Imamo li za priču o mleku bar mlečne zube

Imamo li za priču o mleku bar mlečne zube

9 марта 2013

DSC_4073_resizePiše: Miloš Kordić

Tužne priče oko još tužnijeg mleka postepeno se stišavaju. Sad imamo nalaze iz Holandije, iz Nemačke i odavde. Fanovi mleka i mlečnih proizvoda sad tek ništa ne znaju. Osim da ne smeju da kažu da je naše mleko otrovno, zaraženo, da nije za piće. Već moramo, svi odreda, da se izjašnjavamo da je kontaminirano. A ko ne zna šta je to kontaminacija i dekontaminacija, neka ide na Vojnu akademiju… ili kako se to po Bolonji već kaže, pa neka se obavesti, nauči. Šta god hoće. Autor teksta je to učio i naučio u Školi rezervnih oficira u Bileći, davne 1965. godine. Ali tamo nije bilo ni reči o dekontaminiranom mleku. Bilo je reči isključivo o dekontaminaciji terena od bojnih i kojekakvih drugih otrova. O kontaminiranom mleku zaista nikad nije bilo ni reči.

I sad: nalazi, rezultati. U jednima jedna mleka prvih proizvođača jesu kontaminirana sa 0,05 mikrograma po kilogramu, što je kod jednih inostranih dozvoljeno, druga su kod drugih prozvođača kontaminirana sa 0,5 mikrograma po kilogramu, treća su mleka nekih trećih proizvođača, a ispitana kod trećih instituta, potpuno zdrava za upotrebu. Jer i neki drugi, a bogme i treći, piju i ona što prelaze i 0,5, koje je, tih 0,5, naša vlada nedavno ponovo vratila. Ali će se i to uskoro vratiti na staro, odnosno na 0,05. Pa će sva mleka onih mlekara i onih krava koja idu u potrošnju biti poptuno jednako kontaminirana. Sve dok se ne povuče, odnosno potroši kukuruz koji je u stvari i sjebao tu celu stvar.

I sve bi to prošlo gotovo nezapaženo, niko ne bi ni znao za kontaminaciju i dekontaminaciju ni kukuruza ni mleka, a pogotovo mleka, da priču o mleku nisu pokrenuli sekretari jedne naše vlade i time izazvali ministre druge naše vlade. Pa sekretar za poljoprivredu jedne naše pokrajinske vlade kaže da nije za upotrebu, a ministar za poljoprivredu ove uže vlade, koji nije ministar za poljoprivredu sekretaru za poljoprivredu one vlade, kaže da jeste za upotrebu. Ali će neka kontaminirana mleka nekih mlekara, za koja se utvrdi da jesu kontaminirana, biti povučena iz prodaje, odnosno iz rafova. I u sve to se upetljala ministarka zdravlja ove uže vlade, bez pokrajinskog sekretara za zdravlje, koja je rekla da svako može da pije mleko, manje-više kontaminirano, dekontaminirano, na sopstvenu odgovornost. Odnosno kako ko hoće. Jer zbog čega bi se ministar zdravlja uže vlade petljao oko zdravlja naroda, ako to već tako uspešno rade pokrajinski sekretar za poljoprivredu jedne vlade i njegov ministar za poljoprivredu uže vlade, koji mnogo bolje znaju od ministra zdravlja šta je za narod zdravo, a šta nije zdravo. Za narod. A ne za krave da su to ti i takvi kukuruzi.

I sad smo barem načisto: dobili smo nalaze, koji istina jesu različiti, ali su bar u skladu sa međunarodnim standardima o kontaminiranosti zaraženog mleka do 0,5, odnosno 0,05 mikrograma po kilogramu. A kako mi, kao potrošači, ne kupujemo mleko na kilograme već na litre, nema bojazni da će nam bilo ko uspeti da uvali mleko ovih sušnih kukuruza od koji se dobija manje kontaminirano mleko od onoga iz onih mlekara u kojima taj procenat nije dozvoljen.

I u sve se to takođe upeteljao i prvi potredsednik uže vlade, koji najavljuje smenjivanje pojedinih ministara. Izvor blizak ovom autoru najavljuje i smenu jednog od ministara jednog od koridora. Kad već pokrajinskom sekretaru ni prvi potpredsednik nije ministar. I ništa mu ne može. Jer i ministar za puteve zna da gde god nema udarnih rupa po putevima, tu nema ni govora o zdravom mleku po jednom kilogramu.

I sve će ove priče oko tužnog mleka trajati do sledeće, ne dao bog, suše za kontaminirane kukuruze.

I sve dotle dok neko ne pokaže zube. Pa makar bili i mlečni.

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u