, eto to je ovaj tekst. Bugarski politokolog Ivan Krastev: "ideološka rigidnost Evrope je odgovorna za paralizu regiona (Balkana)" . Istovremeno, on poručuje donosiocima odluka u EU da bi, po ugledu na Prespanski sporazum, Evropa sada, sa istom energijom i fleksibilnošću, trebalo da podstakne Srbiju i Kosovo da nađu vlastiti kompromis. – Samo tako (EU) može da ostane relevantna u regionu, a ne tako što će biti sila za održavanje statusa kvo – navodi Krastev. ... UHVATIO SE TOG KOMPROMISA Srbija-Kosovo KAO PIJAN PLOTA. Nije ni jedini u tome. Da pretpostavimo da je kompromis već napravljen i realizovan, da li bi posle toga region krenuo? Da li bi krenulo otvaranje fabrika u većem broju, masovno zapošljavanje, i uopšte život? Ubili su prostor bivše Jugoslavije, a ubijanje su počeli još od onih mera MMF-a iz 80-tih i da ne nabrajam šta smo sve još dobili od tog Zapada do danas. Greška je u tome što oni samo računaju ko će ovde vladati i kome će pripasti Balkan. Da li će ovo biti Zapadni Balkan? Očigledno je da neće jer ceo prostor polako pa sigurno pretvara se u povećeg mrtvaca. Ako se dosad iselilo tako puno ljudi, kao što je sam naveo iz BIH, iz Albanije, iz Makedonije, a iseljava se i Hrvatska i Srbija, za 20 godina na šta će ličiti ceo ovaj prostor? Svetsku finansijsku krizu objavili su 2008 godine i do danas je nisu rešili. Zato svuda gde su nogom kročili gledaju samo šta će da upljačkaju za sebe i postavljaju rešenja koja ne funkcionišu ali su navodno demokratska pa eto kao takva potrebna su nam. Rusija je bila u krizi još 80-tih, već tada njenog uticaja nije bilo ovde; znači već 4 decenije nje skoro da nema na Balkanu. Razbi-raspad bivše Jugoslavije pa to je hteo i podržavao Zapad. A on to ne priznaje nego sad samo komentariše da "Starih komunista i radikalnih etničkih nacionalista uglavnom više nema; zamenila ih je stagnacija – ekonomska, socijalna i politička. Sada se postavlja pitanje kako se ti depresivni režimi uklapaju u narastajuće geopolitičko suparništvo." - O dobro jutro, ovo je kao ono "Setila se prda kudelje usred svete nedelje". Plaše se kako će funkcionisati ono što ovde prave već 4 decenije, a jasno je da funkcioniše nikako. Pa što su sad zapeli za Rusiju da li će i sa čim će eventualno kročiti na Balkan? Zato što su zapadnjaci nesposobni i veoma štetni po živi život. Nakon 4 decenije pretežno zapadnog uticaja, ovde sad da dođu Marsovci i da imaju za nas i naše živote da ponude nešto kvalitetno, značajno i dobro - itekako bi bili prihvaćeni.

  4. Miraš says:

    U novembru prošle godine desio se baš kratki susret Putin - Tači, i to bugarski politikolog ocenjuje: "Moskva želi da zameni EU u ulozi posrednika u rešavanju regionalnih sukoba, kao što – prilično uspešno – nastoji da zameni SAD u ulozi posrednika na Bliskom istoku." - Do susreta je došlo zato što i Tači svestan je da veto Rusije ili Kine može da zaustavi konačno rešenje za Kosovo, do danas Rusija nije priznala nezavisno Kosovo. Rusija sa pravom veta na SBUN i u ponovnom usponu neće sebe kompromitovati da daje pristanak na nepravedna rešenja pa tako ni na nepošteno rešenje za kosovski problem. Toga se boji Tači i mnogi drugi te zato obleću oko Putina. Ali bitno je da bugarin nastoji to da iskoristi sa zluradom namerom da učini lošijim odnose EU i Rusije. Baš je prilagodljiv, imitira vašingtonske rusofobe i egzistira kao parazit. Dao je preteran značaj sporazumu Srbija-Kosovo zato što zna da postoje interesi Vašingtona da se što pre postigne taj sporazum.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *