Hoće li nas Miroslav Tuđman ovako čuvati i od Karamarka?

Hoće li nas Miroslav Tuđman ovako čuvati i od Karamarka?

14 jula 2014

Tomislav KlauškiPiše: Tomislav Klauški

Kako je Miroslav Tuđman komentirao medijske tvrdnje da je upravo on provalio istragu Uskoka protiv Milana Bandića?

„Za Bandića se svaki tjedan piše da je pod istragom i tvrditi da je netko nešto otkrio izvan je svake pameti“, izjavio je za Večernji list. „To da je pod istragom već se godinama provlači u medijima. Pa ako Bandić dosad nije shvatio da je pod istragom…“.

Zašto bi onda bio problem ako je predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, bivši šef Tuđmanovih tajnih službi, otkrio da je Uskok četiri mjeseca prisluškivao mobitel zagrebačkog gradonačelnika?

Kad se to ionako zna. Kad to svi znaju. Pa i sam Bandić.

Nažalost, još uvijek se pouzdano ne zna zašto je Miroslav Tuđman upravo Bandićev broj nažvrljao na papir i odnio na provjeru u Operativno-tehnički centar. Ako već svi znaju da je Bandić pod istragom. Mogao mu je Tuđman to reći i bez provjeravanja. Ili nije čak ni morao, kad on to već odavno zna.

Iskusni vuk

Uglavnom, pokazalo se da imamo sreće što se ovako iskusan obavještajni vuk poput Miroslava Tuđmana uhvatio mogućih zlouporaba obavještajnog aparata. Što provjerava je li procedura manjkava, je li sustav nadzora dovoljno razrađen, jesu li precizirane ovlasti saborskog odbora te nadasve, što policija radi s tim silnim prislušnim aparatima.

Taj isti Miroslav Tuđman bio je više godina tijekom devedesetih, u čak dva navrata, šef krovne obavještajne službe, HIS-a, u vrijeme kad su tajne službe služile za zaštitu lika i djela Prvog hrvatskog predsjednika, inače Mirina oca, za frakcijske ratove u HDZ-u, za uređivanje medija i pritisak na novinare, za prikrivanje ratnih zločina, za podjelu BiH, za šverc, kriminal, pljačku…

Na stotine novinara, oporbenih političara, nevladinih aktivista, antihadezeovaca i antituđmanovaca bilo je tih devedesetih godina praćeno i prisluškivano, tajne službe sastavljale su debele dosjee o neprijateljima režima, dok su mafijaši i zločinci nesmetano upravljali državom.

Sve je to Tuđman mlađi tada znao. I nije ga to previše zabrinjavalo.

Ali sada su se stvari očito promijenile. Nagore ili nabolje, nismo još sigurni.

Probija sustav

Uglavnom, sada Miroslav Tuđman, kao predstavnik stranke koju predvodi bivši šef tajne službe i policije, koristi svaku, pa i najmanju priliku da „probije“ sustav i na konkretnim slučajevima otkrije dolazi li do manipulacija. Pa iako se pritom i sam našao na udaru DORH-a zbog otkrivanja tajnih podataka.

Jer, za Miru Tuđmana istina je sve. I za istinu se ponekad valja i žrtvovati.

Kao što je istina i to da se još uvijek pouzdano ne zna što je on htio s tim Bandićevim brojem: upozoriti gradonačelnika, napakostiti gradonačelniku, iskopati mu prljavštinu, upozoriti ga na prljavštine?

Je li postupao po Bandićevoj predstavci Odboru ili po vlastitom nahođenju?

Hoće li već sutra odnijeti na provjeru neki drugi broj mobitela, tek toliko da provjeri sustav? Pa treći broj, pa četvrti, pa koliko god ih bude trebalo? I onda o tome govoriti u javnosti?

Ali dobro, ostavimo sad to. Pretpostavimo, međutim, da je ovaj saborski „zviždač“ Miro Tuđman uspio ovim slučajem skrenuti pažnju javnosti na propusnost sustava. Da je začepio rupe. Spriječio zlouporabe. Spasio slobodu, demokraciju, Ustav i zakone. Pa i samog Bandića.

Što bi sve to moglo značiti za njegova stranačkog šefa Tomislava Karamarka?

Zavezane ruke

Naime, Karamarko je odavno postao sinonim za špijune i policajce. Čim se spomene njegovo ime, odmah zazvoni na uzbunu zbog prisluškivanja i praćenja, upadanja u sustav i obavještajnog obračuna s protivnicima.

Je li onda ovo što sada radi Miroslav Tuđman namijenjeno razbijanju tog straha, odnosno hoće li šef saborskog Odbora u bliskoj budućnosti zavezati ruke Karamarku, kao što ih sada želi zavezati Milanoviću i Ranku Ostojiću?

Ili, ako već nije ovom prilikom uspio spasiti sustav, hoće li ga istim kamikaza-upadima spašavati i nakon što se promijeni vlasti? Hoće li i nakon dolaska Karamarka na čelo Vlade upadati u OTC s papirićima u rukama, kako bi provjerio koga se sve prisluškuje?

I ako se to dogodi, hoće li upadati iz nekog posve drugog, po sustav nimalo spasonosnog razloga? Kako bi spasio ili provalio nekog drugog Bandića.

To je osnovna dilema koja je ostala visjeti u zraku nakon ove afere: bori li se Tuđman protiv zlouporabe obavještajnog sustava iz principa ili iz dnevnopolitičkih pobuda?

Ako ga danas zabrinjava činjenica da je, kako reče, „nadzorom nemoguće utvrditi je li policija zlouporabila svoje ovlasti“, tek nas treba uvjeriti da će ga to zabrinjavati kad (i ako) na čelo policije dođe Karamarkov čovjek. Kao što ga prije petnaest godina nije zabrinjavalo orgijanje obavještajnog aparata za vrijeme vladavine njegova oca.

Osim, naravno, ako do tada Miroslav Tuđman ne uspije popraviti sustav. S papirićem u ruci.

(24sata.hr – Zagreb)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *