Hrvatska na čekanju

Hrvatska na čekanju

30 juna 2014

Denis_RomacPiše: Denis Romac

Bilo je to potkraj devedesetih godina, u vrijeme zadnjih trzaja tvrdokorne vladavine Franje Tuđmana, kada je Hrvatska bila u međunarodnoj izolaciji. Sa skupinom novinara iz Hrvatske bio sam na studijskom putovanju u SAD-u, na poziv američke vlade. Uz brojne sastanke domaćini su nam organizirali i jedan nezaboravan brifing u State Departmentu, s čelnicima odjela koji se bavio i Hrvatskom. »Hrvatska je na čekanju. Čekamo da priroda učini svoje«, kazali su nam, bez imalo oklijevanja, naši američki sugovornici, pola godine prije Tuđmanove smrti.

Odonda je prošlo desetljeće i pol, no Hrvatska kao da se danas ponovno zatekla u sličnoj situaciji, samo što se sada u ulozi SAD-a pojavljuje Europa. Mnogo je znakova da je Europa, odnosno najvažnije europske države, odustala od premijera Milanovića i njegove vlade. I da je Hrvatska na čekanju.

Članak u Financial Timesu u kojem se tvrdi da je Hrvatska ekonomski najnefunkcionalnija zemlja EU jedan je od takvih znakova. Točno godinu dana od ulaska u EU jedan od najuglednijih svjetskih listova daje porazan rezime hrvatskoj vladi i njezinom premijeru koje proglašava nesposobnima da provedu bilo kakve promjene koje bi Hrvatsku mogle izvesti na sigurnu obalu. Riječ je o strahovitoj medijskoj pljusci, no ovdje nipošto nije riječ samo o još jednom negativnom novinskom tekstu. Članak potpisuje briselski urednik FT-a za Europu, a takvi tekstovi nastaju na temelju brifinga u Europskoj komisiji ili Vijeću. Ili oboje. Zato je ovdje riječ o nesvakidašnjoj poruci Banskim dvorima, iako je pitanje ima li ondje ikog tko je tu poruku kadar čuti.

Nedavni sastanak socijaldemokratskih premijera EU u Parizu drugi je takav znak. Predsjednik Hollande okupio je prošle subote u Parizu čelnike europskih lijevih vlada, kako bi uoči današnjeg europskog sastanka na vrhu usuglasili stajališta. Kod Hollandea su tako bili austrijski kancelar Werner Faymann, danska premijerka Helle Thorning-Schmidt, te premijeri Belgije, Italije, Rumunjske, Slovačke i Češke Elio di Rupo, Matteo Renzi, Victor Ponta, Robert Fico i Bohuslav Sobotka. Iz Njemačke su u Pariz stigli Sigmar Gabriel, vođa njemačkih socijaldemokrata u vladi kancelarke Merkel, kao i lider europskih socijaldemokrata Martin Schulz. Premijera Milanovića nije bilo na sastanku. Dok se u Parizu raspravljalo o budućoj politici Europske komisije, Milanović je obilazio brodove tunolovce u zadarskom akvatoriju i družio se s generalom Gotovinom. Treba li onda čuditi što se njegovi europski partneri prema njemu odnose kao prema socijaldemokratu iz »trećeg ešalona«?

Treći je znak skori dolazak kancelarke Merkel u Dubrovnik, na sastanak hrvatsko-slovenske regionalne inicijative predsjednika Josipovića i predsjednika Pahora. Kako sada stvari stoje, kancelarka se za boravka u Hrvatskoj uopće neće sastati s Milanovićem. Berlin je nezadovoljan situacijom u regiji, ali i onim što je Hrvatska u proteklu godinu dana članstva u EU učinila za regiju. Znajući da će kancelarkin dolazak u Dubrovnik najaviti svojevrsno preuzimanje odgovornosti za regiju od strane Njemačke – Berlin je odlučio nakon Dubrovnika inicirati još četiri kruga razgovora o europskoj budućnosti Balkana u Berlinu i drugim europskim prijestolnicama – možemo zaključiti kako se ovdje radi o još jednom velikom neuspjehu Milanovićeve vlade i njega osobno.

Iako u EU, Hrvatska je danas usamljena i poluizolirana zemlja. Našeg premijera, osim na sastanke Vijeća, nitko u Europi ne zove u goste. Hrvatska je u svojevrsnoj čekaonici. Znakova je puno, samo ih valja znati čitati.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *