Исецкана опозиција

Iseckana opozicija

16 oktobra 2016

aleksandar-apostolovski 789346

Piše: Aleksandar Apostolovski

Sa ovakvom opozicijom, Aleksandar Vučić ne treba da brine za svoju budućnost. To je dobro za njega, ali nije za Srbiju. Javne svađe i međusobna podmetanja u nekada vladajućim strankama, DS-u i DSS-u, dostižu takve razmere, da bi se mogle zaključiti najmanje dve stvari: ili je reč o velikom postizbornom pospremanju u antivučićevskom bloku, ili se premijer sve vreme folira da je šef SNS-a. Moguće je da je zapravo Vučić lider opozicije u senci i da, osim medija, uređuje i opoziciju.

Građani koji traže alternativu Vučiću, time se demorališu, jer, ako žele osveženu državotvornu DSS, kakva je bila u vreme Vojislava Koštunice, sada se pitaju – ko ih trenutno vodi? Da li je to buntovni Miloš Jovanović? Možda je to ipak bivša šefica Sanda Rašković Ivić? Ili iz daleka i sa „Tvitera”, partijom upravlja Dragan Maršićanin.

U stranci čiji je lider srušio Miloševića, upliva ima i analitičar Đorđe Vukadinović. On tvrdi da ima tvrd stav prema Vučiću, iako mu je slao poljupce. Jovanović, opet, svoju platformu gradi na fajterskom odnosu prema režimu, što ne sprečava Sandu i Đorđa da ga smatraju mekom opcijom koji koketira sa premijerom. Sada je lakše razumeti Koštunicu, kada ga ponekad vidim kako tihujući šeta sam Dorćolom bez obezbeđenja.

Demokrate su promenile predsednika, ali tek što je ustoličen, na Dragana Šutanovca bivši Pajtićevi ljudi izručuju sav prljav veš. Nekada su demokrate činile intelektualni krem političke scene, kada su Mićun, Ljuba Tadić, Kosta Čavoški ili Nikola Milošević pripremali Koštunicu, Đinđića i Tadića za vođenje Srbije. Ali, činodejstvujući u vlasti, sva trojica su, svako na svoj način, podlegla njenim čarima, te su vremenom kod demokrata unutarstranačke bitke bile mnogo žešće nego borba sa političkim protivnicima.

Žuti su se odrekli Dragana Đilasa i Vuka Jeremića, ubacivši ovog prvog u gravitaciono polje Vučića i FIBA. Onog drugog su poslali u beli svet, pa je zamalo postao gensek UN. U karikaturalnom crtežu srpske politike, može se dogoditi da Vuk postane šef onima koji su ga šutnuli.

Otuda opsena da stranke vladajuće koalicije okupljaju i vlast i opoziciju, posebno kada Zorana Mihajlović i Ivica Dačić razmenjuju uvrede, ili kada Vulin i Rasim analiziraju tekovine 5. oktobra. Ivica pokušava da održi red među crvenima, koji solo deonicama inspirišu tabloide da popune naslovnice.

Naravno da se i među naprednjacima, iako su desničari, odvijaju frakcionaške borbe svojstvene levici, jer veliki kolač treba podeliti tako da svi osete slast vlasti. Vučić ne dopušta da zađevice njegovih ljudi dospeju u medije, ali uživa da održava stanje sukoba niskog intenziteta, znajući da se time ojačava lojalnost prema njemu.

Od Šešelja se moglo mnogo toga naučiti. Prvo je da pored vojvode nema neizvesnosti. Osim kada je duže vreme van zemlje. To su naučili i Vučić i Toma.

(Politika)

 

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. Kosovac says:

    Aleksandar Apostolovski,………. Nemam zamerke, sve si tačno napisao. A ova tvoja zadnja rečenica je kruna celog članka, notorna istina je da je Šešelj pretnja i dosmanlijama (Đinđić) i Izdajnicima srpskog naroda. Poštovanje.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *