Hrvatskoj treba nadzor

Hrvatskoj treba nadzor

20 septembra 2013

boris pavelicPiše: Boris Pavelić

Bit će toga još, i zato bi bilo bolje da Europska komisija uvede nadzor – ružni je internacionalizam »monitoring« – nego da uskrati novac za Schengen. »Slučaj Perković«, naime, nije otkrio tek to da premijeru manjka osnovna vještina političara – izvući se sa što manje štete – nego i nešto mnogo ozbiljnije: da hrvatska politika ne razumije smisao i značenje europskoga ujedinjavanja. Odreći se manjega prava zarad veće a zajedničke koristi – to je temeljni smisao EU.

A Milanović? Ne damo ni vlastite osumnjičenike! S toliko nerazumnog nepovjerenja– »nitko s nama neće brisati pod, država smo, nismo ptičji rezervat« – ni Tuđman prema Europi nije nastupao. I nije to, kako se sada tvrdi, tek osobni hir: nema u političkoj klasi nijednoga suvislog glasa koji bi upozorio da takva protueuropska intonacija nove članice nije dobra za Hrvatsku, ali bogme ni za EU. Jer protivljenja Milanovićevoj tvrdoglavosti, kakvima svjedočimo od Karamarka ili Josipovića, nisu više od stranačkih nadbijanja, u kakvima odvajkada uživaju hadezeovci, ili predizbornoga oklijevanja, kakvome robuje Josipović. A i Hrvatskoj i Europi treba mudrosti i dubine.

Hrvatska, ustrajući u rušenju Europskoga uhidbenog naloga – toga velikog pravosudno-političkog dostignuća europskoga udruživanja – navodi vodu na mlin svim neprijateljima Europe. Milanović ili odbija, ili nije sposoban, vidjeti dalje od vlastite fiksacije: da izmišljena pripovijest o »hrvatskoj neravnopravnosti« odaje fatalni manjak šire europske perspektive, kakav bi se u suvremenoga europskog premijera morao naprosto podrazumijevati. Ali, što se ovoga autora tiče, Milanović je završena priča: tim grotesknim pokušajima da uskoči u Tuđmanove čizme on je, s jedne strane, zakucao posljednji čavao u lijes hrvatskoga lijevog centra, a s druge, vlastitu zemlju sahranjuje na europskome groblju besprizornih.

A Josipović? Umjesto da je još protekloga tjedna iskoristio ustavne ovlasti i zatražio od vlade izvanrednu sjednicu na kojoj bi sam govorio, on se javno ponadao kako sankcija neće biti – da bi ga komisija, siroče, demantirala već dan kasnije! Predsjednik Republike, osobno uvjereni Europejac, vlastito je europejstvo zatajio čim mu se na putu do novog mandata ispriječila moguća svađa s Milanovićem. Jer kako da drukčije objasnimo tu mlakost kojom Josipović Milanoviću dopušta da zemlju razmazuje blatom europske sramote?

A gajimo li iluzije o europejstvu Karamarka? Misli li netko da je njegovo drukanje protiv Lex Perkovića plod svijesti o idealu europskoga fair playa i jednakosti? Nada li se tkogod da bi Karamarko kao premijer imao mudrosti odvagnuti i provesti što je važno i za Hrvatsku i za Europu? Ne zanosimo se: ako Milanović čini ovoliko štete trudeći se postati nekakvim nakaradnim »lijevim Tuđmanom«, što bi činio tek ovaj nedomišljeni antikomunist s »autoritetom« Franjina legitimnog nasljednika? Bit će, dakle, još koječega. Očito je da Hrvatska i dalje treba pomoć, vodstvo i savjet. Dakle: nadzor, upute, promatranje, monitoring, kako vam drago. Uvedite ih, prije nego bude kasno.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *