Hoće li Milanović biti kao Tuđman?

Hoće li Milanović biti kao Tuđman?

17 juna 2013

Dražen CigleneckiPiše: Dražen Ciglenečki

U svim rekapitulacijama loših poteza Franje Tuđmana uvijek je pri vrhu činjenica da je pokojni predsjednik 1995. praktično odbio priznati rezultate lokalnih izbora u Zagrebu. Tadašnja opozicija osvojila je većinu mjesta u gradskoj skupštini, ali Tuđman je elimirao sva četiri gradonačelnika koje su izabrali. Njegovi bliski suradnici objašnjavali su da je predsjedniku neprihvatljivo da ga na povratku iz inozemstva, u zagrebačkoj zračnoj luci dočekuje gradonačelnik koji nije HDZ-ovac, a autoritarni je Tuđman imao i zakonsko uporište za negaciju biračke volje. Mogao je uložiti veto na imenovanje svih župana i gradonačelnika Zagreba. U slučaju poznate »Zagrebačke krize« Tuđman je na kraju za privremenu gradonačelnicu nametnuo Marinu Matulović Dropulić. No, kako je to bilo vrijeme nedodirljivosti Tuđmana i HDZ-a, na ponovljenim lokalnim izborima ta je stranka unatoč svemu dobila najviše glasova, a s još dvojicom doslovno kupljenih vijećnika HSS-a sklopili su potrebnu većinu. Ta mračna politička epizoda nije koštala ni Tuđmana osobno, na predsjedničkim izborima 1997. uvjerljivo je pobijedio u prvom krugu.

HDZ, dakle, ima veliko iskustvo u opstruiranju volje građana. SDP i njihovi koalicijski partneri nisu se još u tome okušali. Postoje, međutim, jasne naznake da su i oni spremni to učiniti. Razlog je inicijativa za referendum kojom se brak i u Ustavu želi definirati kao isključivo zajednica muškarca i žene. Za razliku od Tuđmana prije 18 godina, Kukuriku koalicija nema ni ustavnu ni zakonsku osnovu temeljem koje bi onemogućili raspisivanje referenduma i ignorirali njegove rezultate. Ali, ipak najavljuju da neće pristati promijeniti Ustav. Željka Markić u petak je bila nedvosmislena, ističući dosad najambiciozniji plan inicijative »U ime obitelji«. »Hoćemo reći kako želimo da Hrvatska bude uređena«, objavila je ispred crkve na Markovom trgu.

Naravno da kod brojnih građana nelagodu izaziva pomisao da bi život u Hrvatskoj, u skladu sa svojim ultrakonzervativnim svjetonazorom, uređivali ti ljudi. Ne zaboravimo, ista je skupina, samo pod drugim imenom, ustala i protiv zdravstvenog odgoja u školama. Je li to onda dovoljno opravdanje da se odbaci preko 700 tisuća potpisa prikupljenih kao potporu referendumu ili da se parlamentarna većina ogluši ako se birači izjasne za izmjenu Ustava? Ustavnopravni stručnjaci uglavnom su kontradiktorni. Nekolicina ih ustrajno upozorava da pitanja kojima se zadire u ljudska, Ustavom zajamčena prava nisu podobna za referendum, ali ipak inzistiraju da ga Sabor raspiše, jer to nalaže Ustav. Od njih, znači, nema pomoći. O Ustavnom sudu uopće ne treba trošiti riječi. Sav je stoga teret na Kukuriku koaliciji koja mora sama sebi odgovoriti vrijedi li se u to upuštati i pod cijenu da će, poput Tuđmana, ostati upamćeni kao političari koji su izigrali volju birača.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *