ЕВО ШТА ЈЕ СРБИЈИ ПОТРЕБНО док се на БАЛКАНУ СУКОБЉАВАЈУ ВЕЛИКЕ СИЛЕ

EVO ŠTA JE SRBIJI POTREBNO dok se na BALKANU SUKOBLJAVAJU VELIKE SILE

7 novembra 2021

Piše: Božidar FORCA

PAMETNA moć je osnovni način i put rešavanja srpskog pitanja u uslovima sukoba velikih sila na Balkanu.



Živimo u državnocentričnom međunarodnom poretku, gde je suština poretka sukob. U tom sukobu se ništa nije promenio otkako ga je Hantington prikazao još devedesetih godina: Zapad je sa svima u sukobu, a poslednji će biti između Zapada i islama.

Kako su međunarodni odnosi spojeni sudovi, sukob moramo vezati sa nižim i višim „stepenicama“.

Iz zapadne sfere dolaze stavovi poznavalaca prilika na Balkanu a te stavove preuzimaju i njihovi državni zvaničnici, koji kažu da su na zapadnom Balkanu samo tri problema: Makedonija-Kosovo, Beograd-Priština, BiH i Republika Srpska. Po njima, generatori problema su Srbi u dva od tri slučaja, a taj treći je rešen – kako je rekla predstavnica Engleske u UN.

Pri ovome treba da razumemo šta je Zapad. Da li je to Austrougarska, Nemačka, Francuska, Itaija iz onog vremena, kad su počeli problemi nove istorije srpskog naroda? Ili je to NATO 1949-te ili je to NATO i EU iz 1999-te odnosno 1992-ge, ili sadašnji EU i NATO, ili G7, atlantisti – kako kaže Dugin?

Logično, ja ću se u svom radu fokusirati na Ameriku, Veliku Britaniju, Nemačku i Francusku! Jer, ja ne mogu da stavim odrednicu da je Makedonija Zapad, iako je NATO, da je Bugarska Zapad ili da je Turska Zapad.

U srpskom jeziku postoji stilska figura „slovenska antiteza“. Po tom sistemu – pitanje, negativno pitanje, odgovor – i ja hoću da izložim šta je to zapadna antiteza.

Moja centralna pitanja idu od ključnog igrača: šta je Amerika danas, koje su njene veze i šta je NATO danas?

Videli smo povlačenje Amerike iz Avganistana. U tom povlačenju nju uopšte nije bilo briga kako su se povukli Nemci, Francuzi – njihovi saveznici u NATO.

Kakav je odnos unutar NATO? Turska se zbližava sa Rusijom.

Šta je sa Bugarskom? Iz iskustva znam da na jedan način izgledaju sastanci NATO kad prisustvuju Bugari, a na drugi – kada ne prisustvuju.

„Sve što mi kažemo danas, to Bugari sutra kažu Rusima“. To je bilo objašnjenje za tu razliku.

Dalje, odnos Amerike, Rusije i Kine je sada poznat: linija vatre sa Rusijom (baltičke zemlje, Belorusija, Ukrajina, Gruzija, Nagorno-Karabah, Moldavija i naročito Balkan).

U EU su pitali – koliko imate interesa na Zapadnom Balkanu. Odgovor je bio – 6. Ali, da se Vučić ne bi ljutio (zbog Kosova), rekli su 5.

Kad su pitali Ruse, rekli su – samo 2. Pitali su: koja? Odgovor je bio: Srbiju i RS, ostalo je NATO!

Pa, kakav će biti dalji odnos kada su Rusi označeni kao generator nebezbednosti, a Kinezi ekonomski rivali?

Krenimo i na drugu stranu, gde situacija posle Bregzita nije ista i gde je pitanje kako će izgledati odnosi posle izbora u Nemačkoj. I, kakav će biti odnos u samoj Evropi kada imate nekoliko centara i krugova moći?

Ova pitanja navodim jer nas upućuju na zaključak da Zapad nije onaj koji je bombardovao Srbiju 1999-te, a pre toga Republiku Srpsku.

Svetski poredak je već multipolaran!



Kada je Merkelova bila u oproštajnoj poseti kod Putina, a povodom anegdote da on pravi novu transsibirsku prugu – pitala ga je da li će pruga imati jedan kolosek. On je rekao – Vi evropljani krenite prema Vladivostoku, a ja ću prema Evropi. Ako se suarimo – biće jedan kolosek, a ako se mimoiđemo – značiće dva! Simpatična anegdota.

Posle ove digresije, vratimo se na balkanska pitanja i način njihovog rešavanja.

Sva su rešavana ratom. I bugarsko i tursko i južnoslovensko, pa i srpsko.

Sad su otvorili i druga pitanja: bošnjačko, crnogorsko, albansko, hrvatsko.

Stiče se utisak da su zapadni moćnici krenuli da ih rešavaju abecedno, od Albanaca.

Uvek se pitaju veliki. Mali su uvek u poziciji da im veliki kroje kapu. Jedan analitičar je rekao da ko god je rešavao balkansko pitanje, posle su drugi rešavali o njemu.

A ja pokušavam da nađem odgovor na pitanje – da li mogu mali bar nešto da se pitaju?

Srbija je nedovršena država sa nerešenim pitanjem Kosova i Metohije. Republika Srpska se gura u unitarizaciju Bosne, po modelu da se što pre ugura u NATO i time oslabi pozicija Srbije povodom Kosova.

Dalje, pogledajmo kakva je pozicija Srba u Sloveniji. Nisu ni nacionalna manjina! O Hrvatskoj, Makedoniji i Crnoj Gori ne treba ni da ga govorimo.

Sa Zapada nije došao ni jedan proces koji bi imao naznaku da se kreće u ostvarenje srpskih interesa. Od razbijanja Jugoslavije, Klintonovog stvaranja muslimansko-hrvatske Federacije u borbi protiv Republike Srpske, glavni organizatori Dejtonskog sporazuma i njegovog štićenja IFOR-om, do stvaranja Saveta za implementaciju mira, visokih predstavnika kojima je zamenik uvek Amerikanac, pa sve do pritisaka da BiH nastavi put u NATO (a time i uslovljavanja za kandidaturu u EU). Dakle, u BiH je jedna susretna strategija EU i NATO, strategija „štapa i šargarepe“.

To nije samo u BiH, nego i sa drugim narodima na Balkanu.

Makedonija i Albanija treba da otpočnu pristupne pregovore, ali ne može jer ne da Makron.

Kosovo i Metohija ima SSP i treba im vizna liberalizacija, ali je ne mogu dobiti jer se kao uslov postavlja odnos Beograd-Priština.

Isto tako, Beograd dobija „ne može“, dok „ne normalizuje odnos“ sa Prištinom.

BiH mora da ispuni uslove da bi stekla kandidaturu.

To pokazuje da NATO diktira, a EU nam govori: doći ćete u oblast vladavine prava, procvata ekonomije…

Jednom prilikom sam izrekao ideju da EU treba da nas primi sve odjednom, pa će Srbi ići Srbima, Hrvati Hrvatima, mada ne znam kome bi išli Bošnjaci… ali, tako bi se relaksiralo sve.

Sad hoću da kažem nešto o ideji pametne moći i šta znači za Srbe.

Za Srbe ona, kao prvo, znači da se striktno pridržavaju postignutih sporazuma i dogovora, jer tako pokazuju odgovornost, a i ti sporazumi idu nam na ruku. Tu mislim na Rezolusiju 1244, Briselski sporazum i Dejtonski sporazum.

Moć je jedan od atributa države, a moći nema bez slobode manevra. Zato je druga poluga pametne moći – strateško partnerstvo (spoljni manevri kretanja, da ne bismo bili sabijeni uza zid kao 1999-te).

Treća i jedna od ključnih stvari, Srbi moraju imati nacionalnu strategiju. Ona ne mora biti dokument kojim će se mahati i biti zavedena pod nekim brojem i imenom. Homogenizacija je najbitnija u ovome trenutku.

Deo pametne moći mora biti i jačanje ekonomije – i regionalnog i unutrašnjeg dela. Otvoreni Balkan je jedan od tih vidova.

U politici su samo dva principa: konsenzus i kompromis. Unutra -konsenzus. Spolja – kompromis.

U tom slislu, imam u vidu da bi trebalo minimizirati unutrašnje političke interese raznih opcija koje moraju dati primat zajedničkim interesima.

KOMENTARI



2 komentara

  1. milorad5 says:

    srbija je već jednom ranije rešila balkansko pitanje,rešila ga je kao "mali" igrač VELIKIM topovima i VELIKIM junaštvom.TAKO se sa njima igra ta igra,kad pričaš pričaj,kad počneš da pucaš, pucaj,nemoj slučajno da promašiš i onda je mir i red u kafani, bar neko vreme.Mi treba da imamo snažnu i ozbiljnu armiju ne toliko veliku ali opasnu i brzu ,pre svega za domaće neprijatelje koji nas okružuju, jer oni su i glavna vojska koja će nas napadati,neće englez ovde doći jer zna da se neće vratiti kući skoro sigurno.Ova okolna djubrad treba da budu na kratkom lancu kada je srbija u pitnju i knozi gospodara koji god da su im gospodari treenutno.Jedino tako i oni i gazde neće nešto da se zaludjuju lovom na nas srbe.IZRAEL je dobar primer kako se to radi,pričali su i pričali i kada je došlo do pucnjave,e pa arapska koalicija ni DAN DANAS ne sme da pokuša napad na njih.To je način, uz dobre i jake saveznike koje mi IMAMO, sa jakom armijom i mi nemamo brige.Okolna tevabija je već pokazala sopstvenu vrednost i kvalitet,opadaju im države i raspadaju se po svim šavovima jer oni su nesposobni da imaju ozbiljnu državu,čitave generacije su tamo učene da je svaka država neprijatelj i iz potaje se borili protiv svakog civilizacijskog dostignuća,drumski razbojnici ostaju drumski razbojnici, i najgore što smo mi srbi iz obe jugoslavije dobili i poneli je upravo druženje i mešanje sa tim šljamom koji ne može čak ni narodom da se nazove, jer nemaju ni državotvornu ni kulturnu misiju ili potencijal,to je sve amorfna pljačkaška masa sa oružjem i kao takvi i treba da se tretiraju,zato armija.Evo sad se okupljaju u vašingtonu da traže pomoć za još jedan pljačkaški poduhvat,odgovotr na to mora da bude opasno žestok,utucati ih pre ne go što uopššte nešto dobiju tamo ,mada sada kako stojhe stvari niošta dobiti ni neće,ali vaspitna zauška je poželjna ,CELOJ udruženoj ekipi i tako u krug,oni sanjaju i zamišljaju a mi ,šamarčinu da odšrafi hglavu i ponovo i ponovo i uskoro će da mašataju o nečem drugom a ne o srbiji,konclogorima i srpskim glavama na kocu,TAKO se to radi tasko su naši stari uradili , i jediona grešak im je bila glupa kračljevska kuđa koja je LOPOVE i UBICE primila u naš dom, kad su došli da kukaju potpuno razbijeni i poraženi.

  2. Gagi says:

    Ko zna sta je Srbiji potrebno, Srbima vise nista nije potrebno. Sta to Srbin sutra da brani, tudje fabrike, autoputeve, tudja izvorista vode i banje. Mozda ce da brani raskopanu Moravu i tudja planinska skijalista, sve ove hotele komunistickih kapitalista. Hoce li Srbi da brane svoju industriju i megamarkete, nema Srbin vise sta da brani jer vise nista nije njegovo. Mi smo momentalno nezeljeni gosti u "svojoj" drzavi, tako se i ophode prema nama. Nece vise Srbin da brani ni svoju njivu, nema od nje vise nikakve koristi jer sve sto mu rodi to i baci, nece "njegova" drzava da otkupljuje nista od njega, mora da pomogne uvoznickom lobiju da bi zaradili jos koji milion. Ovaj Srpski narod kao da je oslepeo i poludeo, nije nikako u stanju da sagleda realnost. Kome mi to placamo takse i reket za sopstvenu imovinu i zivot u "svojoj" drzavi, ko je to postao nas gazda da nas globi i reketira na svakom zivotnom koraku. Da nisu to mozda ovi novi okupatori koje narod ne vidi i ne prepoznaje, koji su se vesto sakrili i navukli razne maske dobrote i humanosti. Jos samo fali da se narod nagovori na neku novu pogibelj i stvar je zavrsena. Internacionalna katolicka infrastruktura je po zemlji razmestena i pokupovali su sta im je bilo potrebno, jos je potrebno da Srbi izginu ili ostanu u minornom broju zbog tudjih interesa i kapitala i plan od 45-e o pokatolicenju ovog prostora je uspeo u potpunosti. Gnusna je laz da je komunizam samo privremena i prelazna faza ka socijalizmu, to je prelazna faza ka katolicizmu.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *