Evo gde da tražite posao u Srbiji

Evo gde da tražite posao u Srbiji

23 marta 2014

?? ???????? ?Ukoliko pitate nekog statističara gde je u Srbiji najbolje potražiti posao, sigurno bi vam odgovorio – u Lazarevcu ili Kostolcu.

Naime, ovim opštinama prosečne plate najviše su u našoj zemlji i prelaze 65.000 dinara.

Isto tako, sasvim sigurno savetovao bi da izbegavate Žitište, Babušnicu ili Blace. U ovim mestima mesečna zarada je manja od 20.000 dinara.

Ove dve „finansijske slike” Srbije najbolji su pokazatelj regionalnih razlika i nejednakosti u našoj zemlji i trenda raslojavanja koji traje već godinama. Osim toga, pokazuju nam da je mnogima i dalje nedostižna ionako mala prosečna zarada, koja je prema poslednjim podacima, u januaru iznosila 37.966 dinara.

Osim regionalnih razlika u visini mesečnih zarada, možda je još drastičnije socijalno raslojavanje koje diktiraju delatnosti u kojima zaposleni rade. Tu nam statistika kaže da su najveće plate onih koji rade u vazdušnom saobraćaju, jer je tu mesečni prosek 95.718 dinara! Na dnu liste su delatnosti u kojima je prosečna plata na neki volšeban način ispod republičkog minimalca koji iznosi oko 20.000 dinara. Na primer, oni koji rade u proizvodnji odeće zarađuju 18.361 dinar mesečno.

Statističari bi srednjoškolcima sasvim sigurno savetovali i da biraju fakultete koji bi im kasnije omogućili posao u energetici, eksploataciji uglja ili u snabdevanju strujom i gasom, jer je tu prosek zarada iznad 70.000 dinara. To, nam uostalom, otkriva i otkud Lazarevac ili Kostolac u vrhu liste zarade. Jer, u blizini su kopovi Kolubare i Kostolca. Zanimljivo je i da su do pre godinu ili dve zaposleni u bankama i finansijskim institucijama bili neprikosnoveni po visini zarada, ali sada ih je sektor energetike potisnuo, pa je prosek zarade u bankama i osiguranjima nešto iznad 63.000 dinara. Osim njih, dobro su plaćeni i svi oni koji su uhlebljenje našli kod mobilnih ili kablovskih operatera jer zaposleni u telekomunikacijama mesečno zarade više od 65.000 dinara.

U najplaćenije (one koji zarade iznad proseka) ubrajaju se i oni koji rade u lizing kompanijama, zaposleni u kadrovskim službama, informacionim tehnologijama i marketingu. Najmanje plaćeni građani Srbije rade u ugostiteljstvu, obradi drveta, trgovini, poljoprivredi, pa i novinarstvu.

Goran Nikolić, ekonomista Instituta za evropske studije, kaže da ovi podaci pokazuju da su u Srbiji regionalne nejednakosti veoma izražene i da raslojavanje vremenom postaje sve veće.

„Ali, regionalna politika koja se zagovara, odnosno nastojanje da se svaki deo zemlje podjednako razvija, može da bude veoma skupa. To ne treba raditi po svaku cenu, jer je u nekim situacijama jeftinije za državu da dopusti da se neki kraj osipa i gravitira ka većem gradu, nego da se u njega ulaže i pravi auto-put koji je neisplativ„, objašnjava Nikolić.

Prema njegovim rečima, najveća ulaganja i najviši standard su na potesu Beograd – Novi Sad i to ne samo zbog blizine auto-puta i dobrih lokacija, već i zato što su to dva najveća tržišta u našoj zemlji.

„Beograd je, prema proizvodnji i dohotku, dvostruko razvijeniji od ostatka Srbije. Ali, to je trend u svakoj zemlji u Evropi. Gotovo svuda je glavni grad najbogatiji i razvijeniji. Osim možda Rima koji nije bogatiji od Milana ili Madrida koji nije dostigao Barselonu „, zaključuje Nikolić.

Ovakve razlike u platama su logično i uzrok razlikama u kupovnoj moći stanovništva. Zato najveći trgovinski lanci koji imaju supermarkete širom naše zemlje, često imaju dva cenovnika – jedan za Beograd, a drugi za unutrašnjost. Cene namirnica u većini velikih trgovinskih kuća varira, u proseku, oko sedam odsto od grada do grada, što znači da ima proizvoda koji svuda isto koštaju, ali i onih čije se cene kod istog trgovca razlikuju i više od deset procenata. Uzrok tome je, objašnjavaju trgovci, prilagođavanje standardu lokalnog stanovništva, jer prosečna plata nije ista. Osim toga, na lokalu trgovci često sarađuju sa tamošnjim dobavljačima koji nude jeftinije proizvode, ali na niže cene nego u prestonici utiče i to što je cena zemljišta, zakupa ili komunalija u unutrašnjosti višestruko niža nego u glavnom gradu.

„Cenovni nivoi se najčešće razlikuju među regionima jer na njih presudno utiču kupovna moć stanovništva, troškovi izgradnje, zakupa i održavanja objekta, ali i plate zaposlenih“, objasnila je Martina Petrović, portparol „Deleza” za Srbiju i Bosnu i Hercegovinu.

(Politika)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *