Isterivanje komunizma

Tweet

Piše: Denis Romac

Kada je ovih dana sisački biskup Vlado Košić  u ostrašćenom izljevu mržnje nad Jazovkom izvrijeđao aktualnu vlast, najgora od njegovih uvreda glasila je da današnjom Hrvatskom vladaju komunisti.

Umjesto da žive »skrovitim životom, daleko od javnosti, okajavajući svoje grijehe i zločine«, Košićevi »komunisti« i dalje su na »prvim mjestima«.

»Oni« – a »oni« su komunisti – vode našu zemlju, »oni« su gospodari medija, »oni« kroje istinu i »oni« zavode »naš jadni narod«. Lašci i zavodnici, rezimira sisački biskup u svojoj sramotnoj propovijedi.

Iako će i Josip Bozanić propovijedati i protiv sekularizma i protiv konzumerizma, premda opasnost vidi posvuda – u ćirilici, zdravstvenom odgoju, pa čak i u »nedorečenoj znanstvenosti« – najstrašnija je njegova kletva da je netko komunist.

Ta kletva, naime, kao da objedinjava sva ostala zla. »Bezbožni komunizam« istočni je grijeh svih mrzitelja Hrvatske i hrvatstva. Katolicizam i hrvatstvo u ovoj su priči sinonimi.

Prema toj ideološki reduciranoj slici svijeta, koju je objeručke prihvatila i hrvatska desnica, na jednoj su strani – pravoj strani – borci protiv komunizma, a na drugoj komunisti, koji mrze Hrvatsku i žele joj nauditi. Neprijatelji.

Premijer Milanović može biti premalo socijaldemokrat i previše liberal, može čak biti i neoliberal; možda je pak libertarijanac, možda je i prikriveni neokonzervativac i tačerist, ali sve to nije ništa prema onome kada ga Bozanić, Košić ili Karamarko optuže da je komunist, onda kada ga žele potpuno diskvalificirati. Jer nema goreg od toga.

I protiv takve optužbe nemoguće se braniti. Uopće nije važno što današnja vladajuća garnitura nema ama baš nikakve stvarne veze s političkim projektom što ga nazivamo komunizmom, niti je to uopće relevantno za prosudbu njezinog rada i uspjeha.

Uopće, dakle, nije bitno što Milanović nije komunist. Stvarnost i istina ovdje su od drugorazrednog značaja. Suština je, naime, da komunist u Hrvatskoj postaje svatko tko se usudi dovesti u pitanje HDZ-ov politički monopol te ideološki i kulturni monopol Crkve u Hrvatskoj.

Etiketa »komunist« zapravo je diskvalifikacija, točnije eliminacija svih onih koji misle da Hrvatska ipak nije samo onakva zemlja kakvu snuju Bozanić i Karamarko. Komunisti su svi oni koji ne misle kao i oni: političari, novinari (zato Bozanić i Košić često govore o komunizmu u medijima), intelektualci… Neprijatelji.

I što ako se sada doista pokaže da je Milanoviću i SDP-u do komunizma, a pogotovo do zaštite komunističkih egzekutora bivšeg režima, stalo kao do lanjskog snijega?

Prijedlog SDP-a da se Ustav dopuni odredbom kojom bi se ukinula zastara za politički motivirana ubojstva izravno destruira jedan od glavnih stupova tuđmanizma, onaj koji počiva na znamenitoj Tuđmanovoj tezi da svi, pa i sudovi, moraju provoditi državnu politiku.

Ako to sada otpadne, što će onda Karamarku ostati od tuđmanizma? Hoće li onda i najnovija Milanovićeva inicijativa proći kao i znameniti HDZ-ov amandman na zakon o europskom uhidbenom nalogu, koji nikad nismo dočekali? Vrlo vjerojatno. Jer kako će drukčije Milanović ostati komunist, a Karamarko, Bozanić i Košić borci protiv »tog zla«?

(Novi list – Rijeka)

Tweet