И АМЕРИКАНЦИ ВИДЕ БИХ КАО „ПРОПАЛУ ДРЖАВУ“

I AMERIKANCI VIDE BIH KAO „PROPALU DRŽAVU“

17 juna 2017

Piše: Nenad Kecmanović

Otkako je američka „duboka država“ najavila povratak SAD na Balkan, otkočen je i okončan proces prijema Crne Gore u NATO, koji je Tramp bio odložio. Makedonija je kapitulirala pred Zaevom i Ahmetijem. Tači i Haradinaj su dobili precizne instrukcije Vašingtona kako da legalizuju „kosovsku“ armiju. A Vučić svaki čas dobija upozorenja da Srbija – i bez ulaska u NATO i bez sankcija prema Rusiji – mora da poštuje dominciju supersile u regionu. Iako je Hojt Brajan Ji u svojoj blic-inspekciji balkanskih prijestonica (Tirana, Podgorica, Skoplje, Priština, Beograd) zaobišao Sarajevo, bilo je ipak dovoljno da ovaj Amerikanac u jednoj izjavi imenuje Dodika kao remetilačkog secesionistu, pa da Izetbegović ustane iz mrtvih i isprsi se. Podsjetio je Bakir na junaka iz anegdote o slonu i mišu, koji zajedno prelaze preko drvenog mosta. Most se trese, a miš veli slonu: „Ala drmamo!“

Prije toga, a pošto je promašio sa obnovom tužbe „BiH“ protiv Srbije za agresiju i pristao na hrvatsku izbornu jedinicu, izazvao je toliki gnjev sunarodnika da je rejting SDA spustio na nivo sa koga je u prošlosti gubio izbore, a novi se spremaju već dogodine. To je, prema nekim procjenama, moglo da ga košta funkcije predsjednika stranke već na nekoj od narednih sjednica Glavnog odbora. Ali „zamjenik pomoćnika“ u Stejt departmentu azijatskog prezimena, porijekla i lika dao mu je kiseonik u zadnji čas.

Na obilježavanju 27. godišnjice osnivanja SDA Bakir je najprije podsjetio članstvo i rukovodstvo da je vodeću muslimansku stranku stvorio njegov otac Alija.

BAKIROVE PORUKE

A poruka je da mu je stranka babovina, koju, prema porodičnom pravu o nasljeđivanju, niko nema pravo da uzme. Ali, čak više nego partijskoj zadužbini Izetbegovića, Bakir se posvetio Dodiku, koga u Sarajevu mrze više nego Karadžića i Mladića zajedno.

„Dodik već deceniju zaustavlja i slabi BiH, a SDA zaustavlja i slabi Dodika“, sokolio je Bakir svoje partijske drugove, a da nije ni svjestan da je time potvrdio da Bosna već deset godina slabi dok se on i stranka opsesivno bave samo Dodikom;

„Dodik tvrdi da može podijeliti BiH ili barem vratiti stanje na ono što on zove izvornim Dejtonom, dakle poništiti reforme koje smo postigli u vremenu 1996–2006“; istina je, međutim, da Dodik nikada nije rekao da može da podijeli Bosnu nego da se ona spontano raspada po šavovima RS i H-B. Ono pak što „Dodik zove izvornim Dejtonom“ jeste sporazum koji je potpisao i Bakirov otac Alija u Parizu decembra 1995. A što se tiče postdejtonskih i antidejtonskih reformi, nametnuli su ih inostrani protektori, a danas i oni kažu da je stanje u BiH gore nego što je bilo 1995, prije tih reformi;

„Dodik je odstranjen sa državnog nivoa i iz diplomatskih predstavništava i stavljen je na crnu listu Stejt departmana jer je drsko vrijeđao predstavnike međunarodne zajednice, protiv njega je pokrenut postupak u Sudu BiH“; jeste, u zajedničke organe su izabrani predstavnici RS iz SZP, ali uz podršku SDA, pa je opozicija zbog svoje politike doživjela debakl na lokalnim izborima. Dodik zaista „drsko vrijeđa strance“, ali samo kada im uzvraća što isto čine Srpskoj i njenom predsjedniku. Najzad, Sud BiH se ne pominje u Dejtonskom sporazumu i zato Dodik traži da se Srpskoj vrati oteta pravosudna nadležnost. Istina je i da on ne može da putuje u SAD, ali ni američki zvaničnici, poput amabasadorke Morin Kormak, nisu pozdravljeni u RS;

„Kulminacija takve Dodikove politike su neustavni referendumi, odlikovanje presuđenih ratnih zločinaca i planiranje referenduma o otcjepljenju RS iz BiH“; Referendum u demokratiji ne može da bude neustavan, i zato se Dan RS i dalje slavi 9. januara. Ratnim liderima RS koji su još Hagu nisu izrečene prevosnažne presude, pa za njih važi prezumpcija nevinosti, a oni koji su već odležali kaznu sada su punopravni građani, pa tako predsjednik RS može da ih odlikuje. Dodik nikada i nigdje nije iznio nikakav plan o otcjepljenju, nego o osamostaljenju, a da`to nije isto, Bakir bi mogao da se sjeti kako je to njegov tata radio u odnosu na SFRJ.

U ČEMU JE DODIKOVA TAJNA

Ali sve i da je tako kako je iskonstruisao na rođendanskom slavlju stranke, da li lider SDA, njeno brojno članstvo i masovne pristalice zaista misle da bi odlaskom Dodika Srbi u RS okrenuli ćurak i zasukali rukave da grade Bosnu po bošnjačkoj mjeri? Zaboravljaju da je i Dodik počeo kao bivši reformista, vođa lojalne opozicije u ratnom parlamentu RS, pragmatični preduzetnik i mirnodopski premijer koga je podržavala „međunarodna zajednica“, a Bošnjaci ga priželjkivali na čelu čitave BiH. Ali nije mu dugo trebalo da prepozna licemjerje napadnih inostranih i komšijskih simpatija, odnosno da je cijena podrške uništenje Srpske, odnosno stvaranje unitarne Bosne. Od tada je i za jedne i za druge postao više od deceniju nerješiv uzrok svih problema i predmet nečuvene stigmatizacije. Nisu im pomogle ni metode obojene revolucije, organizacija uličnih protesta, provokacije socijalnih nemira, podrška opozicionim medijima, ustavne reforme.

U čemu je tajna njegovih nekoliko premijerskih i predsjedničkih mandata zaredom? U tome što uživa većinsko povjerenje birača. Uz sve stare i nove teorije o manama izborne demokratije, nije još pronađen bolji način provjere narodne volje, a poraženima ne ostaje drugo nego da zaključe da bi trebalo promijeniti narod ili svijest naroda. A, kako to nije lako ni na dužu stazu, Bakiru i bošnjačkoj eliti bi bilo korisnije da razmisle nije li problem u njima samima, njihovom viđenju BiH i RS u njoj, kao i, posebno, u njihovom razumijevanju „međunarodnog“ konteksta.

Sam stari Izetbegović se u svojim Sjećanjima vajkao kako se slabo snalazio u međunarodnim pregovorima, a to se u njegovo vrijeme 90-tih najprije odnosilo na SAD. Nije rekao konkretnije u čemu i zbog čega, ali je to objasnio Adil Zulfikarpašić: „Na Zapadu je pričao da hoće građansku BiH, a na Bliskom istoku kako hoće islamsku državu“. Kao da oni nisu znali da mu je zadnjica uvijek bila na Balkanu, a srce u Saudijskoj Arabiji. Po svjetskim metropolama nastupao je kao baščaršijski šibicar koji hoće da prevari prevejane svjetske policajce. I, naravno, sam ispao prevaren.

Amerikanci su ga navukli u rat sa dva jača protivnika u kome su muslimani najviše nastradali i, umjesto cjelovite i jedinstvene BiH pod njihovom hegemonijom, u Dejtonu je potpisao podijeljenu zemlju u kojoj Bošnjaci kontrolišu pet kantona na manje od 25 odsto teritorije. U međuvremenu su im Amerikanci krišom poslali ispomoć mudžahedina koji su postali kvasac transformacije „najsekularnijih muslimana u svijetu“ u tvrde i isključive islamiste. Ipak, oni i dalje vjeruju da su evroamerički protestanti, katolici i jevreji skloniji bosanskim muslimanima nego bosanskim hrišćanima. Da na svojoj četvrtini BiH imaju naftu, ne velim, ali bez toga oni mogu da budu samo ljudski resurs za širenje vehabizma o trošku Saudije i regrutaciju za islamski terorizam u službi SAD.

SA BOSNOM JE NEIZVESNIJE NEGO ŠTO IZGLEDA

Stari Alija je, međutim, bio realniji u drugim procjenama – da „nema Bosne ako je neće ni Srbi ni Hrvati“ i da „Muslimani treba da uzmu onoliko Bosne koliko mogu prosperitetno da kontrolišu“. Na tragu tih spoznaja, koje su ne samo Aliji nego i svakom trezvenom ko živi u Bosni odavno jasne, nedavno se oglasio Danijel Server. „SAD i EU bi mogle zaključiti da izgradnja država na Balkanu u okviru postojećih granica nije moguća i umesto toga preduzeti napore da se ispregovara etno-teritorijalna podjela Bosne, Kosova i Makedonije, uz pravo novonastalih država da se priključe susjednim zemljama. Ovo bi zahtijevalo težak diplomatski angažman SAD, a verovatno i raspoređivanje hiljada američkih i evropskih vojnika kako bi se smanjila verovatnoća izbijanja nasilja. Zbog tog razloga bi tamo vjerovatno morale da ostanu još nekoliko godina, ako ne i decenija.“

Server je jedan od najuticajnijih eksperata za BiH još iz vremena Klintonove administracije i osvjedočeni promotor bošnjačke politike. Prvi put je u jednom tekstu pomenuo opciju koja ne bi bila centralizovana i unitarna Bosna. I to je učinio u opširnom svjedočenju na saslušanju o Balkanu (Prijetnje miru i stabilnosti) pred Odborom za međunarodne odnose Potkomiteta za Evropu i Aziju američkog Kongresa, održanom 17. maja 2017. A, ako neko pomisli da su njegove posljednje rečenice ozbiljna rezerva prema izloženoj opciji, vara se. SAD još od pada Berlinskog zida najavljuju da će se povući sa Balkana, a sve čine da pokažu da Evropljani ne mogu bez njih. Uostalom, nisu li oni u Bosni prisutni već 25 godina, a tu je i komanda u Bondstilu. Na novim etničkim granicama na Balkanu ionako ne bi dežurali američki vojnici, nego, recimo, Bugari, Turci, Slovaci, Crnogorci i dr. pod uniformama NATO ili UN.

Bakir Izetbegović mora da je zanijemio pred jednom od opcija koju je izložio Danijel Server. A prećutao je (previdio ili potisnuo) da je zamjenik pomoćnika Hojt Ji u na početku pomenutoj izjavi rekao i to da je „BiH pred raspadom, odnosno da je postala neuspjela ili propala država“. Bez potrebe, jer, ako bi se Srpska i Herceg-Bosna priključile maticama, jedino bi Bošnjaci ostali u BiH, sa više nego dovoljnom većinom za bošnjačku, odnosno islamsku državu. A, što je najvažnije, u njoj ne bi bilo Dodika da im sreću kvari.

(Fond strateške kulture)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *