Hiljade kilometara od Velike Ivanče do 27 šlepera u Beogradu

Hiljade kilometara od Velike Ivanče do 27 šlepera u Beogradu

11 aprila 2013

Miloš_KordićPiše: Miloš Kordić

Stravičan zločin u Velikoj Ivanči zatekao je Srbiju zagledanu u aktere dijaloga Beograd – Priština, u aktere Farme i Velikog brata. Većih briga, osim onih koje su dobro poznate i koje muče njen narod, dan pre zločina Srbija nije imala. A ni tog dana, najverovatnije, ne bi ih imala. Pa je Velika Ivanča, a beše utorak, digla na noge celokupnu javnost ove zemlje.

A onda su pred očima naroda počeli da izranjaju stručnjaci za istražitelji, kriminolozi, psihijatri, psiholozi, sociolozi, socijalni radnici, advokati, stručnjaci za nasilje u porodici, predstavnici raznih centara, foruma, fondova i drugih nevladinih organizacija. I svi nešto i svašta znaju. I niko ništa ne zna. I svi nešto pretpostavljaju… I kakvih se sve priča nismo naslušali i po novinama načitali!

Šta je tom čoveku došlo? Šta ga je uhvatilo? Šta je nosio u sebi? Kakav je bio u selu, na poslu? Kakav je bio kao suprug, otac, rođak? Oružje je imao, to je činjenica. I s dozvolom za držanje ga je imao. I imao je otkaz na poslu, dobijen pre godinu dana. I bio je na ratištu u Slavoniji. I uhvatio se neko i sekti. I bede, i zaostalog sela, u kome život stoji, dugo stoji – nema asfalta, nema knjiga, nema bioskopa, nema kredita, zamire i ono poljoprivrede što je bilo…

A onda se na selo spusti noć: sve prazno. Samo psi. Pa se spuste kiše, magle – još gore. A čovek je tako sitan, mali. Čovek je jedna od milijarde zvezda u kosmosu. I tako je sam, dalek, neshvaćen, i tako različit.

Šta je zaista tog čoveka iz Velike Ivanče vuklo u bezdan? Šta mu je dalo za pravo da oduzima živote drugima?

I kakvih se sve priča nismo naslušali i po novinama načitali! Ali, ništa. Pravog odgovora nema. I ne može da ga bude. Sve dok njegova supruga ne progovori. Ukoliko prizdravi. Što joj od srca svako živ želi. Bez obzira da li će i šta će progovoriti. Pitanje je koliko i ona zna, koliko je ona njega uopšte poznavala. Osim onoga što je znala. I pitanje je da li je to što je znala dovoljno da se stekne iole jasnija slika o tom čoveku. Sigurno – ne. Mnogo je on, po svemu sudeći, komplikovaniji od svega onoga što je bilo ko znao o njemu.

A onda, kad su prva dva dana posle tragedije prošla, poče i drugačija priča o njemu kao suprugu, ocu, rođaku… Što daje i drugačiju sliku na celu tragediju. Pa se u svemu tome javlja niz drugih i drugačijih pitanja.

Stravičan zločin u Velikoj Ivanči i ima i nema veze sa svim ovim što se nama, što se našem društvu dešava. Sa svim ovim gde smo i kako nam je. Ali nesagledive veze ima sa otuđenošću, sa osećanjem napuštenosti. Nesagledive veze ima sa svetom koji nam, osavremenjujući ga, vrtoglavom brzinom klizi u provaliju iz koje ga, ako se ne opametimo, nikad niko neće uspeti da izvuče. Umiru nam sela, kućna domaćinstva, umiru nam radna mesta, umiru nam jabuke, kruške, šljive, uvozimo beli i crni luk.

Pitanja je bezbroj. I priča u okvirima tih pitanja takođe je bezbroj. Svi nešto znaju. Svi izvlače poneku nit (i niti) iz nauke kojom se bave. Ali niko ništa ne može da zaokruži. Da kaže da je to – to. I ne verujem da će ikad moći.

Velika Ivanča je tu, pored Beograda. Pored nas. Da, pored nas. Ali smo mi daleko od nje.

I prevencija, gospodo. Ne lečimo posledice. Lečimo uzroke. Zapošljavajmo narod, spasavajmo porodicu, izborimo se za što uljudnije kućno i školsko vaspitanje, za kvalitetnije školstvo, zdravstvo, za revitalizaciju sela, za kulturu reda, rada, za solidarnost…

Psihologija je čudo. Jer čovek je čudo. Jer čovek bi trebalo da je od do: sve! A nije. I postaće ništa ukoliko društvo ne uspe da od njega dobije čoveka.

Ali, nažalost, živimo u vreme kad čovek čoveku sve češće i sve brže postaje vuk.

I taman kad sam završio ovaj tekst, stigla je vest da je počinilac zločina preminuo.

I taman kad sam završio ovaj tekst, pogledao sam ustranu, gde su ležale jedne dnevne novine. I pogledao na stranicu na kojoj je fotografija s 27 šlepera opreme… I taman kad se poradovah da je to oprema za neku novu fabriku, nastavio sam da čitam: to je oprema za nastup jedne svetske pevačice, igračice, šta li već jeste. Za nastup u Beogradu: 27 šlepera!

A Velika Ivanča je tu, blizu. Pedesetak kilometara od Beograda. A od Velike Ivanče do 27 šlepera u Beogradu udaljenost je hiljade kilometara!

Ako smo se razumeli?!

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *