Ердоганова освета

Erdoganova osveta

2 avgusta 2015

Bosko Jaksic 45Piše: Boško Jakšić

Turska se posle godinu i po dana ustezanja i udaljavanja od saveznika u NATO-u konačno odlučila na vojnu intervenciju protiv pripadnika Islamske države preko granice sa Sirijom, ali uporedne operacije protiv Kurda ukazuju gde su pravi ciljevi. Sadašnji signali nagoveštavaju da je predsednik Redžep Tajip Erdogan više zainteresovan da krene protiv Kurda u Turskoj, Iraku i Siriji nego da napada islamiste.

Potvrđuju se sumnje, koje je Ankara uporno demantovala, da je nespremnost Turske da se vojno angažuje protiv ID bila određena zvaničnim prioritetima po kojima islamisti predstavljaju manju opasnost od „terorista” Radničke partije Kurdistana (PKK) i snaga Partije demokratske unije sirijskih Kurda. Bombardovani su logori PKK-a u planinama Kandil na severu Iraka. Primirje vlasti i PKK-a, koje je bilo na snazi od marta 2013, razneto je u paramparčad otvarajući sumorne perspektive nastavka decenijskog sukoba u kojem je poginulo više od 40.000 ljudi.

U Siriji je na listi turskih problema režim Bašara el Asada na prvom mestu, sirijski Kurdi na drugom, a islamisti tek na trećem. Zato Ankara sirijske Kurde, retke koji uspešno smanjuju teritoriju kalifata i zbog toga imaju podršku Zapada, pokušava da prikaže kao opasnije od Islamske države.

Barak Obama nesumnjivo je zadovoljan sporazumom sa Turskom o stvaranju zone bezbednosti na severu Sirije koju treba osloboditi prisustva islamista, ali predsednik SAD mogao bi da bude neprijatno iznenađen ukoliko se ispostavi da Ankara tu zonu želi da iskoristi da ograniči rastući uticaj grupa sekularnih sirijskih Kurda. Sem ukoliko Amerikanci nisu prodali Kurde zbog Turske.

Operacije turskih snaga bezbednosti i kampanja režimskih medija protiv aktivista prokurdske Narodne demokratske partije (HDP) unutar zemlje dodatno potvrđuju ko je Erdoganova ključna meta. Erdogan se sveti. Besan je jer je ulaskom HDP u parlament posle junskih izbora onemogućeno da vladajuća Partija pravde i razvoja (AKP) zadrži apsolutnu većinu, čime su propali njegovi planovi da se donese nov ustav koji predsedniku daje ogromnu moć.

Pridružujući se koaliciji protiv islamista, Erdogan ubira poene, pre svega kod Amerikanaca, dok ratom protiv Kurda i diskreditovanjem lidera HDP pokušava da razbukti nacionalistička osećanja protiv kurdskih „terorista” i pripremi teren za prevremene izbore na kojima očekuje ubedljivu pobedu.

Dvostruki rat protiv Islamske države i Kurda i prekid primirja sa PKK od strane prelazne vlade Tursku ponovo uvodi u period visoke neizvesnosti otvarajući vrata unutrašnjem nasilju.

Raspaljujući krizu sa Kurdima kako bi dobio izbore, Erdogan se zarad sopstvene moći opasno poigrava budućnošću Turske.

(Politika)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *