Хрватска покушава да заради на нацизму?

Hrvatska pokušava da zaradi na nacizmu?

21 maja 2017

Piše: Petar Iskenderov

Akcija u okviru takozvanog „Memorijalnog dana“ hrvatskih kolaboracionista iz perioda Drugog svetskog rata koji su poginuli od ruku jugoslovenskih partizana-antifašista, koja je održana 13. maja u Blajburgu, postala je otvoreni izazov tim principima, u čiju se vernost zvanično zaklinju lideri Evropske unije. U događaju koji je praktično posvećen proslavljanju ratnih saveznika nacističke Nemačke i organizatora po zlu poznatog koncetracionog logora „Jasenovac“, uzela je učešće i parlamentarna i vladina delegacija Hrvatske – zemlje-članice EU i NATO pakta. U sastav delegacije ušao je predsednik parlamenta Gordan Jandroković, ministar za pitanja veterana Tomo Medved, kao i ministar državne imovine Goran Marić – što odmah navodi na misao o mogućoj finansijskoj ceni pitanja za Zagreb.

„Istakle“ su se i lokalne austrijske vlasti – operativno dozvolivši organizovanje pronacističke akcije, bez obzira na upozorenje dvadeset i jedne lokalne organizacije za zaštitu ljudskih prava. Te organizacije su zatražile zabranu događaja koji je u raskoraku sa presudama Nirnbergškog tribunala, sa događajem koji veliča nacizam i koji ratne zločince proglašava herojima. Ali kao odgovor na zbunjena pitanja aktivista za ljudska prava, administracija grada Blajburga je s ponosom istakla kako je „za učešće u događaju zvanično bilo registrovano 200 autobusa i 150 motociklista“, a ukupan broj učesnika računajući i neregistrovane „goste“ iznosio je najmanje 15 hiljada ljudi.

Ovo što se desilo u Blajburgu pomaže da se bolje shvati istinska slika raspoloženja i pristupa koji postoji u Evropi po pitanju osuđivanja nacizma i poštovanja istorijskog sećanja. Nije tajna da, što se tiče te same Austrije, političari i mediji u Evropskoj uniji tradicionalno svrstavaju među profašističke snage lokalnu Partiju slobode. Međutim, upravo je ta partija oštro i principijelno osudila profašistički pir u znak sećanja na kolaboracioniste. Parlamentarac iz austrijske Partije slobode Hans Jorg Jenevaj je uveren da slični događaji moraju biti zabranjeni u svim državama sveta. Prema njegovim rečima, „period nacizma je završen, i mi moramo biti zahvalni zbog toga. Ja sam uveren da slične manifestacije nemaju mesta u današnjem društvu. Pored toga, u Austriji je zabranjeno proslavljanje nacističkog perioda“. [izvestia.ru/news/705119]

Inspiratori sadašnjeg dirljivog pronacističkog jedinstva rukovodstva Hrvatske i lokalnih austrijskih vlasti, brižljivo pokušava da svede proizašlo na moralne aspekte nekakvog „pomirenja“. Međutim, slično pomirenje ima i potpuno konkretnu vrednost – i gore pomenuto učešće u „ceremoniji“ hrvatskog ministra za državnu imovinu uopšte nije slučajno. Prema raspoloživim informacijama, vlada Hrvatske u saradnji sa istomišljenicima u Austriji i drugim zemljama-članicama EU priprema teren za isticanje potpuno konkretnih zahteva kako prema vlastima Srbije, tako i prema državama-članicama EU – a u svojstvu odgovarajućeg koraka može uzeti na sebe određene (veoma ograničene) obaveze po pitanju restitucije.

Još krajem 2005. godine – kada je Hrvatska bila samo kandidat za pristupanje Evropskoj uniji – vlada zemlje je u licu tadašnjeg premijera Iva Sanadera (tog istog koji je 2012. godine osuđen na desetogodišnju robiju zbog korupcije) parafirala sporazum sa Austrijom koji omogućava austrijskim građanima koji su lišeni imovine u Hrvatskoj, da zatraže povratak ili novčanu kompenzaciju. Radi se o otprilike 60 hiljada ljudi koje su po završetku Drugog svetskog rata komunističke vlasti tadašnje Jugoslavije iselile (uglavnom u Austriju) zbog saradnje sa okupatorima, a takođe su i nacionalizovali njihovu imovinu. Pri tome su kasniji jugoslovensko-nemački sporazumi zafiksirali nepovredivost posleratnog ustrojstva i praktično skinuli s dnevnog reda pitanja o restitucijama.

Međutim – ne za Hrvatsku. Za poslednju deceniju u rukovodstvu Hrvatske se ne jednom potezalo pitanje o mogućnosti zahteva ovih ili onih finansijskih potraživanja prema Srbiji. A u svojstvu podrške hrvatsko rukovodstvo namerava da privuče rukovodstvo EU i pojedinih zemalja-članica te organizacije – koje tradicionalno podržavaju Hrvatsku i pored toga, računaju na sopstveni „restitucioni“ prihod.

Ono što je karakteristično – u tom pitanju se može primetiti konsenzus vodećih hrvatskih političkih snaga. Ranije je rukovodstvo Socijal-demokratske partije izjavljivalo da se zalaže protiv sporazuma o restituciji sa Austrijom, pošto „već sutra kompenzacije mogu zatražiti Poljaci, Česi, Slovaci, Srbi“. Međutim, niko drugi nego lider SDP Ivica Račan je svojevremeno u svojstvu premijera hrvatske vlade tokom 2003. godine lično inicirao dve runde odgovarajućih pregovora sa Bečom. Tada je bio sastavljen preliminarni spisak građana koji mogu zatražiti kompenzaciju. U njemu se našlo najviše državljana Austrije (444 čoveka) i Francuske (163 čoveka).

Možda u toj istoriji treba tražiti korene sadašnjeg dirljivog jedinstva rukovodstva Hrvatske i regionalnih austrijskih vlasti? Pogotovo što se u rukavu Beča nalazi lični adut: kao, Austrija je u godinama Drugog svetskog rata i sama (kao i Jugoslavija) bila okupirana zemlja. A imajući u vidu opšti vektor savremenih hrvatskih i austrijskih pobornika nacista, ne treba sumnjati da će njihovi zajednički oštri finansijski zahtevi biti upućeni Srbiji. Jer nacizam pri veštom korišćenju takođe može postati isplativa roba. Pogotovo u odsustvu koherentne reakcije ostatka „civilizovane“ Evrope.

„Kao što smo i ranije više puta videli, pojedine vruće glave mogu raspiriti vatru koju će teško biti ugasiti“ – ovim rečima je Karl Bilt (za koga se ne ne može reći da ne poznaje taj region) okarakterisao sadašnju situaciju na Balkanu. [www.project-syndicate.org/commentary/eu-balkans-growing-instability-by-carl-bildt-2017-03]

I ovo kao da je baš taj slučaj kada se možemo složiti sa švedskim diplomatom. Istina, sa jednom važnom dopunom: upravo Evropska unija nosi glavnu odgovornost za to što se neke države-članice te organizacije ponovo igraju sa nacističkom vatrom.

(Fond strateške kulture)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *