ИСТИНА о злату и ВАТИКАНУ!

ISTINA o zlatu i VATIKANU!

14 oktobra 2017

Prema podacima koje je objavio italijanski časopis L’ Espreso, Vatikan je u nekretninama, dionicama, zlatu i valuta uložio ukupno više od deset milijardi evra.

Italijanski časopis je ovu procenu objavio u prvoj sveobuhvatnoj analizi investicija Svete Stolice u Evropi, analizirajući poverljive i interne budžetske dokumente. Procena ne obuhvata sve vrednosti Vatikana, poput fizičkog zlata i druge vredne imovine, nego se bavi delom investicija Svete stolice.

Kao temelj za analizu je poslužilo tajni izveštaj kasnije raspuštene organizacije papinske gospodarske strukture Kosea, prema kojem razne vatikanske institucije upravljaju svojim i sredstvima trećih strana deklarirane vrednosti 9 do 10 milijardi evra, od čega milijarda otpada na nekretnine, srca ulaganja papinske agencije APSA.

Na primer, APSA kontroliše Soprideks SA, vlasnika luksuznih nekretnina u središtu Pariza s poznatim stanarima kao što su Fransoa Miteran i ima evidentiranu imovinu u finansijskim izveštajima koja vredi 46,8 miliona evra. Ali APSA takođe drži deset švajcskih firmi, uključujući i tajanstvenuDiversa SA, Immobiliére Sur Collonge i Florimont Immobiliére, koji s agencijom Profima Sa. upravljaju imovinom i zemljištima u Švajcarskoj i celoj Evropi, a sve zajedno vredi 18 miliona evra.

Osim toga, Vatikan ima i firme za nekretnine u Engleskoj, na primer, britanski Grolu Investments Ltd. osnovan 1933. godine, te upravlja londonskim lepotama vrednim 38,8 miliona evra, uključujući luksuzne trgovine u Nju Bond Stritu. Naravno, u Italiji poseduje Propagande Fide, preimenovana u Fondaciju za evangelizaciju naroda, koja ima nekretnine vredne oko 7 miliona evra. Takođe kontroliše firme Sirea i Leonina, koje imaju proračun vredan više od 16 miliona evra.

Konačna imovina agencije APSA je impresivna. Kuće i stanovi širom Evrope u 2013. godini su vredili 342 miliona evra, no portfelj investicija u evrozoni je veći od 475 miliona evra, čemu treba dodati 137 miliona dolara, 33 miliona funti i 17 miliona švajcskih franaka.

I na kraju zlato. L’Espresso piše kako poverljivi podaci iz 2013. otkrivaju da samo APSA ima plemenitih metala vrednih 30,8 miliona, odnosno 32 232 unci zlata u polugama i 3 122 unci zlatnog novca. Međutim, sumnja da su zlatne rezerve Vatikana, a neke unutarašnje procene državnog sekretara govore o iznosu od 140 milijardi evra, dvostruko više od Banke Italije, Švicarske i Engleske.

Pored imovine agencije APSA, Vatikan računa na imovinu koju poseduje IOR, koja se procenjuje oko 6 milijardi evra.

Ne čudi što je nakon dolaska novog pape započela nova bitka unutar Vatikana. Tako je australijski kardinal Džordž Pel, nominiran od pape, kao direktor Sekretarijata za ekonomiju ovog leta optužen u Australiji za višestruko seksualno zlostavljanje dece, pa je uklonjen s funkcije koju je vršio.

No, istraživački novinar Klaudio Rendina u svojoj knjizi ”Zlato Vatikana” iznosi više podataka od samih investicija i nepotvrđenih podataka, iako brojka od 140 milijardi evra u zlatu takođe nije mala.

Od neprocenjivih blaga iz ranih veka do osnivanja velikih bankarskih institucija, bogatstvo Svete Stolice se nagomilalo do te mere da se može govoriti o pravom blagu.

Daleko od apostolskog i duha poniznosti i siromaštva koje preporučuje Krist, božji predstavnici na zemlji su izgradili složen sistem za čuvanje, sticanje i kontrolu nekretnina, umetničkih dela, spomenika, zlata i novca. To su faraonske grobnice od mramora i zlata kardinala i papa, neprocenjivi ukrasi oltara, zbirke slika, kipovi i dragocenosti izložene u muzejima Vatikana, Lateranskom muzeju i drugim zbirkama Svete Stolice, ali i zlato zadržano u tajnom arhivu i blago Vatikanske knjižnice. Tu je novac akumuliran od Papinske države od njezinih početaka do 1870. godina, vrednosti ključnih bankarskih institucija IOR i APSA i sredstva koja se drže na Kajmanskim otocima, pravom Fort Knoksu izvan bilo kojeg zakona. Štoviše, prelati poput Opusa Dej, koji su samo teoretski autonomni od Svete Stolice, zapravo su izvor bogatstva. Skandali, otkrića i sumnje o ovoj golemoj baštini pred očima svih bude maštu i često su izvor raznih skandala. Možda je došlo vreme da se svedu računi s Vatikanom, iako to mnoge vlade ne žele učiniti, samo kako ne bi izgubile potporu klera na budućim izborima, a poznato je da u mnogim zemljama kardinali i biskupi svojim propovijedima znaju odrediti ishod izbora, puno više od toliko navikanih ”novih metoda” tajnih službi i ”spoljnog neprijatelja”.

Vatikan ima najveće zlatne rezervu na svetu?

Prema istraživanjima italijanskog novinara, najveći pojedinačni vlasnik zlatnih poluga u proteklih 1000 godina je bio Vatikan.

Rimokatolička crkva kontroliše oko 60 350 tona zlata, dvostruko više od ukupnih službenih zlatnih rezervi u svetu ili oko 30,2% sveg zlata ikada izvađenog i proizvedenog. Vrednost ovog zlata, najvećeg blaga u ljudskoj istoriji, prema cena zlata iz 2012. je bila veća od 1245 milijardi dolara, dakle puno više od 140 milijardi evra, koje je okvirno spomenuo vatikanski državni sekretar.

Danas Vatikan opet ima dominantne pozicije u industriji zlata, na razini koja nije zabilježena od pada Svetog Rimskog Carstva, negde oko 1100. godine, kada je kontrolisao nešto manje od 30% ukupnog zlata u svetu.

U poslednjih 1000 godina je Vatikan preuzimao dominantnu poziciju koja mu je omogućila da kontroliše tržište zlata u svetu, što od četrnaestog veka do sedamnaestog veka dovelo do toga da nadzire više od 60% zlata ikada izvađenog i proizvedenog u svetu. Kasnije je vlasništvo nad jednim delom izgubljeno, ali prema otkrićima Rendine Vatikan još uvek raspolaže s nezamislivo velikim zlatnim rezervama koje ukupno iznose neverojatnih 60 350 tona.

Ovo blago je podeljeno na brojne službene rezerve i one tajne, neslužbene i za koje zna samo nekoliko ljudi u vrhu institucija IOR i APSA.

Samo 20% ukupnih rezervi zlata je pohranjeno kod ”trećih strana” u službenim rezervama, a najviše drži američki FED, a potom rezerve u Italiji, Švicarskoj, Njemačkoj i Francuskoj.

Najvažnije privatne ”crne” rezerve nisu poznate, ali se čini da se nalazi u zemljama Zapada i naizgled su povezane s rezervama najstarijih privatnih banaka i finansijskih firmi u Evropi. Postoje i privatne rezerve kojima izravno upravlja Vatikan, iako je to malo verojatna hipoteza.

Teško je utvrditi tačnost navoda i časopisa L’Espresso i Klaudija Rendina, ali su obe brojke fascinirajuće.

Ako govorimo o gornjoj granici, čak i ona nije nemoguća. Poznato je da ne postoji tačan odgovor koliko je zlata u svetu ekstrahirano i proizvedeno, pa čak ni brojka koliko ga zapravo postoji na Zemlji.

Znamo da službene zlatne rezerve iznose 30 000 tona zlata, a najveći pojedinačni nositelj je američki FED, iako se postavljaju brojna pitanja postoji li to zlato ili je iznajmljeno, prodano, i postoji samo na papiru.

Zatim su tu privatne zlatne rezerve, neprijavljene i koje nisu uključene u ukupnu procenu. Procena od strane Banke Barklays je da postoji između 24 000 i 26 000 tona zlata koje je pohranjeno u privatnim skladišta i da oko 80% od zlata izvađenog postoji u obliku poluga. Zato oni procenjuju da ukupna količina proizvedenog zlata u istoriji iznosi ”samo” 70 000 tona.

Međunarodno priznati US Geological Survey procenjuje da je 2006. godine bilo 128 075 tona, pa je ta brojka uvećana za više od 58 000 tona. Nerazmer ove dvije brojke govori da niko sa sigurnošću ne može reći koliko je zlata proizvedeno.

Za razliku od bankarskog sektora koji teži nižim procenama, rudarski sektor tvrdi da je ukupno proizvedeno između 140 000 i 150 000 tona zlata.

Međutim, oni govore o povijesnim podacima o proizvodnji od 1600. godine do danas. Ali uzmimo da su više od  3000 tona zlata američkim civilizacijama ukrali Španci između 1492. i 1600. godine, a procenjene se da je to u tom razdoblju bilo više od 40% ukupne svetske proizvodnje. Između 1600. i 1800. godine su vatikanski ”misionari” kontrolisali i upravljali ogromnim rudnicima u Kolumbiji i Brazilu, iz kojih je proizvedeno tri puta više zlata od onog ukradenog tokom genocida američke civilizacije.

Najpreciznija procena, koja uzima u obzir sve dokumente, sve istorijske podatke i istoriju rudarstva i različitih rudarskoj područja, je da brojka od oko 200 143 tona najbliža onoj o ikada proizvedenom i izvađenom zlatu.

Prosečna globalna proizvodnja zlata u proteklih 10 godina raste i iznosi nekoliko hiljada tona godišnje. Prije nekoliko godina su tri najveća proizvođača zlata na svetu bili Južna Afrika (24%), Australija (16%) i Kanada (8%), a sada zlato u svojim rudnicima ubrzano proizvode Kina i Rusija.

Prosečna globalna proizvodnja se od 2005. do 2016. kretala od 2470 do 3100 tona.

Ako govorimo o globalnoj prosečnoj potražnji, ona iznosi oko 4 000 tona godišnje, od čega 81% se koristi u sektoru nakita, 10% od industrijskog sektora i 9% u obliku zlata za maloprodajna ulaganja.

Zbog veće potrošnje zlata od proizvedene količine neki analitičari veruju da će cijene zlata u nadolazećim godinama verovatno rasti.

Teško je rekonstruirati razloge zašto postoje toliko očite razlike u procenama i kao da se namerno ukupna količina zlata od 200 000 tona smanjuje na nešto više od 70 000 tona.

Razlog može biti i pokušaj zadržavanja visoke cene zlata. Sve dok je proizvodnja manja od potražnje i dok tržišta daju predstavu o ograničenom iznosu rezervi, tržišni špekulanti i vlasnici zlata lako mogu dizati cenu zlata.

Drugi razlog je što je jako teško pronaći dokaze o količinama koje drže veliki vlasnici zlata. Na primer, Kina je tek nedavno objavila prvo izveštaj nakon 2009. u kojem stoji da Narodna banka Kina ima samo 1658 tona zlata.

Naravno, svako ko može i ko ima takve velike zlatne rezerve koristiće svaku priliku da izbjegne izveštavanje da stekne strateške, političke i finansijske koristi. Na primer, Rusija smatra da ima tone zlate u privatnim rezervama, što je nemoguće proveriti.

No, matematički nedostaje četvrtina svetskog zlata, a niti jedan diktator nema takvu moć ili sistem da ga sakrije, a da niko nema pravo pristupa i mogućnost provere. Čak i u Sjedinjenim Državama postoje neki mehanizmi, iako ne baš učinkoviti, da se proveri ima li FED ili nema svojih nešto više od 8000 tona i zlato drugih zemalja koje čuva u svojim trezorima.

Vatikan ima mehanizme za sigurnu pohranu, stvarane vekovima, a poseduje li zaista više od 60 000 tona, uključujući onaj ”istorijski manjak” o kojem piše Rendina, čak i nije važno.

(Logicno, N. Babić)

KOMENTARI



4 komentara

  1. doktrina soka says:

    Ovo izaziva povracanje.Ovo nisu ljudi,a pogotovo siromasna petrova crkva.Mali vracevi se zbog malo novca salju na robiju,naravno jer velikim vracevima se ne sme uzeti ni gram zlata.

  2. triglav says:

    jao bre ... 9 milijardi, pa to je godišnji budžet republike slovenije ili univerziteta harvard. jaka je to lova. ali daleko od istine.

  3. Rep.Srpska says:

    Upitno je sve to, citao sam negde da se procenjuje da Kin ima 26.000 t ali da kriju. Naravno da svi lazu. Vatikanska mafija ima dosta zlata posto su poznati vekovni lopovi ali ova brojka moze biti i nabildovana iz politi kih razloga,sto mislim da je.

  4. Branicevac says:

    Prvo ovaj tekst nema veze s realniscu.Ovaj Babic sto he ovo pisao nema pojma kao da me pisao o bogatstvu drzave Maldivi.Prvo cufre su smesne!Drugo atutor teksta nezna gramatiku,ovako pise:"od neprocenjivih blaga iz proslih veka"?!valjda trebaOD NEPROCENLJIVOG BLAGA IZ PROSLIH VEKOVA

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *