Evropa je zakasnila, Putin je već kupio Ukrajinu

Evropa je zakasnila, Putin je već kupio Ukrajinu

24 februara 2014

Denis_RomacPiše: Denis Romac

U SAD-u smatraju da je njihov status globalne sile određen sposobnošću da vode, na dva različita kraja svijeta, dva rata istodobno. Europska unija, međutim, nije kadra voditi ni dva diplomatska »rata« istodobno: zbog eskalacije događaja u Ukrajini Catherine Ashton morala je otkazati posjet BiH dogovoren za ovaj tjedan, što znači da Europa nije sila ni u vlastitom dvorištu.

Stvari stoje još gore kada razmotrimo što to Europa – a s njome i Hrvatska – čini da zaustavi tragičan rasplet u Ukrajini? Dok situacija u Ukrajini izmiče kontroli i kada se broj mrtvih u Kijevu broji desecima, Bruxelles – ali i Zagreb – planiraju ukrajinski režim odvratiti od nasilja prijetnjom sankcijama. Sankcijama!?! Da nije tragično, bilo bi smiješno. Europa nije naučila lekciju iz prošlosti: na sličan je način međunarodna zajednica početkom devedesetih rat na Balkanu pokušala zaustaviti embargom na uvoz oružja. Dobro znamo kako se ta farsa okončala.

Kolje li se zapad Ukrajine, koji je nekoć bio dijelom Austro-Ugarske, s proruskim istokom samo zbog spora oko toga hoće li Ukrajina biti članicom EU ili pak dijelom buduće ruske euroazijske unije, kojom Putin želi parirati europskoj integraciji? I ne baš. Kao prvo – i o tome se puno ne govori – Europa Ukrajini nikad nije obećala punopravno članstvo u Uniji. Sporazum o suradnji što ga je EU ponudio Kijevu, a od kojeg je Ukrajina naposljetku odustala, uopće ne jamči članstvo u Uniji i po tome se razlikuje od sporazuma što ih je Bruxelles potpisivao s balkanskim državama. Sporazum s Ukrajinom zapravo je sporazum o slobodnoj trgovini i ne puno više od toga.

Ukrajina je golema zemlja velikih potencijala. U ratu za Ukrajinu riječ je o silovitom sudaru dvaju svjetova, Europe i SAD-a na jednoj i Rusije na drugoj strani, pri čemu obje strane žele potpunu kontrolu nad ukrajinskim resursima, u prvom redu nad ukrajinskom žitnicom (u Ukrajini se nalazi najplodnija crnica u svijetu), zbog koje su se i u prošlosti vodili ratovi. Sporazum s EU dotukao bi ukrajinsku poljoprivrednu proizvodnju, jer bi zemlja ubrzo bila preplavljena jeftinim proizvodima iz EU, a to je ujedno i jedan od glavnih razloga ruskog otpora. Europski proizvodi preko Ukrajine – praktički bez carina – stigli bi i na rusko tržište.

I drugo, Ukrajina je nekoć bila sovjetska industrijska sila. Najveći zrakoplov na svijetu Antonov proizveden je upravo u Ukrajini, a naši MiG-ovi poslani su na remont u Ukrajinu. No ostaci te industrije pupčanom su vezom povezani s Rusijom, a ne s Europskom unijom. Čak 60 posto svog izvoza ukrajinska poduzeća izvoze na područje nekadašnjeg Sovjetskog saveza. Dakle, svaka blokada od strane Moskve značila bi trenutačnu smrt za ukrajinsku ekonomiju.

Iako je tobože zadivljena proeuropskim duhom Majdana, Europa, kao i SAD, Ukrajincima zapravo nisu ponudili ništa više osim moralne potpore. Umjesto vjerodostojne politike, poput, recimo, Marshallovog plana za Ukrajinu, kojim bi se osigurala ukrajinska tranzicija za vrijeme prilagodbe europskim standardima – ne zaboravimo kako je tek prvi Marshallov plan odvratio Europljane od zova revolucije s istoka – EU Ukrajincima nudi tek mrvice. Putin je, međutim, bio puno konkretniji: s 15 milijardi dolara zajma priskočio je u pomoć Kijevu, čime je zapravo kupio Ukrajinu. Ne samo kupio, nego i platio: prvu tranšu od tri milijarde isplatio je još u prosincu. Europa je opet zakasnila. A Putin sada samo štiti svoje vlasništvo.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *