Hrvatska dovodi mlade u red

Hrvatska dovodi mlade u red

6 avgusta 2014

DAVOR KRILEPiše: Davor Krile

Nema više hoćeš-nećeš, pliz i pardon, musje i madam. Ne znam kako je kod vas, ali otkako je Vlada predstavila izmijenjeni članak Obiteljskoga zakona po kojemu će od prvoga rujna ove godine djeca biti obavezna participirati u obiteljskim poslovima, meni se svanulo.

On “ne da mi se”, a ja za članak 89. o dužnostima djeteta u obitelji: “Dijete je dužno poštovati svoje roditelje i pomagati im u obavljanju poslova u obiteljskoj zajednici…” On: “Na chatu sam, nemoj me zajebavat…”, a ja: “… u skladu sa svojom dobi i zrelošću… On: “Nemoj me sad pilat, molim te…”, a ja: “… te biti obzirno prema članovima obitelji!”

Sve ovo je do devetoga mjeseca, naravno, samo pokazna vježba, ali onda Musa zbilja dere jarca. Dječja policija ministrice Opačić imat će toliko posla samo u mojoj kući da bi im najbolje bilo da mi odmah odrede dvije stalne dežurne patrole. Ne moraju dolaziti na posao puno rano, moj prijestolonasljednik ujutro voli malo dulje potegnut, ali zato im prvu intervenciju zbog flagrantnoga kršenja Obiteljskoga zakona osobno garantiram čim otvori oči.

Hrvatske norme i šuplje forme

Kad lociraju i identificiraju još kojega sličnoga razbojnika, ne bi bilo loše da ih uz pomoć MUP-ovih specijalaca teatralno sprovedu u Remetinec ili bar maloljetnički zatvor. Bez straha od kazne nema adekvatne društvene pedagogije, a mi dobro znamo da naša država nikad ne donosi zakone samo radi poze. Hrvatske norme nikad nisu radi šuplje forme: to su slova sveta i postojana baš poput Mojsijevih što ih je donio sa Sinaja. Dočekali smo tako, eto, pravnu državu koja vam ne može ničim jamčiti da ćete za pošteni rad dobiti i pošteno zarađenu plaću, ali će vam zato zauzvrat osigurati adekvatan odgoj, kućni posluh i neupitnu disciplinu vaše rođene djece.

Ruke njezine policije, tužitelja, sudaca i ostataka represivnog aparata do te su mjere vezane višim silama da joj protiv izrabljivača radnika, nezasitnih prevaranata i gulikoža ne ostaje ništa doli objava tzv. lista srama. Duševne boli i materijalnu štetu nanesenu od tuđinaca zato će vam velikodušno kompenzirati sankcijama i penalizacijom vaših rođenih potomaka: ako vas već na poslu brutalno eksploatira šef ili vlasnik firme, ne morate isto trpjeti i od vlastite djece.

Konturu ovako skrbne socijalne države nije imao čak ni George Orwell u svojim slavnim apokaliptičnim vizijama. Jalovost svojih najvitalnijih normi ona će spremno nadomjestiti prenormiranošću odnosa na osobnom i obiteljskom planu: štiteći roditelje od djece, a djecu od roditelja, i usrdno se nadajući da će i jedni i drugi u tom instant-ratu zaboraviti na svoje istinske i nedodirljive dušmane.

Kad, međutim, za to dođe vrijeme, i jedne i druge će se rutinski žrtvovati u ime klasnoga mira i intaktnosti društvenoga i proračunskoga establišmenta. Slučaj iz te kategorije već imamo na djelu: suočen s imperativom proračunskoga rebalansa i daljnjih mjera resorne štednje, novi ministar prosvjete Vedran Mornar, slavan po premijernom ljubljenju prstena nadbiskupu, najprije je, naravno, posegnuo za proračunskim subvencijama za prijevoz učenika.

To je ta slavna socijaldemokratska skrb o hrvatskim roditeljima kroz državnu štednju na račun njihovih takujina. Nije Mornaru na pamet palo lišiti se, primjerice, obveze školskog vjeronauka, a s njime i adekvatne proračunske stavke za vjeroučitelje: srežimo najprije materijalna prava djeci, ne postoje, valjda, škole radi djece.

A kad ubrzo iznova krene neizostavno novo rezanje, radi opstanka školstva ukinimo i same učenike; ukinimo u najskorijem roku i sve druge građane, a neka zauvijek nedodirljiv ostane samo birokratski i državni aparat s bogomdanim krpeljima na njezinoj suhoj sisi. Što će, uostalom, državi nezahvalan narod koji se za nju i njezinu lažnu elitu nije spreman do zadnjega žrtvovati?

Sjedinjene Američke Države od lani s više od milijardu dolara financiraju napredna znanstvena istraživanja na planu mapiranja ljudskog mozga. Projekt je svojedobno najavio živopisni američki teorijski fizičar i futurolog Michio Kaku, a jedan od njegovih visokoparnih ciljeva je na temelju skeniranih živčanih putanja za svakog pojedinca izraditi adekvatni moždani atlas, te prenijeti njegova sjećanja, ideje i način razmišljanja na jedan DVD po osobi.

Teoretski, u doglednoj budućnosti za upoznavanje obiteljskog stabla ne bi vam bio nužan album s fotografijama; za proučavanje osobnosti nekoga davno umrlog pretka bilo bi dovoljno umetnuti njegov personalizirani DVD u kompjutor.

Beskrajna je glupost

Prilično mi je žao što gospodin Michio Kaku i kolege mu mozgolozi nisu malo ubrzali svoje znanstveničke napore. Bez adekvatnog DVD-a kao zornog dokaza kakve su organske nakupine zadnjih desetljeća vladale ovim prostorima, nitko u budućnosti samo na temelju posljedica neće steći ni približno plastičan dojam kakvim smo ignorantskim i samodovoljnim budalama naivno i nadobudno prepustili kormilo.

Jedna od većih zabluda u ukupnoj povijesti ljudske civilizacije glasi da je ono što je neodgovorno, isprazno i lažno automatski osuđeno i na kratko trajanje. Za razliku od života, glupost je, naime, beskrajna.

(Slobodna Dalmacija)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. Dušan says:

    Zaista poučno, ali mladi stvarno više nemaju vremena za porodičnu zajednicu, oni žure u svet. A šta će sresti u tom današnjem svetu biće kasno posle!?

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *