IPAK MRZE SRBE: Hrvatima ne smeta ruska ćirilica, samo srpska

IPAK MRZE SRBE: Hrvatima ne smeta ruska ćirilica, samo srpska

26 октобра 2013

reg-CIRILICA-KERBLER-(2)_620x0Dok ćirilične table padaju jedna za drugom širom Hrvatske, na zagrebačkom Domu sportova ćirilica nikome ne smeta. Tu je, naime, dvorana u kojoj igra omiljeni hokejaški klub Medveščak, odnedavno u ruskoj KHL ligi, pa su svi napisi, uz hrvatski i engleski jezik, istaknuti i na – ćirilici. I na ulazu u dvoranu stoji ćirilični napis, i pravila ponašanja u dvorani ispisana su na ćirilici, i nikome nije palo na pamet da table skida ili ispiše bilo šta uvredljivo zbog ćirilice.

Tako se može reći da se „ruska“ ćirilica u Zagrebu dobro drži, ali sasvim je druga priča sa, recimo, ćirilicom na dvojezičnoj tabli na zgradi kulturnog društva „Prosvjeta“ koja je „pala“ baš kao i brojne druge širom Hrvatske.

Naravno, samo zbog jedne stvari – jer je to „srpska“ ćirilica.

Šta se to, zapravo, događa da dvadeset godina posle ratova na ovim prostorima, kada je u Hrvatskoj ostala i opstala samo šačica Srba, sve tako neodoljivo podseća na devedesete? Srbi opet postaju dežurni krivci za sve, a u nekim sredinama antisrpska histerija poprima oblike kao i u vreme kada je oružje krojilo sudbinu naroda na ovim prostorima.

Od napada na sina pravoslavnog sveštenika Milana Lukića, zviždanja savetniku hrvatskog predsednika dr Siniši Tataloviću na Plitvicama, pevanja ustaških pesama „Jasenovac i Gradiška Stara“ u Zagrebu ali i Splitu, od strane bivšeg gradonačelnika Željka Keruma, do namernog udaranja u auto Vojislava Stanimirovića i prave medijske kampanje protiv Milorada Pupovca, duh stare mržnje i netrpeljivosti kao da je izašao iz boce. Dug je spisak lošeg što su preostali Srbe ove godine osetili na svojim leđima, koje ionako muče sve brige i problemi kao i Hrvate, u zemlji koja je ušla u EU, u situaciji kada se nikada lošije i nesrećnije nije živelo. Pretilo se povratnicima, fudbaleru Goranu Garešiću uzvikivalo „četnik“, a Dubrovnik je bio ispisan strašnim grafitima koji nisu viđeni ni devedesetih. Šaralo se i po fasadama drugih gradova, od Splita, Zadra do Pule, a nisu pošteđene ni fasade pravoslavnih crkvi. Rušeni su spomenici, a onda su na red došle table.

Ogoljena hrvatska politika u ovom času izgleda sledeće: nepopularna i neefikasna vlast i jalova i u prošlost zarobljena opozicija. Preostali Srbi u Hrvatskoj, kojih je svega četiri odsto, tako su preko noći postali „neprijatelji broj jedan“ za one koji žele preko njihovih leđa da osvoje vlast. Aktualne vlast, i pored „dobrih želja“, toliko je zakopana u svom problemu nesposobnosti vođenja zemlje da ne može da sprovede ni ustavni zakon o dvojezičnosti.

Ko je gubitnik, nije teško zaključiti. Preostali Srbi u Hrvatskoj, od kojih je digao ruke i Brisel, jer je to sada „unutrašnje pitanje Hrvatske“.

Rat tablama tako više nije protest protiv ćirilice, već pokazivanje netrpeljivosti prema manjinskom narodu koji sve teže ostvaruje i elementarna prava.

(Novosti)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u