Илдефонсо Фалконес: Каталонци су преварени

Ildefonso Falkones: Katalonci su prevareni

31 oktobra 2017

JEDAN od najpopularnijih španskih pisaca u svetu Ildefonso Falkones, čije su knjige prodate u više od sedam miliona primeraka i prevedene na više od 40 jezika, doputovao je preksinoć u Beograd kao gost svog izdavača “Lagune”, koja je upravo objavila njegov novi roman u dva toma “Naslednici zemlje”. To je neka vrsta nastavka romana koji ga je proslavio, “Katedrala na moru”, izuzetno uzbudljive priče koja se dešava u Barseloni krajem 14. i početkom 15. veka.

Falkones živi i radi kao advokat u Barseloni, pa je razgovor, za “Novosti”, započet pitanjem o aktuelnim dešavanjima u Kataloniji.

– Ono što se sada tamo događa je velika greška katalonske vlasti, koja pokušava da se zatvori u nacionalistički okvir. Do sada je ovaj kraj napustilo više od 1.500 firmi jer znaju da će, ako Katalonija dobije nezavisnost, ostati van Evropske unije. Smatram da je to katastrofa i za mene, i za moju decu.

* Ipak, čime je to nezadovoljno na stotine hiljada Katalonaca na ulicama?

– Mislim da su svi ti ljudi koji su izašli iz svojih kuća prevareni. Katalonska vlada im obećava razne benificije i bolji život, ali od toga neće biti ništa. Referendum je čista besmislica i ne bih više pričao o tome.

* Šta je razlog za to što ste se posle punu deceniju vratili ličnostima iz “Katedrale na moru”?

– Upravo zato što je proteklo tačno deset godina. U međuvremenu sam napisao neke druge romane, ali su mi likovi iz “Katedrale” ostali u živom sećanju i želeo sam da nastavim priču o njima i o Barseloni.

* U romanu pišete i o pogromu Jevreja u Barseloni…

– Idući tragom hronoloških događaja nisam mogao da preskočim ta dramatična zbivanja. O srednjem veku se i ne može pisati a da se ne govori o sukobu religija. Pogrom nad Jevrejima nastao je iz velike mržnje, ubeđenja da su oni ubili Boga i da bi zbog toga trebalo da plate. U svakom društvu uvek postoji neko žrtveno jagnje, što je inače svojstveno ljudskoj prirodi.

* U romanu se pominje i da su u to doba u španske krajeve kao robovi dovođeni ljudi iz slovenskih zemalja, što je veoma malo poznato?

– Moram priznati da je ta činjenica i mene iznenadila. Kada sam došao do tih podataka, počeo sam da istražujem i ustanovio sam da je postojala i posebna luka u koju su se, kao robovi, iskrcavali ljudi iz Rusije, Srbije, Bugarske i drugih istočnih zemalja.

* Veći deo radnje događa se u dva kvarta, u Ravali i Riberi.

– Ravala je dugo godina bio sinonim za kraj naseljen emigrantima. I danas je to četvrt u kojoj je veliki broj doseljenika koji tu imaju svoje radnje i restorane. U Ravali su se kroz istoriju smenjivale izuzetno surovi događaji, pre svega u Prvom svetskom ratu, kada je Španija bila neutralna, što je dovelo do toga da Barselona postane utočište za mnoge ljude iz raznih krajeva Evrope.

* Kako uspevate da održite ravnotežu između vrlo praktičnog advokatskog posla i pisanja, koje traži sasvim drugačije sklonosti i veštine?

– I ne pokušavam da uspostavim bilo kakav balans, jer su to potpuno različite sfere. Kad sednem za pisaći sto, potpuno se odvojim od prava i advokature, i isključivo se posvećujem svom književnom delu.

* Pisci istorijskih romana često su razapeti između poštovanja činjenica i svoje mašte?

– Oni najvažniji događaji koji su se desili i za koje postoje autentični podaci ne mogu se i ne smeju se prilagođavati romanu. Svi moji likovi su plod moje mašte, ali sam uvek ostao veran istorijskim okolnostima u kojima sam ih smestio. Smatram da roman mora da bude dinamičan i da od početka do kraja drži pažnju čitalaca. Ali pitam se da li je to sasvim dovoljno? Mora da postoji još nešto. Da je to jednostavno i lako, svi bi pisali zanimljive romane.

*Da li se u vašem životu nešto promenilo posle zadobijanja književne slave?

– Sa profesionalne tačke gledišta, mnogo toga se promenilo. U porodičnom i ličnom životu, međutim, pokušavam, i mislim da uspevam, da ostanem isti.

Priče iz istorije

* Zašto ste se opredelili za pisanje istorijskih romana?

– Pre “Katedrale na moru”, intenzivno sam radio na romanima sa savremenim temama, ali verovali ili ne, niko nije hteo da ih objavi. I posle velikog uspeha “Katedrale”, opet sam pokušao da se bavim vremenom u kojem živimo, i opet bez rezultata.

JEVREJSKA ČETVRT

OBJAŠNJAVAJUĆI da su Barselonjani, kao i ostali stanovnici na Iberijskom poluostrvu, napali i uništili jevrejsku četvrt, gotovo 100 godina pre nego što su katolički kraljevi proterali Jevreje iz Španije, Falkones kaže:

– Poubijali su sve koje su zarobili, a koji se nisu preobratili u hrišćanstvo. Jevrejski preobraćenici su u Barseloni podigli malu bogomolju, Crkvu Svete Trojice, koja, ponešto preinačena, postoji i danas u starom jezgru grada. Sada je poznata kao Parohijska crkva San Đaumea, ista ona što se u vreme radnje romana nalazila na Trgu San Đaumea, a srušena je u prvoj četvrtini 19. veka.

KOMENTARI



2 komentara

  1. goran says:

    Pisao o progonima Jevreja pa postao poznat. Ma, da li je to moguce? Ima li nekoga ko je napravio karijeru pisuci o nekoj drugoj temi???

    • SSSS says:

      Kaze pogrom nad jevrejima nastao zbog mrznje!Da li je,zaBoga,zbog mrznje ili je iz istog razloga zbog cega su omrzeni i danas!?Gospod strogo zabranjuje zelenastvo!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *