Eto Hrvatskoj i sankcija

Eto Hrvatskoj i sankcija

17 septembra 2013

Tomislav KlauškiPiše: Tomislav Klauški

„Nisu nas ljudi birali da popustimo na svaki pritisak iz Bruxellesa, da reagiramo na svaki pokušaj blefa… Mi se ničim ne kockamo… Ovo nije problem, a kamoli ozbiljan problem… Nitko nije pokazao interes, to nije tema“.

Tako je govorio premijer Zoran Milanović u svom posljednjem intervjuu RTL televiziji.

A na opasku voditelja da se krši pristupni ugovor s EU, samozvani „čuvar hrvatskog ugleda“ bahato je uzvratio: „I što će biti? I što će se dogoditi?“.

Ništa posebno. Osim što će se Hrvatska naći na udaru sankcija.

Ali ne treba se zbog toga posebno uzrujavati. Hrvatska je već desetljećima pod nekakvim sankcijama.

I nakon Tuđmana Milanović

Prvo zbog Tuđmanove politike prema BiH, pa zbog zločina nakon Oluje, pa zbog gušenja medija i obračuna s opozicijom krajem devedesetih, zatim zbog nesuradnje s Haaškim sudom, pa zbog ZERP-a, pa zbog korupcije, pravosuđa i tko zna čega još. Popisu nema kraja.

A sada se na sve to nadovezao Zoran Milanović svojim natezanjem s Europskom komisijom oko „Lex Perković“.

Tjednima su iz Bruxellesa stizala upozorenja da bi Hrvatska mogla biti kažnjena zbog zakona o europskom uhidbenom nalogu, i tjednima se premijer Milanović, uz tiho sekundiranje ili oportunističko skrivanje koalicijskih partnera i šefa države, ponašao kao da se ništa ne događa.

A vlak je uredno jurio prema zidu.

Nekog se ipak štiti

Pa je tako Milanović govorio da „on nikoga ne štiti“. Ali se hvalio da vremenskom odredbom 2002. godini kao granici za izvršenje djela želi zaštititi hrvatske branitelje od načela „univerzalne jurisdikcije“, odnosno tužbi pred stranim sudovima.

Potom je najavio da će ipak ukinuti tu odredbu, ali da će izmjene zakona stupiti na snagu tek u srpnju iduće godine, dokad namjerava Ustavom ukinuti zastaru na politički motivirana ubojstva. A za branitelje ga više nije briga.

Što dulje traje, priča je sve luđa. Primjerice, kad govori o tome kako želi zaštititi branitelje od optužnica pred nekih od europskih sudova, Milanović zapravo implicira da je spreman zaštititi čak i potencijalne ratne zločince.

Premda o izručenju odlučuju sudovi, a ne Vlada. Što i jest poanta Europskog uhidbenog naloga.

Ili kad u pismu Jose Manuelu Barrosu plasira najavu da će Hrvatska ipak uskladiti zakon s onime što je potpisala u Pristupnim pregovorima, odnosno izbaciti spornu vremensku odredbu, ali prešuti namjeru da primjenu tog zakona odgodi za godinu dana.

Kvartovski klipan

Da se ne govori o tome da pozivanjem na slične primjere u EU podsjeća na kvartovskog klipana koji misli da može razbiti prozor samo zato što ga je „onaj drugi isto razbio“.

Nisu ovdje, dakle, problem samo sankcije, pa čak ni one financijske, premda se govori o milijardu kuna. Procedura je ionako komplicirana, kao mnogo toga u EU, pa treba tek vidjeti hoće li i kada te sankcije stupiti na snagu.

Problem je u poruci Bruxellesa, u slici koju Milanović ostavlja u Europi, o sramoti koja se nanosi čitavoj državi, o prijetnjama kažnjavanjem koje su gotovo jednako pogubne kao i same kazne. Kao što je problem i u tome da HDZ počinje zvučati kao razumna stranka.

I to sve oko „nevažnog“ zakona i oko čovjeka „kojeg nitko ne štiti“. Osim što se izmjenama zakona dva dana prije ulaska u EU onemogućilo njegovo izručenje Njemačkoj. A novim izmjenama prolongira njegovo izručenje do srpnja iduće godine.

Što bi Milanović rekao da se na isti način onemogućava izručenje nekog od domaćih kriminalaca ili tajkuna iz neke od europskih zemalja? Vjerojatno ništa.

Povratak u devedesete

Uglavnom, Milanović nas je ovim svojim ratom, ali ne više s Viviane Reding „koja se nalazi u predizbornoj kampanji“, kako to tvrde Milanović i Biljana Borzan, nego s cijelom Europskom komisijom, vratio u Tuđmanove devedesete. Kad se Hrvatskoj prijetilo sankcijama, kad joj se nije vjerovalo kad se s njome ratovalo i kad je Mate Granić pokorno gutao prijetnje u ime Tuđmanova režima.

I opet, nije jasno što Milanović zapravo želi postići? Što želi dokazati? I kome?

Protiv njega nisu samo Karamarko i politička desnica, već i HNS, Ivo Josipović, Josip Leko, dobar dio medija koji ga je nekad podržavao, zajedno s dobrim dijelom građana koji u anketama tvrde da je Bruxelles u pravu i da Josipa Perkovića treba izručiti.

Koga briga što Milanović misli da je u pravu. Koga briga za druge europske primjere, za ustavno ukidanje zastare, za prepucavanje s HDZ-om. Ovo više nije igra, nego ozbiljna međunarodna kriza. I ovo što se događa sve manje liči na politiku, a sve više podsjeća na dijagnozu.

Ali znate što? Za to nije kriv samo Milanović. Već i oni koji ga u tome podržavaju, oportunistički šute ili poslušno u parlamentu dižu ruke.

(24sata.hr – Zagreb)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. Dragan iz Nisa says:

    Da mi kaze neko od Vas Hrvata, da li je sada bolje, kada imate Novu LJepu Vasu Domovinu bez Srba? Da li su Vam oni toliko smetali svojim prisustvom, da ste morali uda izvrsite takav genocid nad Ljudima sa istim obicajima i kulturom kao Vasom, Nasom? Hriscani? Sta to bese? Pre Hriscanstva isti bismo, o "Bosnjacima" drugom prilikom. Pamti li se slucaj u Srbiji da je ubijen Hrvat, ili bilo ko drugi na nacionalnoj osnovi, u periodu raspada Jugoslavije? Pa mi u Nisu vecinom pisemo latinicom, i to je za nas normalno! Kakvih Vi to problema imate da nas toliko mrzite? Dajte da izadjemo i te nametnute nacionalisticke formule i Skupa prezivimo NOVI SVETSKI I EU PREDAK!!!! ILI su vam drazi komsije MUDZAHEDINI sa svojim vec autohtonim posedima u Bosni? ALO ISTI JEZIK PRICAMO! sto i u Briselu konstatovase U NAS JEZIK! P.S. Puno pozdrava pravim, neiskompleksiranim "BALKANCIMA", "KOLOVENIMA", "VINCANCIMA" i svima koji objektivno i nepristrasno VOLE SRCE Evrope , a to smo svi MI slozili se ili ne , nije sve jedno!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *