ЕКСПЕРТ ЗА ТЕРОРИЗАМ открива ко стоји иза терористичког напада у САНКТ ПЕТЕРСБУРГУ!

EKSPERT ZA TERORIZAM otkriva ko stoji iza terorističkog napada u SANKT PETERSBURGU!

4 aprila 2017

1052237172 Russia Saint Petersburg

Napad na petrogradski-peterburški metro je mnogim izvještačima i ad hok analitičarima bezbjednosti ponudio jednostavne i lake odgovore:

Prvo, ko je izvršio napad? Klasika. Bradata faca sa vrata napadnutog voza, sama za sebe daje odgovor. Čak i Fejsbuk, Tviter i druge društvene mreže otkrivaju nam radost Islamske države i samo je pitanje trenutka kada će neko, u ime ove vojno-političke organizacije, preuzeti „odgovornost“ i „zasluge“ za ovo djelo.

Drugo, zašto? Pa Rusija u Siriji je donijela potpuni preokret u stanju na terenu i omogućila legalnoj i legitimnoj sirijskoj vladi da tok rata učini povoljnijim za sve one koji žele opstanak Sirije u koliko-toliko sekularnom i građanskom formatu – u skladu sa iskazanom i potvrđenom voljom svojih građana.

Treće, gdje? U najvećem gradu na sjeveru planete, gradu sa preko pet miliona stanovnika – drugom po veličini u Rusiji ali i gradu u kojem je taj dan, u Streljni, peterburškoj predsjedničkoj rezidenciji, državničke poslove obavljao predsjednik Vladimir Putin.

I mnoga druga pitanja imala su jednostavne i prihvatljive odgovore – teroristički akti u Rusiji dešavali su se i ranije. Djelovanje radikalnih islamista na Kavkazu, ranije u Čečeniji a danas u Dagestanu i Ingušetiji – napadi na moskovske aerodrome, policijske stanice i civilne objekte, brojniji su bili u Rusiji, dok još Rusija nije ni pokušavala čak ni pomišljala da se vojno angažuje u Siriji.

Ruska Federacija je na sve terorističke akt, uvijek odgovarala institucionalnom primjenom vlastitog zakonodavstva. Za razliku od Amerikanaca koji su medijskom agresivnošću nesposobnost vlastitih institucija i vlastitu odgovornost uvijek prikrivali prizemnim, patetičnim patriotizmom i antiislamskom histerijom.

Rusija to nikada nije radila – štitila je državu i istraživala terorizam kao kriminalni akt, ne dozvoljavajući sukobe među svojim građanima, sukobe na religijskoj osnovi. Zato su, vrlo uspješno, vlada Ruske Federacije i predsjednik Putin gradili i čuvali partnerstvo i bratstvo Rusa i muslimana, u Kazahstanu sa Nur Sultanom Nazarbajevim, ali i u Čečeniji, pa čak i na tlu nekadašnje Gruzije, u Abhaziji, u kojoj su Rusi i Ruska Federacija branili muslimane od prozapadnih jastrebova, čiju politiku je simbolizovao Mikhail Sakašvili. I na drugim mjestima, predsjednik Putin je uvijek isticao saradnju Rusa i muslimana na tlu Rusije ali i van nje. Danas svoje najvažnije državne interese, zahvaljujući pomoći Rusije, štite dvije velike muslimanske zemlje: Iran i Turska, ali i mnoge manje, koje sada žele otvorenu i pouzdanu saradnju.

Zato ovaj teroristički akt nimalo nije slučajan a ni jednostavan.

Svakako, izvršilac može biti radikalni islamista i on to vjerovatno i jeste.

Ali ako su baš sve mačke u mraku crne, ne znači da to treba prihvatiti kao objektivnu činjenicu, nego da ih treba osvijetliti.

Nisu sve brade stvarne – neke su dio maske, neke su nalijepljene da bi simulirale jednostavne i neprijatelju mira tako potrebne odgovore.

Nisu svi islamisti isti, niti su svi pripadnici Islamske države.

Izreći ću i jednu smjelu misao za ovaj trenutak opšte insuficijencije informacija i činjenica: Ne vjerujem da Islamska država ima kapaciteta za ovu vrstu akcija koje ne predstavljaju njenu primarnu orijentaciju a još manje vjerujem, da su motivisani napadati Rusiju u trenutku kada vojska Sjedinjenih Američkih Država brutalno razara najveći i najvažniji grad za nju, Mosul, i vjerovatno drži u okruženju neke komandne potencijale, emire i šejhove ove monstruozne organizacije.

Naravno – oni bi to uradili ali, nisu sposobni niti opredjeljeni da težište sukoba izmještaju tako duboko u neprijateljsku teritoriju, nego su kao vojno-politička organizacija formulisali specifičnu doktrinu borbe u gradskim četvrtima i naseljima, gradeći na taj način specifičnu liniju fronta.

Al Kaida je druga priča: kao geopolitički partner zapadnih vlada (SAD, Velika Britanija i Izrael), jednostavnim organizovanjem ćelija među kojima ne postoji tako čvrsta koordinacija svoju borbu upravo vodi terorističkim akcijama u naseljenim mjestima – u dubini neprijateljske teritorije. Ne bira mete i jednostavno i brutalno ubija po obdaništima, trgovima, pijacama, gradskom prevozu ali napada i brodove, avione i podzemne željeznice. To je ona ista Al Kaida koja je pokrenula muslimane Kavkaza u neviđene zločine protiv svojih komšija i vlastite države. Djelujući decenijama na izgradnji te labave organizacione forme i infrastrukture, Al Kaida je lojalnost svojih pripadnika gradila uvijek na osnovama saudijskog islamskog svetonazora – vehabizma, i specifičnog koncepta političkog radikalizma Muslimanskog bratstva. Kruti dogmatski principi i politički ciljevi iz prošlog vijeka te bijes što osim mrtvih na njihovom putu nije bilo drugog rezultata, i danas pokreću ovu destruktivnu organizaciju u ovakve i slične terorističke akcije.

Te akcije su finansijski, logistički i obavještajno podržane ponekad i od Francuske ali najsnažnije od SAD, Velike Britanije i Izraela.

Pitanje jesu li oni mogli izvršiti ovakav teroristički napad daje jednostavan ali dvosmislen odgovor: jesu mogli ali vjerovatno nisu.

Jer, daleko je Sankt Peterburg od Centralne Azije a tumačiti jedan klasični teroristički akt ne znači ostati usidren pogledom i tehnikom na vratima onog vagona čija je slika, sa ružnim bradatim licem vjerovatnog ubice, obišla svijet podržavajući jednostavne analitičke konstrukcije.

Ne postoji samo uže mjesto izvršenja terorističkog akta nego i njegova šira dimenzija u prostoru – ona geopolitička. Nije napadnut samo jedan metro.

Sankt Peterburg je daleko od Kavkaza – od Dagestana i Ingušetije gotovo 3.000 kilometara, od Groznog preko 2.500 km. A daleko su i objektivni interesi da se Rusija kažnjava na svome krajnjem sjeveru, kada se ta poruka koja se šalje sa obale Nevskog zaliva i Baltičkog mora mogla jednako snažno poslati iz Moskve koja je duplo bliža a predsjednik Putin je češće u samoj Moskvi.

Ako iza ovoga stoji bilo koja organizacija sa Kavkaza onda te organizacije nisu samo zločinačke nego predstavljaju i organizacije lišene elementarnog razuma, koje okupljaju, gomilu budala nesposobnih da realizuju ijedan proklamovani politički cilj.

Ovaj teroristički čin je ipak sa pečatom zapadnih službi.

Nordijske zemlje kao i sama Finska predstavljaju danas vojnu bazu NATO pakta u kome zapadni stratezi ne planiraju samo veliki sukob nego i seriju incidenata i napada usmjerenih da izazovu nestabilnost Rusije i dovedu u pitanje svrsihodnost vojnog angažmana u Siriji. Taj angažman smeta poraženoj američkoj politici koju simbolizuju Klintonovi i Obama, i on jasno detektuje geopolitičku nesposobnost američke vlade da upravlja složenim procesima koje je sama izazvala i pokrenula.

Zato je kod istrage ovog terorističkog akta veoma važno posmatrati taj aspekt.

On nije samo bezbjednosni nego i odbrambeni: ugrožavanje Rusije na njenim graničnim tačkama, davanje primjera da je to moguće i vrlo efektno, izazivanje psihoze i demoralisanje lokalnog stanovništva na granici a posebno sijanje sumnje u vjerodostojnost političke strategije vlastite vlade u sferi borbe protiv terorizma… i mnogo čega drugog, usmjereni su na slabljenje odbrambenih sposobnosti Rusije.

Odgovor na ovaj teroristički čin, po meni, nije u „društvenim odnosima“ i političkim a neostvarenim ambicijama pojedinih etničkih grupa, nego je primarno u odbrani države i prava – u njenoj sposobnosti da prepozna razliku između narušavanja javnog reda i mira i ugrožavanja sposobnosti države da se brani.

Rusija je napadnuta spolja i u ovoj istrazi moraju zajedno učestvovati vojne i bezbjednosne strukture, kako bi nedvosmisleno utvrdili sve aspekte ovog terorističkog čina i istovemeno pravilno odgovorili na njega u svim sferama.

Naravno da u to ja nimalo ne sumnjam: čak i pod pretpostavkom da u nekom kontejneru savjesni građani otkriju lične karte i pasoše nekog od izvršilaca ovog čina, mora se doći do onih stuktura i sistema koji su planski organizovali ubistvo nevinih ljudi, zbog vrlo sumnjivih geopolitičkih ciljeva.

Na ovaj tački se više ne brani samo Rusija nego i svjetski mir.

Samo je Rusija sposobna odgovoriti tom teškom zadatku i izazovu.

(Dževad Galijašević, Fond tsrateške kulture)

 

KOMENTARI



4 komentara

  1. goran says:

    Citiram iz teksta: "Te akcije su finansijski, logistički i obavještajno podržane ponekad i od Francuske ali najsnažnije od SAD, Velike Britanije i Izraela."

  2. micky says:

    Saudijski satrapi... a sve Putinovi "partneri"... Ovaj sljam saudijski treba usranom motkom dok je jos vremena. Al Putin cuti i "pregovara". O glavu ce mu se to obesiti. I njemu i Rusiji.

  3. Za Srbiju says:

    Odlična analiza.

  4. sergej says:

    To je za oboreni Izraelski avion, nalogdavca treba tražiti u Vašingtonu, Londonu, Izraelu . Kada pukne u Rusiji odmah treba da pukne u Londonu i Vašingtonu pa će te videti da nigde u svetu neće biti terorističkih bombi. Priča o terorizmu je samo farsa iz navedeni centara se upravlja gde će bomba eksplogirati. Nije Mecejn posetio Raku u Siriji tek tako Ameri,Englezi,Izrael su sponzori terorizma i organizatori.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *