Gnjide, govna i smradovi

Gnjide, govna i smradovi

6 oktobra 2013

SanjaModrićPiše: Sanja Modrić

Predstojnik Katedre za kazneno pravo u Zagrebu Davor Derenčinović nekidan je dao kratko mišljenje jednom poznatom portalu na temu takozvanog Lex Perković. Jedan od niza komentara ispod tog članka okomljuje se na profesora iako ne kaže zašto: »Javlja se profesorčić da bi nam »tumačio« pravo«.

Ovih dana piše se o izmjenama nekih zakona iz resora ministrice Opačić. Među različito intoniranim komentarima, javlja se jedan koji se ne upušta u raspravu o socijali, nego navodi da »Milanka Opačić ima kuću u zagrebačkoj Dubravi koju je platila 2,2 milijuna kuna«.

Drugi anonimni komentator poručuje ministričinim kritičarima da su onda »trebali na izborima birati Hrvatice i Hrvate!«. A na webu poznatih dnevnih novina, uz tekst o potezima u socijali, može se naći i komentar: »Drolja«. U hrvatskim medijima generalno problem s komentiranjem članaka do te mjere zabrinjava da struka mora djelovati hitno i bez odgađanja. One koji se ne slažu s politkom aktualnog premijera ništa ne sprječava da mu nadjenu ime »Zoran Majmunović«. Za Karamarka se smije reći da je »HDZ-ovsko smeće«, za Mesića da je »stari jarac« i »cigansko govno«.

Potpuno je slobodan da piše što god hoće i taj neki anonimni histerik koji je Linića u Novom listu jučer nazvao »komunjarsko-udbaškom lažljivom i kradljivom gnjidom«.

Ono što u tradicionalnom novinarstvu od pamtivijeka s pravom nije dopušteno, može se potpuno neobuzdano činiti na web ekstenzijama klasičnih hrvatskih medija i na samostalnim portalima.

Iako je u normalnim društvima to odavna spriječeno dosljednom samoregulacijom, u našem medijskom cyberspeceu sve vrvi od najbolesnijih varijacija govora mržnje, ispada primitivizma, kletvi i psovki, kleveta i uvreda.

Nasumičnim pregledom komentara, u samo deset minuta, nakupi se cijela zbirka odvratnih citata od kojih ti se smuči život. Političara ili osobu u javnoj službi kod nas se na internetu smije nazvati »bolesnim smradom«, »glupim kretenom«, »šupkom«, može mu opsovati mater i diskreditirati ga kao »smrdljivog Jugoslavena«. Neistomišljenika se smije poniziti kao »seljačića podrijetlom s Romanije čiji je deda dobio stan u gradu i na balkonu držao ovcu«. A o vrijeđanju novinara da se i ne govori.

Konzervativcima smiješ napisati da su »nakot«, ljevici da je »izdajnička i antihtvatska«, Srbima da su »paraziti« koje treba protjerati, Hercegovcima da su »krpelji koja sisaju Hrvatsku«. Nitko neće zaustaviti pristup komentaru profašista koji kaže kako »NDH nije ni taknuo Židove« nego su ih »poslije rata strijeljali komunisti i uselili se u njihove vile«.

Dakle, krajnje je vrijeme da svi hrvatski mediji interno urede pravila komentiranja i time bitno doprinesu civiliziranju društva i da se svi zajedno prestanemo praviti da problem ne postoji.

Ovi i ovakvi ljudi koje smo ovdje citirali dići će dreku da je to cenzura i sprečavanje kritike. No ne treba se dati fascinirati tom primitivnom argumentacijom. Normalni čitatelji će to sigurno pozdraviti. Jer ova »sloboda« sigurno ne pridonosi »artikuliranoj, informiranoj, relevantnoj i pristojnoj raspravi« o važnim temama kakvu od svoje publike izrijekom traži recimo New York Times. Mnogi i mnogi mediji u svijetu, kao i NYT, blokirat će ne samo vulgarne, prijeteće i pljuvačke komentare i paušalne optužbe, nego čak i »prazne« komentare koji se ne drže teme.

U Hrvatskoj se valjda čeka da zaredaju tužbe pa da se prizovemo pameti.

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *