HRVATSKA PRAVDA BEZ ZLOČINACA: Ubice presvučene u heroje

HRVATSKA PRAVDA BEZ ZLOČINACA: Ubice presvučene u heroje

13 oktobra 2014

Wesley+Clark+Wesley+Clark+Testifies+House+mFkbkCArVuklAmeričko pravosuđe, baš kao i međunarodno (Haški tribunal), prošle je nedelje, i formalno, opralo ruke od ratnih zločina nad Srbima u Hrvatskoj u „Oluji“ 1995. godine.

Naime, američki savezni sud odlučio je da Srbi, koji tvrde kako je američka paravojna i paradržavna organizacija MPRI uvežbavala hrvatske vojne snage, smišljala strategiju i obezbeđivala im oružje tokom operacije „Oluja“, ne mogu da je tuže u SAD. Srpske organizacije podnele su tužbu 2010. godine protiv te američke organizacije za učestvovanje u genocidu i progonu 200.000 Srba iz Krajine, koju je sada odbacio američki savezni sud.

„Hrvatski državni vrh upoznao je američke instruktore da je cilj „istrebiti Srbe iz države“. Planirane operacije odvijale su se u Hrvatskoj, ali i Virdžiniji. Operacija „Oluja“ bila je najžešće delo etničkog čišćenja u Evropi od Drugog svetskog rata. Napadnuto je, ranjeno i ubijeno na hiljade nevinih civila, a od 300.000 do 350.000 Srba bilo je primorano da napusti Krajinu. MPRI je omogućio da se taj genocid provede“, naveli su tužioci koji su zatražili 10,4 milijarde dolara odštete, uvećanih za kamate od 1995. godine.

U obrazloženju odbijenice američki sudija Džon Li lakonski je zaključio kako usprkos „tragičnim i stravičnim“ optužbama on nije nadležan za rešavanje takvih tužbenih zahteva i kako se taj spor ne može voditi u SAD pošto su se zločini dogodili u Hrvatskoj. Ne osporavajući navode tužilaca da je MPRI potpisao ugovor sa Hrvatima u Virdžiniji i na američkom tlu započeo obuku, zločini su se dogodili u Hrvatskoj, rekao je sudija, usput konstatujući da su hrvatske snage sistematski pljačkale i uništavale srpske kuće, privredne objekte, useve i stoku u Krajini, uključujući i one u vlasništvu tužilaca.

Baš kao i Sud u Hagu, nekoliko godina ranije, kada je oslobodio hrvatske generale odgovornosti za zločine u „Oluji“ (kakve li koincidencije), sada je i američko pravosuđe pilatovski opralo ruke od ratnih zločina nad Srbima u Hrvatskoj u prošlom ratu, cinično sugerišući da pravdu traže na hrvatskim sudovima.

Naivno je očekivati da američki sud za „Oluju“ kazni svoje penzionisane generale. Pogotovo što su njihove aktivnosti bile potpuno usklađene sa politikom Bele kuće. I zato je nadležni sudija rutinski lopticu prebacio hrvatskom pravosuđu. Kako će ta teniska „pravda“ završiti, lako je pretpostaviti, kada su sudovi u Hrvatskoj za nepunih 20 godina od „Oluje“ uspeli da donesu samo jednu pravosnažnu presudu za zločine.

Videlo se to nedavno i u Varivodama i Gošićima, u kojima je Srpsko narodno veće organizovalo komemoracije u spomen na ubijene meštane tih sela, koji su brutalno likvidirani posle „Oluje“. Budući da više od 19 godina od završetka „Oluje“ ništa nije napravljeno u procesuiranju zločinaca, Srpsko narodno veće ove godine nije pozvalo državni vrh na komemoraciju. No, prava je istina da niko, da su ih i zvali, ne bi došao. Za hrvatske političare, baš kao i pravosuđe, ta je priča odavno arhivirana. Oni dolaze u Knin svake godine početkom avgusta da slave najveću hrvatsku ratnu pobedu.

Zagrebački Županijski sud oslobodio je krivice dvojicu pripadnika specijalne policije koji su odgovorni za likvidaciju staraca u tim selima. Zločinci su proletos napustili sudnicu kao heroji.

Hrvatski helsinški odbor evidentirao je 667 civilnih žrtava „Oluje“, dok Veritas beleži nekoliko puta veći broj ubijenih Srba posle „Oluje“. I dok se brojke o ubijenim civilima razlikuju, sporenja nema oko 20.000 uništenih i spaljenih kuća i drugih objekata, pljački imovine i proterivanju Srba iz Krajine. A sve nabrojano nije dovoljno niti za jedno suđenje zločincima, koji svakog 5. avgusta u Kninu slave svoju „pobedu“ u društvu državnog vrha.

U Hrvatskoj nije moguće održati pravedno suđenje, u njoj nema pravne sigurnosti, a sudije nisu u stanju prisiliti stranku u procesu da predoči tražene dokumente! Nisu te ocene izrekli advokati američkih Srba, već njihove kolege koji zastupaju američku kompaniju Netnjorld Communications, koja je podnela tužbu protiv hrvatskog avioprevoznika Croatia Airlensa zbog jednostranog raskida ugovora o prodaji karata i markentiškom zastupanju na području Severne Amerike i Kanade.

Prošlog meseca u Nju Džersiju sudija Suzan D. Vigenton prihvatila je zahtev američkih advokata i odlučila da se suđenje održi u SAD, navodeći kao razlog opasnost od dugotrajnog procesa usled zatrpanosti sudova u Hrvatskoj nerešenim predmetima. Amerikanci, poručila je sudija, nemaju vremena da čekaju pravdu na hrvatskim sudovima.

„Oluja“ u Hrvatskoj bila je samo kruna ratne strategije čiji je cilj bio rešenje srpskog pitanja etničkim čišćenjem, što je podrazumevalo i najbrutalnije zločine. Prisetimo se samo Pakračke poljane, zagrebačkog Velesajma, Lore, Koranskog mosta u Karlovcu, Gospića, Osijeka, Siska… Svi ti zločini nisu ni dotakli „veličinu“ pobede, pa ni same „Oluje“. Naprotiv! I zato sve ove godine niko u Hrvatskoj nije odgovarao za te zločine iza kojih je stajala državna politika. I zato se ne treba čuditi što „heroji“ danas jurišaju na ćirilicu u Vukovaru.

Njima još niko nije rekao da je Tuđmanova projekcija o tri odsto Srba u Hrvatskoj dosegnuta. Uostalom, niko, pa ni sudovi, ničim nije okrznuo njihov herojski oreol. Oni su i danas, mada mnogi krvavih ruku, anđeli, a njihove žrtve, uglavnom starci, Srbi – zločinci i agresori. To je crno-bela slika Hrvatske i danas.

Ekspert iz Medačkog džepa

Penzionisani hrvatski general Rahim Ademi tužio je hrvatsku državu zbog toga što je sedam meseci proveo u haškom pritvoru i traži 150.000 evra da mu za to plati. Svoju tužbu objašnjava činjenicom što je hrvatska država svojim ponašanjem uzrokovala njegov sedmomesečni boravak u Hagu, time što je Tribunalu selektivno slala dokumente koji su upućivali na to da je on izdavao naređenja u akciji Medački džep, u kojoj su se dogodili ratni zločini nad srpskim civilima i zarobljenicima.

Kasnije je Hag taj slučaj prepustio hrvatskom pravosuđu, koje je Ademija oslobodilo jer se pokazalo da je on imao sporednu ulogu u toj operaciji, a da je naređenja Mirku Norcu izdavao admiral Davorin Domazet Lošo. To je sudu u Hrvatskoj bilo dovoljno da Ademija oslobodi, ali ne i da pokrene proces protiv admirala Domazeta, koji je i danas cenjeni „geostrateški ekspert“, čije su veštine i znanje značajno doprineli „oslobođenju“ Hrvatske od Srba.

(vesti-online.com)

KOMENTARI



4 komentara

  1. zorka says:

    Sta se moglo i ocekivati,"kadija te tuzi, kadija ti sudi"

  2. PETAR says:

    Ako budemo pametniji, nego do sad, sve ovo treba dopisati na konto dugovanja Hrvata prema Srbima. A kad dođe vreme na naplatu......

  3. mitovi mitovi says:

    Eeeeeeeeeeeeeeee RAT JE POČEO 90-e a Hag je dokaz da ste odurni okupatori,ubojice,silovatelji ;)

  4. Pingback: HRVATSKA PRAVDA BEZ ZLOČINACA: Ubice presvučene u heroje | Jadovno 1941.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *