ЕВО ЗБОГ ЧЕГА Србија тражи Насера Орића

EVO ZBOG ČEGA Srbija traži Nasera Orića

24 oktobra 2017

Protiv Nasera Orića i još četiri njegova saradnika u Srbiji se vodi postupak zbog ubistva devet srpskih civila jula 1992. Orić je nedavno u Sarajevu oslobođen krivice za zločin nad Srbima.

Tužilaštvo za ratne zločine Srbije podnelo je zahtev za sprovođenje istrage početkom avgusta 2011, a Viši sud odobrio je njeno sprovođenje u prvoj polovini decembra iste godine, saznaje „Blic“. Osim Orića, postupak se vodi i protiv Hakije Maholjica, Smaje Mandžića, Nurije Husića Senahida i Amira Mehmedovića Geze.

U rešenju se navodi da su osumnjičeni zločin počinili sa sada pokojnim Zulfom Tusunovićem, kao i sa pripadnicima Teritorijalne odbrane BiH, za koje nema bližih podatka: Velidonom Delićem, Harizom Ahmetovićem, Azemom Mulalićem, Mithadom Otanovićem, Sejadom Halilovićem, Sarijom Mulalićem, Mujom Mandžićem, Šabanom Avdićem i Edibom Zukićem. U zločinu su učestvovali i nepoznati pripadnici specijalne jedinice „Kondor“ i 16. muslimanske istočne brigade Armije BiH.

Oni se terete da su u prekršili Ženevsku konvenciju o zaštiti građanskih lica za vreme rata, kao i o zaštiti žrtava nemeđunarodnih sukoba. Terete se za ubistva, mučenja, zastrašivanje, teror, nečovečna postupanja, da su palili i uništavali imovinu srpskih civila s ciljem da stvore etnički čistu teritoriju. Za Orića je utvrđeno da je bio komandant opštinskog štaba TO Srebrenica i svih jedinica podređenih štabu, kao i član ratnog predsedništva u Srebrenici.

Osumnjičeni su dogovorili napad na srpska mesta u okolini Srebrenice početkom jula 1992, na sastanku održanom u kući u mestu Buljim. Tako su 12. jula 1992. organizovali napad na mesto Zalazje u Donjim Potočarima. Prethodno je u Lehovićima kod sela Šušnjari, u ranim jutarnjim satima izvršeno postrojavanje pripadnika jedinice „Kondori“ i TO Srebenica. Orić je održao govor: „Napadamo na Zalazje, da se isteraju Srbi i četnici iz Srebenice. Imate odrešene ruke u slučaju da nekog zarobite, možete mu raditi šta god hoćete, što stignete, čistite, čistite samo da oslobodimo, da ih oteramo odatle, ne ostavljajte ni kokoši, ni svinje, ništa.“

Napadači su se podelili u dve grupe, pri čemu je Avdić predvodio jednu, a Smajo Mandžo drugu. Opkolili su Zalazje i krenuli u napad uzvikujući: „Alah egber, juriš, napred, hvataj četnike, kolji!“ Civilne kuće bile su razarane teškim naoružanjem, protivavionskim mitraljezom, minobacačima, „zoljama“, ručnim bacačima. Posle višečasovne borbe, malobrojne srpske snage su se povukle prema Sasama. Razrušene kuće su zapaljene i minirane.

Orić i ostali osumnjičeni, kao i pokojni Tursunović i izvesni Mrki zarobili su grupu od sedam muškaraca i ženu M. R., odveli ih do proširenja na putu koji vodi prema Srebenici, usput ih udarajući i psujući. Zarobljena M. R. je nekoliko puta usled udaraca padala i ponovo se dizala. Zaustavili su ih, opkolili i svi zajedno udarali kundacima, šakama i nogama uzvikujući: „Jebem ti mater četničku, šta ćeš ovde!“

Zatim je Tursunović, po naredbi Orića, zaklao šest muškaraca. Kad je to videla , M. R. je rekla Oriću: „Nećeš valjda mene da ubiješ?“ On je odgovorio: „Neću ja, nego će Čiča“, misleći na Tursunovića, koji ju je i zaklao. Orić je izdvojio iz grupe sudiju Slobodana Ilića (46), šutirao ga i oborio na zemlju pa mu levom nogom klekao na grudi i rekao: „Gde si sudija? Oćeš li sad suditi?“, pa izvadio nož koji je nosio vezan za desnu butinu.

Kako se dalje navodi, nož je rukom prislonio ispod sudijinog oka, pa odozgo udarcem druge ruke u dršku noža iskopao jedno, pa na isti način i drugo oko. Na kraju ga je preklao, a Ilić nije ispustio nikakav krik. Tela ubijenih utovarena su u prikolicu kamiona i odvezena prema Srebrenici, gde su ih pripadnici „Kondora“ ubacili u jamu koja je prethodno iskopana bagerom i zakopali.

Nevin i u Hagu

Orića je Haški tribunal 2006. godine osudio za ratne zločine po jednoj tački optužnice na dve godine zatvora za indirektnu odgovornost za smrt sedam i mučenje 11 srpskih zarobljenika u periodu od 1992. do 1993. godine.

Nakon žalbe na presudu, Orić je 2008. proglašen nevinim, pošto je Apelaciono veće u Hagu tada zaključilo „da nema sumnje da su teški zločini počinjeni nad Srbima u Srebrenici u periodu od septembra 1992. do marta 1993“, ali da „dokaz da su zločini počinjeni nije dovoljan za izricanje kazne pojedincu“.

Biografija koljača

Orić je sredinom 80-ih godina, pre raspada Jugoslavije, bio pripadnik specijalnih jedinica JNA za atomsku i hemijsku odbranu. Potom je završio šestomesečni kurs u Zemunu i radio u policijskoj stanici Savski venac u Beogradu kao pripravnik tokom 1988, da bi potom kao član policijske jedinice za specijalne akcije imao je obuku još dve godine.

Orić je 1990. prebačen na Kosovo i Metohiju kao član jedinica za specijalne akcije MUP-a, a po povratku u Beograd, kako su izvestili tada mediji, bio je telogranitelj Slobodana Miloševića, a tokom 9. marta je učestvovao u hapšenju Vuka Draškovića.

U „medijskoj biografiji“ navodilo se i da je noću radio na ulazu u poznatu beogradsku diskoteku „Metro“ u Knez Mihailovoj ulici.

Karijeru u BiH počinje u avgustu 1991. godine u policijskoj stanici na Ilidži, na periferiji Sarajeva, da bi potom bio prekomandovan u policijsku stanicu u Srebrenici, gde je naredne godine unapređen u šefa policijske stanice u Potočarima.

Po izbijanju rata u BiH, Orić je 20. maja 1992. postavljen na funkciju komandanta Štaba Teritorijalne odbrane u Srebrenici, a od 1. jula 1992. i za člana Ratnog predsedništva Srebrenice.

Predvodio je, tvrdili su mediji uoči suđenja u Hagu, mnogobrojne napade na više od 50 srpskih sela 1992-1993, u opštinama Bratunac i Srebrenica. Orić je sa saradnicima u julu 1995, pre nego što je vojska Republike Srpske zauzela Srebrenicu, evakuisan helikopterom na područje pod kontrolom Armije BiH.

Postupak u BiH

Nadlženima u BiH je iz Srbije poslat predmet sa dokazima. Oni su imali priliku da utvrde i ko su ostali osumnjičeni s obzirom na to da poseduju spiskove pripadnika Armije BiH. Međutim, postupak je vođen samo protiv Nasera Orića i Sabahudina Muhića za ubistvo Slobodana Ilića, Milutina Miloševića i Mitra Savića – za šta su prvostepeno oslobođeni.

(Blic)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *